Tijekom svog evolucijskog razvoja životinjske vrste su se postepeno mijenjale i polako stjecale svoj današnji izgled. Naravno da sve te promjene nisu bile trenutne. Takvo postepeno i sporo mijenjanje između ostaloga ima za posljedicu veliku sličnost između pojedinih vrsta, a upravo na osnovu te sličnosti znanstvenici su i stvorili danas priznatu nomenklaturu koja vrste sabire u rodove, rodove u obitelji, obitelji u redove, redove u razrede, sve do krajnje, piramidalno najviše točke, carstva životinja.
povezane vijesti
Sličnost koju povezuje vrste je posljedica finog oblikovanja ostvarivanog kroz duga vremenska razdoblja.
Malobrojne su vrste, poput nekih morskih pasa, svoj konačan oblik stekle gotovo u samom startu, pa su do danas ostale gotovo nepromijenjene. Većina je vrsta svoj današnji izgled polako i postepeno brusila stvarajući optimalnu verziju koja je sa svim svojim odlikama najprilagođenija svom habitatu i načinu života. Da bi lakše pojmili koliko je dug bio period oblikovanja i definiranja konačnog izgleda možda pomogne podatak da su se posljednje velike promjene zapravo dogodile prije nekih 100 000 000 godina. Od tada pa do dana riblji je svijet manje-više neizmijenjen.
Današnji broj ribljih vrsta premašuje ukupan zbroj svih vrsta sisavaca, gmazova i vodozemaca, pa s obzirom na tako veliku brojnost ne čudi što je u ribljem svijetu ima toliko sličnih vrsta, baš kao i potpuno različitih. Različitosti između bliskih, i samim time sličnih vrsta, ponekad nisu jasno vidljive i mogu ih uočiti samo znalci ili ihtiolozi uspoređujući znanstveno utvrđene činjenice o morfološkim obilježjima. U takvim se situacijama vrše mjerenja duljine peraja i broja šipčica u njima, te njihova međusobna rastojanja, a ponekad se traži i specifičan položaj unutarnjih organa.
Možete li prepoznati sve ribe na ovoj slici?
U našem Jadranskom moru obitava preko 430 vrsta, a zahvaljujući globalnom zatopljenju sve ih je više. Tako se posljednjih godina pojavilo devet novih vrsta koje su lesepsijski migranti te sedam novih vrsta koje su otkrivene u južnom Jadranu na velikim dubinama. Naravno, ti se brojevi neprestano pomiču jer je more sredina u kojoj život neprestano fluktuira, pri čemu su malobrojni oni koji sve te vrste razlikuju.
Običnom ribaru znanje ponajčešće seže tek do onih vrsta s kojima se u ribolovu susreće. Pritom se na ekonomski nevrijedne vrste najčešće i ne obazire, a ako ih se i primijeti ne imenuje ih se.
No zato svi jako dobro razlikuju vrste koje im kruh znače. Nema ribara koji će pobrkati gofa i zubaca, ili arbuna i trlju. No čak i među najiskusnijima ponekad dođe do zbrke pa će tada najčešće vješto izbjeći odgovor i reći da se radi o ‘jednoj drugoj vrsti ribe’.
