MOJ NAJLJEPŠI VRT

Okućnica Danijele Petrc u Blažićima na Viškovu, oaza je mira i zelenila

Jelena Sedlak

Foto: Marko Gracin

Foto: Marko Gracin

Predrag preferira minimalizam i dok Danijela i Ljiljana natrpavaju vrt biljkama, on ide okolo sa škarama

Tri generacije obitelji Petrc na Viškovu žive složno u velikoj obiteljskoj kući u kojoj ne nedostaje dječjeg smijeha i veselja. Maleni Lana i Mateo zapravo su i glavni ukras okućnice, a mlada majka Danijela i svekrva Ljiljana brinu da sve prođe kako spada i da se djeca ne pogube na velikom dvorištu.


Svekra Predraga smo jedinog sreli kod kuće od muških članova obitelji, a za njega ženska ekipa ima samo riječi hvale, kao i za supruga Dina koji također revno odrađuje muške poslove. Četrnaestogodišnju kćer Taru ovog puta također nismo imali čast upoznati.


Foto: Marko Gracin


Obitelj je kuću počela graditi ambiciozno, unaprijed planirajući veliku obitelj, prije 1980. godine i od tada ne prestaje s uređivanjem, jer na kući stalno ima posla. Ako ne na kući, onda u okućnici. Na oko 3.000 četvornih metara ima puno posla, no srećom su i Ljiljana i Predrag u mirovini, pa pomažu.


On je mirovinu stekao kao vozač, a Ljiljana je oduvijek radila u ugostiteljstvu, najprije u Lošinjskoj plovidbi, a zatim u viškovskim lokalima. Danijela je također radila u ugostiteljstvu, a sada je kućanica koja dodatno zarađuje iznajmljivanjem apartmana u toj velikoj kući. Kuća je zapravo bila Predragova starina, pa je on revno obnavlja, a najviše uživa gradeći suhozide i koseći travu, no to je, kaže, Sizifov posao.


Foto: Marko Gracin


– Po tri dana kosimo travu, no dok dovršimo do kraja, možemo ponovno krenuti od početka. U proljeće travnjak bude kao zeleni tepih, no sada je već malo teže postići tako lijep izgled zbog suše, govori Predrag.


Njihova je kuća malo uvučena, na dijelu Viškova u kojem nema previše prometa, no zato prometuju srne.


– Neće jedino kadifice, valjda im smrde, inače sve pojedu. Dođu iz ove šume, pokazuje Danijela rukom iza kuće, i ni ne boje se više. Malo nas to frustrira jer potrošimo jako puno za te rožice i onda nam srne sve pojedu.


– Tu su vavek bile samo livade, pa su one valjda zapamtile svoje putove, pomirljivo će Ljiljana. Dodaje kako je i najbliža susjeda već odustala od cvijeća i posadila samo zimzelene biljke, pa kad se zaželi rožica, kaže da samo gleda njihove.


Foto: Marko Gracin


Ljiljana je s Grobnika, Danijela s Pehlina, obje znaju s biljkama pa udruženim snagama pokušavaju obraniti ljepotu u viškovskom vrtu. Predrag, pak, preferira minimalizam i dok one nakrcavaju vrt biljkama, on ide okolo sa škarama. Ipak, ostali su stoljetni hrastovi koji ljeti stvaraju divan hlad, pa njegova omiljena aleja akacija, trešnja, šljiva i kruška. Jest da hrastovima lišće jako opada pa treba stalno metlati, ali oni su ovdje bili i prije njih, pa im se dopušta da rade što hoće. Pogotovu što su Predragu od sveg zelenila oko kuće drva najomiljenija.


Foto: Marko Gracin


Na ovoj su okućnici posađeni još i lijepi tamnoljubičasti jorgovani, zaštitni grm Viškova, a između njih rastu velike kugle plavog cvijeća jer bez barem jedne plave cvjetnice vrt ne može biti. Od cvijeća koje su uspjeli spasiti od srna tu su još i sitnocvjetne petunije, kojima svakodnevno treba skidati precvjetale cvjetove kako bi cvjetale ponovno, surfinije, sitnocvjetne begonije, krupnocvjetne begonije ili takozvana zmajeva krila, hortenzije i oleanderi, koji su ove godine bili puni cvijeta, pelargonije i velika bijela zvjezdasta kamelija.


Foto: Marko Gracin


Na okućnici još ima i vinove loze, jagoda, samozasađenih smokava, povrća i, naravno, puno stabala čempresa. A među njima su ljuljačke, trampolin i kućica za djecu te lijep stol od granita koji je Predrag napravio, jednako kao i suhozide, svaki put kada bi se vratio s posla iz Italije.


– Svako ljeto kad bi došao iz Italije, on je slagao suhozide, govori Ljiljana, a on dodaje: – Tu je vavik dela kad pogledaš. No, ne smiješ natrpati jer onda stvoriš kontraefekt, bolje jedan detalj, pa da ostavi dobar dojam. A Danijela potvrđuje kako njihova naoko minimalistička okućnica udaljena od mora turistima ostavlja jako dobar dojam.


– Turisti uživaju kad dođu ovdje. Više im vrijedi ovaj mir i zelenilo nego strka i gužva kraj mora i jako su sretni kada ujutro dožive susret sa srnama i imaju pogled na šumu i netaknutu prirodu, govori naša domaćica.


Foto: Marko Gracin