Nino Grudić je ribolovac koji je jako upućen u bolognese tehniku o čemu ste već mogli čitati na ovim stranicama. Evo još nekoliko uputa i savjeta koje je Nino bio spreman podijeliti s nama:

– Ribolov bolognese tehnikom na moru manje je zahtjevan od onoga na slatkim vodama, naravno, posebno tekućicama.

Sami pokreti prilikom ribolova su identični, ali se može i ne mora loviti otvorenim kalemom, pa stoga i ribolov zahtjeva puno manje vještine.

Ova tehnika je pogodna u lov ribe s obale na većim udaljenostima i na dubinama, pri čemu se vrlo jednostavni izbjegavaju zadjevi.

Bolognese je osobito popularna tehnika za lov brancina koji se primamljuju mesnim crvićima, dok se u njihov trag pušta naješkan sistem koji nosi kurenat

Lov bolognese tehnikom na moru zahtijeva zaista samo osnovno znanje baratanja ovom tehnikom što je čini izuzetno popularnom pri čemu je većina pokreta i radnji za izvođenje tehnike jednaka kao i kod lova na ostalim vodama, no budući da u principu na moru nema jakih strujanja kao na tekućicama, tako izostaju one sitne, već spomenute, mikro radnje.

Taktika ribolova na moru se najčešće u principu svodi na plasiranje prihrane i sistema na željeno mjesto nakon čega se kalem zatvori i čeka reakcija ribe iza čega slijedi izvlačenje.

Premda se može loviti i iz sjedećeg položaja, bolognese tehnikom se puno ugodnije lovi iz sjedalice – priča nam Nino.

– A pravilno držanje štapa osnova je svake pravilno izvedene radnje u lovu ovom tehnikom.

Štap se drži šakom dok podlaktica služi kao potpora donjem dijelu štapa ispod role čime se podržava balans, ali i produžuje poluga štapa, a što zajedno omogućuje bolju kontrolu nad priborom i lovom.

Također je važno je da stopa role bude u položaju između prstiju na ruci kako bi se po potrebi moglo vršiti štopanje.

Zabacivanje se izvodi sjedeći na ribičkoj stolici.

Stopala su, po mogućnosti paralelna, a koljena pod kutem od 90 stupnjeva u odnosu na tijelo. Zabačaj počinje podizanjem ruke u kojoj se nalazi štap u visinu ramena i to na način da je nadlaktica okomita na tijelo dok se podlaktica se pomiče unazad tvoreći tako luk, za izbačaj.

U tom se položaju gornji dio trupa okreće za rukom za nekih 45 stupnjeva te se brzim ispružanjem ruke, koja prati štap, vrši izbačaj i vraća u početni položaj.

Pravi trenutak za izbačaj je onaj u kojem osjetimo da je težište sistema nama iza leđa, kada je štap ‘napumpan’ – nastavlja Nino.

– A štopanje i kontriranje izvode se identično, pri čemu je razlika samo u brzini, energičnosti i kutu izvođenja pokreta koji čini podlaktica ili čak i sama šaka.

Dakle, prilikom ribolova štap se drži ispred sebe dok je nadlaktica pripijena uz tijelo, a podlaktica okomita na nju.

Pomicanjem vrha štapa, odnosno podlaktice prema gore vršimo štopanje sistema koji nosi kurenat.

Ova se radnja izvodi polako kako bi ješka bila prezentirana što prirodnije s tim da se nakon svakog štopanja vraćamo se u početni položaj.

Ukoliko dođe do napada ribe istim pokretima izvodi se i kontriranje, samo što je taj kut onda nešto veći. a reakcija je puno brža.

Za cijelo to vrijeme donji dio tijela ostaje pasivan.

Naoko jednostavna, ali zapravo s brojnim finesama, bolognese tehnika je idealna za sve istinske ljubitelje ribolova s tim da je uz malo vježbe svatko može savladati brzo, dok je pribor relativno pristupačan, a uživanje definitivno zagarantirano.

A na kraju, kad se malo bolje razmisli, upravo te finese i jesu ono što neke tehnike poput bolognese tehnike čini primamljivijima i zabavnijima u odnosu na sve druge – ispričao nam je Nino Grudić.