Za razliku od lagane panule koja je namijenjena lovu ribe u gornjem sloju mora, teška je panula alat namijenjen lovu u dubljim, pridnenim slojevima.

Kao i kod svih ostalih oblika panule, i ovdje je osnovni cilj provlačenje ješke, na što je moguće prirodniji način za ulov, najizglednijim slojem mora, što je u slučaju teške panule vrlo zahtjevan posao. Naime, teška se panula u pravilu provlači neposredno uz dno, a budući da je prvenstveno namijenjena zubacu i gofu to znači da su šanse za zapinjanjem i gubitkom pribora jako velike.

Naime, veliki predatori hranu i zaklon u pravilu traže na rubovima podmorskih litica, hridi i kamenitih odrona na kojima se lome kurenti bogati sitnom ribom. Naravno, na takvim je terenima mogućnost zadjeva izuzetno velika, zbog čega je pravilno postavljeno otežanje na panuli od izuzetne važnosti.

Jedan od najstarijih i još uvijek vrlo korištenih sistema otežanja s fiksnim olovnicama se koristi na tzv. viškoj panuli. Premda postoje mnoge naznake o ribarima koji su svoje panule i ranije otežavali na ovakav način, konstruktorom i prvim ribarom koji je koristio višku panulu službeno se smatra Višanin Ante Lukšić – Biljka. Postepenim dodavanjem olovnog otežanja, konstruirao je panulu koja u povlačenju ima oblik izduženog položenog slova ‘S’, zahvaljujući kojem se može bez straha od zadjeva provlačiti neposredno iznad dna. Zahvaljujući tom karakterističnom obliku, ješka je uvijek na sigurnoj udaljenosti od dna, dok olovnice na prvom ‘drobu’ pouzdano prenose svaki eventualni kontakt s dnom. Naime, u nailasku na prepreku na dnu, najniže će olovnice prve ‘zakuckati’, nakon čega panulaš mora ili ubrzati povlačenje ili izvući nekoliko metara strune kako bi ješka uspješno ‘preskočila’ prepreku.