Narcisoidni ljudi mogu uzrokovati pustoš u emocionalnim životima svih oko sebe, a iako je dovoljno loše imati narcisa za partnera, oni koji pak stvarno nemaju sreće pa su im jedan ili oba roditelja takvi, ostatak života mogu provesti prilično oštećeni tim iskustvom.

Psihoterapeutkinja Kathleen Saxton ispričala je za Stylist  na koje sve načine roditelji s narcisoidnim poremećajem osobnosti mogu utjecati na svoju djecu.

Definirajući narcisa kao nekoga s “bolnom potrebom da se afirmira i kao heroj i kao žrtva”, Saxton otkriva da njihovo okrutno roditeljstvo može navesti njihovu djecu da u odrasloj dobi potraže stručnu psihološku pomoć.

“Dok svi u sebi nosimo narcisoidne osobine, zaista narcisoidna osoba često nosi mračnu prazninu i nedostatak samopoštovanja”, objašnjava psihologinja i dodaje da postoje brojni načini na koje takvi roditelji pokušavaju kontrolirati svoju djecu, nanoseći im pritom psihičku štetu.

Zrcalo savršene obitelji

Jedno od glavnih obilježja narcisoidnog roditelja je način na koji gledaju druge ljude, što također uključuje vlastitu djecu, jer na njih gledaju kao na objekte koji im služe za vlastiti put do ispunjenja.

Prema riječima stručnjakinje, narcisoidnim roditeljima trebaju ljudi poput članova obitelji i njima bliskih osoba da bi afirmirali svoj narativ i sliku o sebi, a u javnosti trebaju prikazati svoju obitelj kao zrcalo savršenosti.

Saxton objašnjava da to znači kako se obitelj u javnosti mora ponašati poput perfektno skladne zajednice.

“Čak i ako se to jutro kod kuće dogodila velika svađa, od vas će se kao djeteta očekivati ​​da budete savršeni da bi podržali javnu priču roditelja”, kaže.

Potreba za kontrolom

Roditelji s narcisoidnom osobnošću kontroliraju svoju obitelj na nekoliko načina – ispadima bijesa, fizičkim prijetnjama, financijskom kontrolom, sklonosti kritiziranju fizičkog izgleda i visokim očekivanjima po pitanju obrazovanja.

Prema Saxton, najštetniji oblik je prisilna kontrola putem psihičkog zlostavljanja kao što je nepredvidivost, kritiziranje, uskraćivanje znanja ili izazivanje krivnje – što sve može stvoriti tjeskobu kod djeteta.

“Rezultat je da njihova obitelj ostaje napeta oko njih, dok oni mašu i smiješe se vanjskom svijetu”, kaže Saxton.

Odabir “zlatnog djeteta”

Narcisoidni roditelji često mogu odabrati “zlatno dijete” obitelji koje će biti izmanipulirano da ispuni svoje snove, ali tako što će zapravo roditelju hraniti njihov vlastiti ego.

Ovaj tip roditelja uvijek je nestrpljiv da pokaže akademska ili sportska postignuća djeteta, kao i fizičku privlačnost uz paradiranje fotografija i različitih pohvalnica, priznanja i nagrada.

Mogu tražiti potvrdu i na društvenim mrežama sa fotografijama djeteta bez ostale djece u obitelji.

“Može se pojaviti i nešto što se naziva ’emocionalni incest’, gdje narcisoidni roditelj emocionalno zamjenjuje umanjenog partnera neprimjerenim povjeravanjem i davanjem prioriteta ‘zlatnom’ djetetu kao ‘kvazi-partneru’.

Narcisoidni roditelj tada može  zajedno donositi odluke sa ‘najdražim’ djetetom o financijama i domu, što može imati razorne posljedice na to dijete kada odraste”, objašnjava psihologinja.

Objašnjava da, kada “zlatno” dijete postane svjesno kako je roditelj kojeg su možda idealizirali manipulirao njima, može se emocionalno srušiti.

Odabir djeteta za ulogu “žrtvenog jarca”

Na suprotnom kraju spektra može biti “žrtveno dijete” na koje će roditelj projicirati svoje “mračno ja”.

Dijete nakon toga često može pokazivati ​​znakove depresije i straha, jer ih roditelji često odbacuju umjesto da ih provjere i razgovaraju s njima da bi otkrili dublji problem.

Ovom djetetu je teško, a prema  riječima stručnjakinje, to je dijete koje često viđa na terapiji u odrasloj dobi jer pati od poteškoća u poslovnim i privatnim odnosima.

Saxton objašnjava da se posljedice takvog odrastanja mogu od djeteta napraviti odraslu osobu koja postaje ovisna o drugima. 

Narcisoidno zlostavljanje može se nastaviti u odrasloj dobi iako djeca više ne žive s njima,  budući da bi roditelji od “zlatnog” djeteta mogli tražiti mnoge stvari, ponekad i nerazumne, i natjerati ga da se osjeća krivim ako to ne može učiniti.

Dijete “žrtveni jarac” će se i dalje osjećati nedovoljno dobro u usporedbi sa “zlatnim” djetetom, a slični trendovi će se nastaviti, iako u manjim dozama.

“Razmislite o majci Bridget Jones – narcisoidnom roditelju koja je paradirala, izbjegavala, uspoređivala i ismijavala jadnu Bridget, unatoč svim njezinim naporima da ispuni očekivanja”, zaključuje psihologinja.