Zdravstveni turizam predstavlja jednu od najstarijih specifičnih grana turizma te se konstantno razvija. Hrvatska, napose njezin obalni pojas, od davnina koristi prirodne blagodati u svrhu liječenja, te ta grana turizma gotovo svakodnevno napreduje. Taj je trag odlučio slijediti i Predrag Platiša, sportski mentor te idejni kreator i direktor tvrtke Uniwell kojoj je cilj, kako i sama kovanica sugerira, donijeti ljudima univerzalno dobro inovativnim rješenjima te kvalitetan model brige o vlastitom tijelu.

Platišin sportski put započeo je u djetinjstvu, a profesionalno s 2008. na 2009. godinu kada je, u svome obiteljskom domu, pokrenuo dvoranu za sport i rekreaciju koja je, u tom kraju, ubrzo postala svojevrsni centar za razvoj tjelesne inteligencije i zadobila etiketu sigurnosti, znanja, napretka i iskustva.

– Moj je sportski put prolazio kroz gotovo sve vrste sportova – od rukometa, košarke, tenisa i nogometa, a afirmirao sam se u boksu i borilačkim vještinama. Tijekom tog dugog niza godina bavljenja sportom, kada sagledavam sve iz ovog trenutka, bilo je tu mnogo neadekvatnog treniranja prouzrokovanog, s jedne strane, mojim iskustvom i mladošću, a s druge nepostojanošću kvalitetnog mentorstva. Zadobio sam tako teške ozljede na području kralježnice i struka što nije imalo pozitivne prognoze, te je preporuka bila kirurški zahvat, a ja sam htio istražiti postoje li drugi načini na koje bi se adekvatno mogla sanirati takva ozljeda, dijagnosticirana mi je kada mi je bila dvadeset i jedna godina života.

Nisam se pomirio s dijagnozom, počeo sam putovati, istraživati, učiti i odjednom sam shvatio koliko mi je potrebno truda i vremena da usvojim znanja o tjelesnoj i emocionalnoj inteligenciji s ciljem rješavanja različitih životnih stanja i potreba. Rješenja sam, za svoju kralježnicu, uspio naći i to me nekako motiviralo da svoj rad usmjerim k razvoju čovjeka kao bića i razvoju egzistencije, a sve je rezultiralo projektom Uniwell.

Snimio: Sergej DRECHSLER

Psihosomatski sustav

Razgovarajući s Platišom, laik shvati koliko se multidisciplinarni spektar ne prakticira dovoljno, s obzirom na izazove s kojima se mladi sportaši u razvoju svakodnevno suočavaju.

– Svi su mi treneri uvijek govorili da je sve u glavi, no nikada nisam čuo neki konkretan odgovor – što je to točno u glavi? Uvijek me je zanimao odgovor, želio sam vjerovati, ali sam se želio i uvjeriti. Nisam dobivao rješenja na tu čestu konstataciju ali sam, kasnije, u životu našao ljude koji su mi pomogli da shvatim da prečesto zanemarujemo naš psihosomatski sustav te da nemamo dovoljno znanja o našoj što tjelesnoj, što psihičkoj, odnosno emocionalnoj inteligenciji. To rezultira dvama problemima s kojima sam se i sam suočavao – fizička bol i emocionalna patnja, svjedoči Platiša tvrdeći kako znanost danas radi fantastične stvari dajući nam saznanja o našem tijelu. Ogromna većina dijagnoza tako se usko veže uz psihosomatski dio našeg bića, te je došlo vrijeme da krenemo gledati u tom smjeru.
Stoga se i rodila ideja o, u uvodu spomenutom, projektu Uniwell.

Riječ je o multidisciplinarnom modelu djelovanja u svrhu razvoja tjelesne, odnosno kinestetičke inteligencije, ali i kompletne egzistencijalne rehabilitacije. Taj model podrazumijeva preciznu i neinvazivnu integraciju teoretskih i praktično dokazanih znanja i instrumenata, a sve ‘pod palicom’ stručnog osoblja koje kreira iznimno važan efekt, tj. sinergijski mehanizam.

– Efekt sinergijskog mehanizma pokazuje se kao ključan faktor za razvoj tjelesne inteligencije koja omogućuje pravilno upravljanje i korištenje tijela, prepoznavanje naših potreba, razumijevanje naših tjelesnih procesa bilo da se radi o onim fiziološkim, biokemijskim ili biomehaničkim, a koji su direktno povezani s psihoemocionalnim stanjem, odnosno razvojem emocionalne inteligencije. Ovo potonje izuzetno je važno i zanemarivano, a mi smo istome posvetili puno pažnje i taj dio projekta razvijamo sa zagrebačkim profesorom i psihologom Borisom Blažinićem.

Zahvalan sam što je stručnjak kalibra prof. Blažinića prepoznao moj rad i rad tima te odlučio biti dio razvoja cijelog modela. Time smo izgradili jedan most kojim spajamo razvoj emocionalne s razvojem tjelesne inteligencije i stvaramo taj, već spomenuti, sinergijski mehanizam koji rezultira zdravim autoregulacijskim procesima.

