Živa je lignja jedna od najkorištenijih živih ješki u panuli na našem moru. Rado je napadaju svi predatori, pri čemu njena veličina kao ješke uopće nije bitna. Lignju od kilograma težine će bez oklijevanja napasti zubatac od pola kilograma, dok će se na lignju od 20 dekagrama baciti kapitalac i teži od deset kilograma. Premda se može koristiti i uginula, živa je lignja neusporedivo lovnija. Ipak, valja napomenuti da se uginulom lignjom vrlo uspješno mogu loviti gofovi u periodu od polovice kolovoza do polovice rujna.

Lignje se u pravilu čuvaju u bazenima za živu ješku, pri čemu se često dogodi da unatoč pažljivom rukovanju u kratkom vremenu sve uginu. To je česta situacija, a razlog ugibanja nije uopće nepoznat. Lignja se u zatočeništvu intenzivno oslobađa svog balasta, što uključuje i oslobađanje mokraće, tako da se u toj situaciji najčešće uguši vlastitom eksekrecijom. Ukoliko se smjeste u prikladan bazen za živu ješku, bez oštrih rubova i kutova, uz konstantan dotok svježeg mora, lignje glatko mogu preživjeti i više dana.

Predvez na koji se lignja postavlja sastoji se najčešće od dviju udica vezanih u nizu, pri čemu je zadnja fiksna trokuka lovna, a gornja klizna jednokuka, zapravo samo pomoćna. Naime, većina predatora lignju napada otraga, tako da se sva nada u kačenje zapravo polaže u zadnju udicu.

U ješkanju se živa lignja uvijek prihvaća mokrom rukom i stavlja na mokru podlogu, najbolje dobro natopljenu spužvu ili mekanu krpu. Ješka se tako da se trokuka udica kači za lijevak, a klizna za sami vrh plašta. Ukoliko teren obiluje kantarima, tada se mogu postaviti još dvije udice u dva duga lovna kraka koje kantari najprije napadaju. Te se dvije udice, koje moraju biti ravne kako se cijeli predvez ne bi okretao i sukao, često uopće ne vezuju za predvez već samo za trokuku udicu. I premda se na te udice u principu može uloviti podosta kantara, mnogi panulaši, da bi izbjegli provociranje sitnije ribe prilikom ješkanja kidaju ta dva traka.

Često se dogodi da se zubatac ili kakva druga veća riba u prihvatu ješke nabode na pomoćnu kliznu udicu, nakon čega trenutno odustane od griza. Stoga sve više panulaša ne koristi gornju kliznu udicu, već umjesto nje postavljaju tek manju kliznu kukicu ili kao Joško Radman, naš proslavljeni panulaš, običnu gumicu za domaćinstvo.

A ješkanje lignje na panulu pomoću gumice je vrlo jednostavno. Gumica se na predvez postavlja iznad lovne trokuke udice tako da se provuče kroz samu sebe, odnosno pomoću običnog square ili cat’s paw čvora. Prikladnom kukicom se probije vrh plašta lignje, zakači gumica i izvuče kroz lignju. Sada se provučena gumica pažljivo razvuče i prebaci preko cijele lignje tako da se na vrhu plašta formira svojevrsna omča. Gumica se još pažljivo zategne i po potrebi, u zavisnosti od dužine lignje podesi na potrebnu udaljenost od lovne udice, nakon čega se trokuka udica postavlja u lijevak. Tako naješkanu lignju, ako je u dobroj kondiciji i ako nije bilo udarca ili sudara s preprekama, ne moramo kontrolirati barem dva sata.