Reci mi što se događa s ježevima, zašto ih nema? Ovim pitanjem presreo me poznanik prije nekoliko dana.

A što mu odgovoriti… Živi svijet mora svakim je danom siromašniji, pa i ježevi nestaju s lokaliteta gdje smo ih nekad viđali. On nastavlja:

– Kažu da ih nema tamo gdje je more zagađeno. Ima jedna uvala u kojoj se godinama vezujem, more je kristalno čisto, bila je krcata ježevima, teško je bilo slobodno zagaziti na dno. Odjednom su nestali, a susjedne uvale i dalje su ih pune… Napiši nešto…

Standardni zaključak razgovora. Mogu pokušati… Ponešto sam o ježevima pisao, uglavnom u ljetnim danima, kada sam spominjao opasnosti iz mora. Jež predstavlja jednu od njih, na njega možemo gadno nagaziti. Cjelovito o ježu, ne sjećam se da sam pisao. Ne ježu, nego ježincu. Taj naziv u nas se više rabi, nekako je primjereniji. Na spomen ježa prva nam je pomisao onaj kopneni, mnogi će reći poljski. Dakle, ježinac! I ne jednina, nego množina, ima ih više vrsta. U svjetskim morima i oceanima živi oko 800 vrsta, a u našem moru dvadesetak, od kojih su neke rijetke.

Davno su nestali

Ježinci spadaju u bodljikaše, jasno je to i onima koji ne poznaju biologiju mora. Tijelo im je okruglo i prekriveno bodljama. I to svi znamo! Boravište im je na morskom dnu, od manjih do velikih dubina. Naselja ježinca najčešća su na hridinastu dnu obraslom zelenim algama. Iako, pamtim iz djetinjstva prekrasnu pješčanu uvalu s plažom, čisto dno bilo je prekriveno ježincima. Kupači su je izbjegavali jer, u pravilu, s nje su odlazili ravno u ambulantu, s nogom punom bodlji. Ali, ti su ježinci davno nestali!

Stanovnici su čitavog Jadrana, danas drastično prorijeđeni, pa spadaju u ugrožene vrste. Boja tijela najčešće je crna, ponekad smeđa, pa i ljubičasta, ono nije posve loptasto, nego malo spljošteno, a usta mu se nalaze s donje strane. I u njima pet zubića. Uglavnom su biljojedi, hrane se algama, ali i uginulim organizmima. Na vrhu bodlji imaju svojevrsne male štipaljke, a u njima se nalaze otrovne žlijezde. Naš, jadranski ježinac u promjer naraste do 16 centimetara. Na pomičnim bodljama ima svojevrsne nožice pomoću kojih se kreće. Da, kada ga promatramo djeluje kao nepokretan, uvijek na istom mjestu. Nisu njegovi pokreti ni brzi, ni nagli, neupućeni promatrač praktički ih ne primjećuje. Dnevno mogu preći pedesetak centimetara.

Svojedobno sam tražio savjet u našem, riječkom Prirodoslovnom muzeju. Priobalni prostor gdje se godinama kupam tog je ljeta bio prenapučen ježincima. U ribolovnom klubu iznjedrila je ideja o njihovu premještanju. Ronioci će očistiti plićak, da kupači mogu bezbrižno u more. Ježince će vratiti u more, na veću dubinu, gdje nikome neće smetati. U Muzeju sam obeshrabren – optimistička ideja u trenu je splasnula. Ježinci će se vratiti u isti prostor, dok tamo imaju dovoljno hrane. Uistinu, dno je bilo gusto obraslo. Danas je čisto, a nema ni ježinaca! Povremeno se pojavi koji usamljeni primjerak.

