ANTE PEKAS

Kad majstor lovi problemi ne postoje! Dva cara u špici ure od griza!

Boris Bulić

Gledam sonder, nosi me korenat priko mase zubaca. Pere me adrenalin, a ja slinim po čvoru. Gledan štap u holderu, pa ekran, pa triba bi i more lignjama prominiti kad bam! Bzzz… Plače Stella, štap do korica doli…



Iz Zadra nam se javio Ante Pekas, ribolovac kojem je panula opsesija, a zubaci i velike lice ono što su običnim ribolovcima špari. Ovoga je puta Ante nasukao dva cara, ali ne bez teškoća. Evo što mu se dogodilo:


– Nakon podužeg odgađanja, krenem napokon panulati. Cilj je bio pokušati neke zahtjevnije pošte oko Mauna koje sam još davno zacrtao, ali nikako da dođu na red. I taman sam spustio sve u more i krenuo kad skužim da mi je riknila pumpa od bazena za živu ješku. Paranoja! – priča nam Ante.


 




– Štap u holder, vataj more, puni jaceru, pribacivaj pola iz bazena vamo- tamo kad bammmm!!! Zzzzz… Kasnim malo s reakcijom, zadržavam ribu i gas u dublje, kad ono totalna šteta. Zadija san doli s ribom! Pa nisan zadija zadnjih pet godina sa čuvarom, a kamoli sa ribom! Povuci-potegni, trilijun misli u glavi… Skužim da je čuvar. Čujem ribu kako ore doli. Cupkam livo-desno kad riba napokon krene gori i eto je ubrzo u brodu, priko sedam kila. Skoro cili shock-leader skupa sa predvezom uništen do kraja. Kako je ostala pitaj dragog Boga! Ajme majko, u špici ure od griza – nastavlja Ante svoju priču.



– Iman drugi mekši štap sa rolom u rezervi. Ništa, na brzinu ću vezati primarni kombo, a s ovim spustiti lignju na slajderu dok vezivam. Gledam sonder, nosi me korenat priko mase zubaca. Pere me adrenalin, a ja slinim po čvoru. Gledan štap u holderu, pa ekran, pa triba bi i more lignjama prominiti kad bam! Bzzz… Plače Stella, štap do korica doli. Grabim ga i čupam gori kad opet otpor nemili. Ide gori, ali teško, polomit ću štap… Nešto čupam skupa s ribom. Napokon gori zubonja od ravno osam kila, a sa njim i 20 metara parangala od pitaj Boga od kada i komad grote sa dna. Što je sljedeće? Zaostala bomba iz rata? Biži kući dok si čitav… Eto krenija se tako malo opustiti, prilip dan, napuniti baterije, a vratija se još potrošeniji. Ali svejedno, fala ti more – ispričao nam je Ante Pekas.