Snimio: Sergej DRECHSLER

Različiti stručnjaci

Ekspertizu čine stručnjaci iz raznih područja prirodnih znanosti, a sve u svrhu pružanja preciznih i provjerenih informacija kako bi osoba uspjela doći do rješenja stanja i potreba. Stoga, osim tzv. civilne publike, mnogo energije i svih drugih resursa ulažu u razvoj mlađih generacija, dok Odjel za razvoj i pripremu sportaša vodi kineziolog Dragan Todorović.

Cilj im je, kaže, privući što više stručnjaka iz različitih znanstvenih i praktičnih djelatnosti, kao i mlade ljude koji su željni učiti, obrazovati se, razvijati ideje i pomagati drugima, a više ‘glava’ potrebno je baš iz razloga što je riječ o multidisciplinarnom i interprofesionalnom pristupu jer se osobu promatra kroz model uzročno-povratnih veza, odnosno promatra se sustav i pristupa mu se s raznih strana.

– Razvili smo sistem koji se bavi regulacijom sustava biomehanike, fiziologije, biokemije i sustava psihoemocionalnog statusa. To su četiri sistema koja obrađujemo i na kojima radimo te jedino kroz uključenost stručnjaka iz sva četiri polja možemo doći do konkretnih rješenja za određena stanja. Važno je obrađivati sva navedena četiri sustava jer prosječan čovjek ne zna gotovo ništa ni o jednom.

Mi često zaboravljamo disati, ne obraćamo pažnju na posturu vlastitog tijela, upotrebu istog i prepoznavanje, samim time i zadovoljavanje potreba našeg tijela. Nadalje – mi ne razumijemo sebe niti svoje emocije, ne znamo navesti šest bazičnih ljudskih emocija, a kamoli ih kontrolirati, na svojevrstan način. Siromašni smo znanjem o ta dva naša spektra te samim time ne možemo povezati ‘psihu’ i ‘somu’.

Da ne ulazim u banalne primjere u kojima ne znamo pravilno konzumirati vodu i hranu, navodi Platiša i dodaje kako je misija Uniwella pružiti precizne informacije te stručnu podršku u procesu inteligentnog razvoja osobne i profesionalne egzistencije, s maksimalnom učinkovitošću i optimalnom potrošnjom raspoloživih resursa.

Snimio: Sergej DRECHSLER

Nedostatak znanja

Prvi korak u detekciji stanja i potreba počinje od kliničke slike i medicinskih dijagnoza. Bez tog se, tvrdi naš sugovornik, može samo nagađati. Nakon toga slijedi intervju u kojem se provodi kontrola biomehanike, razgovara o fiziološkim i biokemijskim simptomima; dok se kod psihoemocionalnih situacija i stanja provodi TBM metoda, pod vodstvom prof. Blažinića.

U podznaku Uniwella stoji »Centar za tjelesnu inteligenciju’’. Zanimljivo je kako su knjige o emocionalnoj inteligenciji izuzetno popularne i čitane, dok tjelesnu inteligenciju – iako se velik dio sugrađana bavi sportom, gotovo pa da i ne razvijamo, a kamoli da o njoj pišemo i čitamo knjige. Mi tako nemamo naviku proučavati literaturu takve prirode, a svijest o tjelesnoj inteligenciji jedan je od primarnih zadataka novog projekta Predraga Platiše i njegova tima.

– Trenirajući klijente shvatio sam da nam doista nedostaje znanja o našim tjelesnim procesima. Ukoliko nemamo znanja o njima, ne znamo niti koje su naše potrebe niti kako ih zadovoljiti. Tijelo nam je dano da ga koristimo na jedan inteligentan način, a mi često gledamo trbušne ‘pločice’, a ne suštinu – svjestan odnos prema vlastitom tijelu. Ta me nesvijest o vlastitom tijelu i nemogućnost praćenja procesa počela brinuti, pa sam odlučio što više učiti o njoj kako bih svoje znanje mogao prenijeti drugima. Mnogo sam naučio u klinikama širom Europe i svijeta, osim Australije, gdje sam obišao kliničke centre, razgovarao sa svjetskim stručnjacima iz raznih područja prirodnih znanosti, kako bih skupio sve potrebne informacije.

Jedan je period London bio mjesto u koje sam više puta odlazio zbog dostupnosti literature i mentora. Osim toga, posjetio sam centre u Houstonu, New Yorku, Bostonu, Hamburgu, Amsterdamu i tako dalje te je obim stručnjaka koji tamo radi i sustav kakav tamo funkcionira zadivljujući i ta su putovanja bila nužna kako bih mogao razviti program razvoja tjelesne inteligencije koja obuhvaća tisuće i tisuće različitih procesa od kojih je najbanalniji taj da mi jednostavno moramo razumjeti poveznicu između čučnja i hormona, odnosno taj biokemijski signal. Čovjek kada čučne provocira proizvodnju testosterona kod muškaraca. Ako se najedemo i idemo leći provociramo inzulin. Hrana je, dakle, vezana uz odgovor hormona, kao i svaka misao i osjećaj.

Zato ne treba u svakom trenutku jesti sve što poželimo ili svakoga dana raditi sto čučnjeva. Ne razumijemo se, forsiramo sebe i to daje štetne rezultate, tvrdi Platiša za čiji su program zainteresirani i akademski krugovi jer je riječ o temi na kojoj se intenzivno te istraživački radilo deset godina.