Niko je počeo i nije se još ni snašao kad se štap Sportline Seabas akcije 40 grama savio. Borba je počela, njemu na život i smrt, a meni komedija. Colmic Lepus 3000 povremeno malo zacvrči, ali znam da kad se brancin ulovi na silikonca, teško ispada pa nemam straha…
povezane vijesti
Teško da postoji veća radost za roditelja od one kad vidi da mu nasljednik gazi njegovim stopama. Još kad su te stope ribolovne tada je radost posebna.
A Zadranin Dino Bajlo koji je prošle godine odnio titulu pobjednika natječaja Zadarskog lista za Najulov 2022. godine, ove godine može posebno sretan jer novi natječaj otvara baš njegov osmogodišnji sin, Niko Bajlo. Evo što nam je Dino ispričao o tom ribolovnom izletu oca i sina:
– Mog Niku nije baš lako nagovoriti da se makne od video igrica i blagodati toploga doma. Ali kad mu se spomene đir sa brodom i ribolov, tada ga ne treba dva puta zvati. Tako je bilo i ovoga puta, samo par dana nakon Nove godine.
– Niko, ‘oćeš sa mnom isprobati novi Motorguide (pramčani električni motor)? Usput ćemo probati koju ribicu uloviti…
– Može tata, pa ću ja voziti brod! Super!
I tako, nakon uspješnog testa MG-a ja mu govorim da idemo doma.
– Neeeeeee… A ribe? Želim loviti, tata…
Nije me trebalo nagovarati… – priča nam Dino
– Brzo smo stigli na poziciju za koju znam da je ‘leglo’.
Zabacim dva puta ‘no name’ silikonac kućne izrade u same škrape, ništa. Zabacin treći puta i kažem Niki:
– Ajde sad, samo brzo motaj mašinicu!
Niko je počeo i nije se još ni snašao kad se štap Sportline Seabas akcije 40 grama savio. Borba je počela, njemu na život i smrt, a meni komedija…
Colmic Lepus 3000 povremeno malo zacvrči, ali znam da kad se brancin ulovi na silikonca, teško ispada pa nemam straha – nastavlja Dino svoju priču.
– Tako je nakon kraće borbe riba dovučena blizu broda, i tada kreću problemi za Niku. Štap je dug i teško mu je tako malom manevrirati i kontrolirati lukavog i ipak nedovoljno izmorenog brancina ispod broda. Riba vozi lijevo-desno, Niko se dere iz petnih žila, ukratko, shock-show.
U jednom trenutku brancin krene put propelera našeg Mercury-a. Vidim da ćemo ga izgubiti i odlučujem mu pomoći podignuti ribu u brod.
Teško bi sam uspio zbog dužine i mekoće spinerskog štapa. Jedina je opcija bila na ‘ho-ruk’ pa na palubu.
I tako se na brodu našlo 1,7 kilogram veselja i radosti u dječjim očima koje niko ne može platiti.
Daj mu Bože samo što više ovakvih užitaka i neizvjesnih sportskih borbi koje ribolov nudi! Fala ti more! – ispričao nam je Dino Bajlo.