Ima puno neprijatelja

Mnogi će pomisliti da je ježinac siguran na dnu mora, zaštićen oklopom, bodljama i otrovnim žljezdana. Ali nije, ima puno prirodnih neprijatelja. Napadaju ga ribe, rakovi i zvjezdače. Među ribama na ježince je posebno lakoma podlanica koja ih svojom gubicom bez problema razbija. Bodlje joj nimalo ne smetaju. Uostalom, ona lako drobi i školjke. Oklop ježinca nije tvrd kako djeluje. Čahura u kojoj je smješteno tijelo građena je od vapnenastih pločica, složenih u deset dvostrukih nizova što su čvrsto srasli.

Od djetinjstva sam slušao da su ježinci indikatori čistog mora. A gdje je ono tada bilo zagađeno? U moru se ježince viđalo na sve strane. U kasnijim godinama često sam bivao razuvjeren. Podvodni ribolovac iz Trogira davno mi je govorio: »Čisto more, dođi u Kaštelanski zaljev, bez sumnje najzagađeniji dio Jadrana, prepun je ježeva.« Pa sam se jednom i osobno uvjerio, opet u društvu podvodnih ribolovaca. Jedan od njih izronio je s ježincem čvrsto zabodenim u glavu, kroz kapu ronilačkog odijela. A ronio je ispred velikog industrijskog kompleksa smještenog na samoj obali, more nije bilo nimalo čisto. Drugi je komentirao: »Ovdje ima ježeva k’o u priči!«

O opasnosti što kupačima prijeti od ježinca više puta sam pisao, sada, kada se ljeti bliži kraju nema potrebe ponavljati. Ako netko i nagazi na njega treba što prije potražiti pomoć liječnika. Pisao sam i o pomami za ježincima na svjetskom gastrotržištu, o njihovu ilegalnom izlovu u našem Jadranu. Sve to neću ponavljati, bit će još prilike, novih povoda i saznanja.

Zaštita kupača

U više navrata pisao sam o ježincima kao potencijalnoj opasnosti za kupače, koji na njega lako zagaze ne očekujući ga u plitkom moru. O toj temi pročitao sam nedavno zanimljivu ideju. Nije primjenjiva baš za svaki kupališni prostor, već je namijenjen koncesionarima plaže. Autor predlaže koncesionarima da angažiraju ronioce koji će kontrolirati i, ako treba, očistiti plažu od ježinaca. Dobar prijedlog, složit će se većina. U njemu mi, međutim, nedostaje kvalitetan zaključak. Ježinci odstranjeni s morskog dna na plaži nikako ne bi smjeli završiti na nekom odlagalištu otpada. Njih bi obvezno trebalo vratiti u more, možda na drugom lokalitetu, i na veću dubinu. Samo takva zaštita kupača je prihvatljiva. Zbog zarade ne smijemo uništavati prirodu, a to se u nas često čini.

Čvrsto se drže za podlogu

Na web-stranici Javne ustanove »Priroda« Primorsko goranske županije pronašao sam zanimljiv tekst o ježincima i njihovu kretanju. Djelomično ga citiram: »Morske ježince doživljavamo uglavnom kao sjedilačke životinje, međutim, oni posjeduju sustav pruživih cjevastih (ambulakralnih) nožica pomoću kojih čvrsto prianjaju uz podlogu ali se istodobno njima mogu kretati…

Cjevaste prionljive nožice naizmjence prianjaju i otpuštaju se od podloge što omogućuje morskim ježincima da se čvrsto drže podloge ali i da se ujedno pokreću. Te tzv. ambulakralne nožice na vrhu su proširene i posjeduju dva tipa žljezdanih stanica koje izlučuju adhezivne (prianjajuće, ljepljive) tvari kojima se ovi pridneni organizmi služe kako bi se oduprli morskim valovima, turbulencijama i strujama čvrsto priljubljeni uz podlogu. Koliko se ježinci mogu čvrsto držati podloge na morskom dnu poznato je svakome tko je rukom pokušao otkinuti ježinca s nekog kamena… Prionljive nožice ježinci ponekad koriste i kako bi na sebe navukli komadiće ljuštura uginulih školjkaša, kamenčiće i komadiće alga, čime se vjerojatno zaštićuju i na neki način kamufliraju.«