TEO MAKSIMOVIĆ

Dan trofeja. Nastrijelio i izvukao zubaca, a da ga strijela nije probila

Boris Bulić

Krajičkom oka primijetim nešto s desne strane iza kamena. U prvi momenat pomislim da je ogromna komarča. Kad sam bolje pogledao, trznemo se ja i glava koja me gleda sa pola metra i vidim da je to veliki zubatac koji odluči lagano napustiti mjesto susreta. Dok sam okrenuo malu osamdesetku prema njemu već je bio na 3-4 metra od mene. Pucam i kreće zujanje mulinela…



Iz Splita nam se još jednom javio Teo Maksimović, podvodni ribolovac koji iz mora izvlači uvijek ono najbolje. Ovoga mu je puta na meti bila, kako sam kaže ‘Zubić Vila’. Evo što nam je Teo rekao o tom svom doživljaju:


– Jutro na moru je poput eliksira za dušu. Dok smo se kolega ja i opremali, skladne zvukove sitnih ptica pjevica povremeno je nadjačavalo agresivno glasanje galebova. Malo po malo, kao na pravoj kazališnoj sceni, glazba postaje jača, kulise se osvijetle, a pojavi se i prvi komadić stvarnog gospodara naših života, najstarijeg ljudskog božanstva, njegovog veličanstva Sunca. Teško je opisati ugođaj i mislim da to nikome još nije zaista uspjelo. Neka tako i ostane. Ritual opremanja za podvodni ribolov je skoro gotov, još samo da stavim pojas sa olovima i krećemo. Ali ne, pojas puca i slijedi prebacivanje svih olova na drugi, rezervni pojas. Definitivno nije dobro započeo dan. Ipak nakon nekog vremena ostavljamo filharmonijski orkestar te još uvijek puni optimizma, svatko odlazi na svoju stranu – u mir i tišinu podmorja – priča nam Teo.





– Dok radim prve zarone, nedaleko od sebe uočavam i rutinski pogađam jednu komarču kilašicu. Riba nadalje slabo radi i nakon podosta plivanja, šuljanja i čekiranja nema ništa obećavajuće u nastavku dana. Odlučujem da slijedi još jedna čeka i vrijeme je za povratak na zborno mjesto.


Zaron slijedi, padam iza jednog omanjeg kamena, okrenut prema dubini. Nema ničeg na vidiku. Krajičkom oka primijetim nešto s desne strane iza kamena. U prvi momenat pomislim da je ogromna komarča. Kad sam bolje pogledao, trznemo se ja i glava koja me gleda sa pola metra i vidim da je to veliki zubatac koji odluči lagano napustiti mjesto susreta. Dok sam okrenuo malu osamdesetku prema njemu već je bio na 3-4 metra od mene. Pucam i kreće zujanje mulinela. Dajem mu odmah kontru i čupam jer teren jako brzo pada u dubinu na koju, ako mi se zavuče nema šanse da ga izvadim – nastavlja Teo svoju priču.


– Čupam konstantno i ‘zubić vila’ dolazi k meni. Hvatam za strelu i vidim da je zakačen samo na kožicu, da ga strela nije probila, da je ispala iz njega i da visi samo na peru. Trenutno me oblijeva znoj i grabim ga kako god znam i hvatam rukom za škrge.


Ubod nožem i borba naglo završava. Ufff… Koja srića.


Divim se veličini i ljepoti cara. Doista veličanstvena riba, nestvarnih metalik boja. Pokušavam sabrati misli i ovaj trenutak zapisati duboko u pamćenje. Slijedi plivanje nazad, ponešto penjanja po sikama sa velikim zubacem oko pasa što i nije baš tako lako kako se čini, ali adrenalin definitivno pomaže. Pospremam ulov u jaceru da se kolega iznenadi kad je otvori. On je do zbornog mjesta stigao nešto malo poslije mene. Ranije od dogovorenog termina. Iz daleka se mogla uočiti lipa riba za pojasom dok krupnim samouvjerenim koracima korača prema meni s osmjehom na licu.



Odmahujem mu rukom i pokazujem palac dolje kao da kod mene nije bilo sriće. Procjenjujemo težinu njegove ribe odokativno  i odmah vidim da je manja od moje te mislim kako će se dodatno iznenaditi kad je bude spremao u jaceru. Prepričava kako ga je ulovio i pričajući, odnosi ga prema jaceri. Otvara jaceru i odjednom muk i nevjerica.


Nekoliko trenutaka tišine dok ja uživam u njegovoj zbunjenosti. Neprocjenjivo. Kada se sabrao veselo zaključujemo da je danas je bio taj dan, dan trofeja – ispričao nam je Teo Maksimović.


A većinu ulova Tea Maksimovića možete pogledati klikom na njegov kanal https://youtube.com/@teomaksimovic2253