Nenajavljen posjet obitelji Riegler dogodio se tako što smo s terase njihovih susjeda, obitelji Brozić, ugledali zanimljivu kuću sa solarnim kolektorima, bazenom i velikim vrtom. Znatiželjni da sve promotrimo izbliza, banuli smo im na ogradu i iznenadili se lijepim dočekom dvoje stranaca iz Nürnberga, koji su Krk izabrali za svoj novi dom.

Tu nas je dočekao i veliki papagaj Paul koji je Kongo zamijenio za Krk, također se dobro prilagodivši novom okolišu. Odmah smo upozoreni da se ne pokušavamo družiti jer je Paul agresivan čuvar. Ničeg drugog u ovom vrtu nije bilo agresivnog, naprotiv, sve je odisalo kreativnim mirom. Kreativnim zbog velikog broja staklenih i keramičkih predmeta što ih je izradila Regina, i predmeta od željeza, što ih je izradio Robert.

Foto: Marko Gracin

U svakom kutku ili rupi u kamenom zidu, u podnožju stabla ili zidića, očekuje vas novo iznenađenje u obliku kave životinjice, puža, guštera, leptira ili čega drugog izrađenog od keramike ili stakla. A željezo, gdje god ga ima u funkcionalnom ili umjetničkom izdanju, besprijekorno je.

Ima tu i predmeta izrađenih od granita, poput sove, te starih šivaćih strojeva od željeza, sada pretvorenih u držače za cvijeće, stolova čija je površina sačinjena od mozaika… Ova kreativna obitelj uskoro će, čini se, trebati veći prostor za izlaganje svojih nepresušnih ideja.

Vrt je također zanimljiv, no i u njemu je mnogo više vlastitih kreacija nego kupljnih predmeta. Tako je i mala fontana nastala iz »uradi sam« radionice, pa je tim jedinstvena. Načinili su je tako da su u velikom kamenu izbušili rupu dovoljno veliku da u nju stane boca s vodom, a kupljena je jedino pumpa, pa sada voda prska iz kamena.

Foto: Marko Gracin

Veličanstven prizor, zaokružen okolnim biljkama. Bijela ruža, jasmin, ružmarin i kaktus tek su kulise ovoj vrtnoj dramaturgiji. Na sve strane rastu oleanderi, hibiskusi, kamelije, hortenzije… koje sami razmnožavaju. A između pokoja klupa od kamena, koju su također sami izradili, deblo izvađeno iz mora koje sada služi za sjedenje, starinski mlinovi od kojih su neki sada ugrađeni u kameni zid, budeći znatiželju kod posjetitelja jer znaju da iza njih postoji priča.

Jedino su stari vrčevi i tri stare pegle doneseni sa sajmova antikviteta u njihovoj drugoj domovini, Njemačkoj, te 100 godina star držač za pivo načinjen od drveta. I ljuljačka je kao gotov proizvod stigla iz Njemačke, kao dar kćeri. Ništa drugo ne narušava ovaj tipično krčki ugođaj.

S ovom obitelji je bilo lako razgovarati na mješavini hrvatskog, engleskog i njemačkog jezika, jer su oboje jednako komunikativni kao što su kreativni. Sada mirovinu provode tako što po cijele dane rade jer, kažu, nisu tipovi koji vole sjediti skrštenih ruku. Robert je do umirovljenja bio profesor strojarstva u srednjoj strojarskoj školi, a Regina je radila s bolesnicima u psihijatrijskoj bolnici. Sada žive upravo onako kako su to za sebe predviđali jednom kada stignu u mirovinu.

Foto: Marko Gracin

Imaju veliku obitelj, Regina ima čak 10 sestara i sestrični, a tu su već i unuci Elias koji ima 7 i Emilia s 14 godina. Svi vole doći na Krk, a srećom, tu za sve njih ima i dovoljno mjesta. O bavljenju iznajmljivanjem za turiste nisu nikada niti razmišljali.

– Previše je ovdje privatnosti ugrađene u ovaj dom i zato ima mjesta samo za familiju. Od kada smo u mirovini, a prošlo je 10 godina, svaki dan smo nešto na kući i na okućnici sami napravili, počev od kupaonice pa do pergola, stolova i stolica. Ja volim raditi puhano staklo i keramiku, a najdraži su mi stolovi s mozaikom, od kojih ja radim mozaike, a Robert željezne noge. Sve radimo zajedno i odlično se dopunjavamo, govori Regina.

Foto: Marko Gracin

Robert nam pokazuje stabla ginka, višnje, trešnje i nara, na koje je jako ponosan. U podnožju svakog stoji barem po jedan ručno izrađen predmet s njihovim potpisom. Naravno, u ovom vrtu ima mjesta i za začinsko i ljekovito bilje, koje je Reginina briga. Ona uzgaja kopar, mentu, bosiljak, origano, peršin, lavandu… a zanimljivo je da sve to raste u sjeni velikog drveta, pa ipak je zdravo i napredno. Klima nije što je nekad bila, pa čak i ovo bilje voli malo sjene.

Svejedno je Robertu i Regini ova klima i ovo mjesto toliko priraslo srcu da o povratku u Njemačku niti ne razmišljaju. Odu samo u pokoji kratak posjet i brzo se vrate u svoj novi, pravi dom.