Njegovo veličanstvo - fudge

Posjetili smo malu slastičarnicu u Liverpoolu gdje se već godinama proizvodi tradicionalna delicija

Lucija Sučić

Foto: Sanda Milinković

Foto: Sanda Milinković

Kad te zavede miris neodoljivih kockica...

Liverpool je grad koji doista ima mnogo za ponuditi, pri čemu slatkoljupci nisu nimalo zakinuti. U nedavnim putešestvijama rodnim gradom Beatlesa, tijekom popodnevne šetnje Albert Dockom, približavajući se ‘Jedinici 17’ dao se osjetiti jedan vrlo specifičan, topao i nekako poznato-nepoznat miris. Slijedeći njegov izvor, put je vodio do jarko crvenih vrata i povećeg staklenog izloga kroz koji se dalo vidjeti nešto nalik gustoj čokoladnoj smjesi.


Stakleni izlog krasio je i poveći natpis u žuto-zlatnoj boji koji je glasio Roly’s Fudge, čime se ‘otključala’ prva misterija poznato-nepoznatog mirisa. Naime, ovo je mjesto gdje se već godinama u Liverpoolu proizvodi tradicionalna delicija – slasni fudge.


To smo se i mi pitale, a znatiželja nam nije dala mira, pogotovo nakon što smo ugledale gomilu slatkih paketića koji su samo čekali da ih se zgrabi i uživa u slatkim kockicama neodoljivog izgleda. Po ulasku u doista sićušnu slastičarnicu dočekao nas je veliki osmjeh simpatične prodavačice uz ljubazno pitanje koji fudge želimo danas isprobati.



Tri sastojka


Iako smo se u trgovini našle zajedno s brojnim posjetiocima koji su točno znali koji okus žele, našim nepcima još uvijek nepoznata delicija izazivala je sve više pitanja, te smo istu prodavačicu upitale može li nam pojasniti o kakvom se slatkišu točno radi, na što nas je uputila kod također simpatičnog Bena Salmona, voditelja poslovnice i slastičara kojeg smo taman prekinule u izradi jedne slatke ture.


Što je to fudge, upitali smo. Ben nam je pojasnio da se radi o slastici ponajviše nalik karameli.


– U stvari radi se od mlijeka, maslaca i šećera, koji, kad se rastope, rezultiraju ‘crumbly’ verzijom karamele, ispričao nam je.


Točnije, za uživati u slatkom fudgeu potrebno je otprilike šest koraka.


– Prvi je korak već spomenute sastojke, mlijeko, maslac i šećer, otopiti i zagrijati u visokom bakrenom loncu, a nakon što smjesa postane kompaktna, fudge se izlijeva na mramornu ploču gdje se neko kratko vrijeme hladi. Pritom se velikom špatulom miješa i preklapa te se potom formira u duguljastu štrucu.


Potom se reže na debele kriške, smjesu se pušta da se još malo ohladi i poprimi svoju karakteristično mrvastu strukturu, a zadnji je korak rezanje na manje kockice i to je u principu to – svježi fudge spreman je za uživanje, ističe Ben.


Čitav proces traje kojih sat i pol do dva sata, kazao je, istaknuvši pritom da se u njihovoj maloj manufakturi svaki fudge radi naoko kupaca, uvijek domaći i svjež! Upitale smo Bena koji okus je najviše tražen, te se ispostavilo da je naša početna pretpostavka, da će odgovor zasigurno biti dobra stara čokolada, bila pogreška – klasična vanilija daleko odnosi pobjedu.


Vidjevši zbunjenost na našim licima, Ben nam je pojasnio da je vanilija njihov tradicionalan okus, čime smo zapravo načeli priču kako je uopće nastao prvi fudge.



Obiteljska manufaktura


Priča o ovoj britanskoj slastici započela je na jugozapadu Engleske, točnije u Devonu prije više od 35 godina, a istu su započeli osnivači Roly’s Fudgea Peter i Lindsey Riley.


Par je tada živio vrlo jednostavnim životom, zarađujući za život prodajući domaće mliječne proizvode po lokalnim tržnicama. Jednog je dana Lidsey pronašla staru kuharicu svoje bake u kojoj se nalazio recept za fudge.


Ne razmišljavši puno, odlučila je izraditi turu za obitelj kako bi ukućane obradovala nečim slatkim, a rezultat je bio takav da je slasni fudge nestao za tren oka, uz molbe za kockicom više.


Ostalo je, kako se kaže, povijest, te je prva obiteljska manufaktura otvorena upravo u Devonu. U to doba s kraja 80-ih manufakture i slastičarnice u kojima se proizvodio domaći fudge počele su lagano nestajati i bivale su mijenjane tvornički proizvedenim slatkišima, no Rileyi nisu htjeli dopustiti da stari načini zamru, te su odlučili nastaviti s proizvodnjom domaćeg fudgea, što je tradicija koja se zadržala i do dan-danas. I to sve bez tvornica, u dobrim starim bakrenim loncima, slijedeći bakin više od 100 godina star recept.


Da se vratimo na okus vanilije koji je inspirirao ovu kratku crticu iz povijesti – upravo je prva tura napravljena za prodaju bio slasni fudge od vanilije!


Manufaktura u Liverpoolu koju smo imale priliku posjetiti svoja vrata otvorila je 2018. godine te je jedna od ukupno 47 slastičarnica diljem zemlje kojima upravlja sve skupa 15 obitelji.


A okus? Nakon ugodnog razgovora s Benom, unatoč tradicionalnoj vaniliji, mi smo ipak odlučile isprobati ono što je zvalo ime naših okusnih pupoljaka, što je, dakako, čokolada te smo za nešto manje od šest funti iz simpatične slastičarnice izašle s vrećicom punom slatkiša. A okus?


Što reći nego posegnuti za onom dobrom starom poslovicom koja nalaže da se o ukusima ne raspravlja, pa ćemo samo reći da je fudge bio zaista nešto novo i neobično za isprobati. Slažemo se s reputacijom koja kaže da se radi o doista neobičnoj i unikatnoj slastici, no za naša nepca možda ipak malo preslatko!