Ovisno o ribi koju želimo loviti i terenu na kojem želimo loviti biramo plovak.

Nažalost, tu neko fiksno pravilo ne postoji.

Svako od nas ima svoje favorite i razloge zašto mu se neki od plovaka sviđa ili ne sviđa.

Oblici koji se u bolognese tehnici najčešće koriste su tzv. bačvice, mrkve i lizaljke.

U pravilu su nosivi od 3 do 20 grama, ali mogu biti i veće nosivosti.

Promatramo li način montaže, oni mogu biti fiksni i klizni.

U principu se klizni koriste rijetko i to samo na terenima gdje dubina višestruko prelazi dužinu štapa, a ješku želimo prezentirati na dnu ili uza samo dno.

Fiksni plovak montira se tako da struna prolazi kroz tijelo plovka pri čemu se na nekoliko mjesta kontakt na stabilizatoru plovka učvrsti pomoću bužira dok klizni plovak, kao što mi u naziv govori, klizi po struni do graničnog čvorića koji ga zaustavlja na željenom mjestu.

Sve plovke, pa tako i one koji se koriste za ovaj način ribolova, karakterizira debela, uočljiva antena koja se vidi izdaleka i koja pouzdano signalizira bilo kakvu akciju na udici.

Kao što je slučaj s plovcima, tako i odabir strune za ribolov bolognese tehnikom ovisi o mjestu ribolova i ciljanoj lovini.

Uglavnom se promjer kreće od 0,12 milimetara za lov sitnije ribe, pa do 0,25 milimetara za ribolov na težim terenima gdje može biti i krupnije lovina.

Najčešće je to, ipak, nekakva sredina, oko 0,18 milimetara.

Strune koje se koriste za ribolov u bolognese tehnici trebale bi biti plivajuće s oznakom ‘floating’, što čini jedna od bitnijih razlika u odnosu na match ribolov kod kojeg je struna tonuća.

Naime, korištenjem plutajućih struna znatno je lakše kontrolirati kretanje plovka i pravodobno reagirati na griz ribe.

Kao otežanje sistema u bolognese tehnici se koriste različiti olovni oblici odgovarajuće težine. Njihov oblik, količina i raspored na samoj liniji dio su malih tajni svakog ribolovca.

Ono što se može reći da se najčešće koristi kombinacija oblika olovnih kuglica i torpila, često u tzv. logaritamskom nizu.

A što se udica tiče, ne postoji proizvođač udica koji nema u svom asortimanu barem jedan model namijenjenu ovoj vrsti ribolova

Ipak, kao i u svemu do sada navedenom odabir je i ovdje zasnovan na individualnoj procjeni u skladu s ciljanom veličinom i vrstom ribe.

Najčešće se biraju udice dugog vrata i nešto užeg luka, ali to zaista ovisi o cijelom nizu finih detalja i afiniteta pojedinog ribolovca.