Anketa

Obavezan korak ili nemoguća misija? Istražili smo kako mladi danas (ne) dolaze do prve nekretnine

Mia Čelap

Otkrili smo s kojim se sve izazovima mladi susreću pri kupnji prvog stana, te provjerili je li vlastiti krov nad glavom postao nedostižan luksuz

Kupnja prve nekretnine nekada se smatrala prirodnim korakom pri ulasku u odraslu dob. Danas, međutim, taj korak za mnoge nalikuje na skok bez padobrana.


Između podstanarstva, stanovanja kod roditelja, visokih kamata i cijena kvadrata koje su otišle u nebo, mladi se u Hrvatskoj nalaze pred ozbiljnim financijskim i životnim izazovom.


Kako bismo provjerili kakav je stvarni puls na terenu, proveli smo mikro-anketu i upitali građane jesu li imali priliku kupiti svoju prvu nekretninu te kako komentiraju trenutne uvjete na tržištu.





Uloviti “zadnji vlak” ili čekati pad cijena?


Na pitanje o kupnji vlastitog stana ili kuće, odgovori naših sugovornika podijeljeni su na one koji su imali sreće i one koji i dalje vagaju svoje opcije, ili su primorani čekati bolja vremena.


Neki su uspjeli reagirati u pravom trenutku, poput jedne sugrađanke koja ističe kako je imala sreće s prodavateljima.


,,Ulovila sam zadnji-zadnji vlak, dok je još to bilo moguće. Taman tamo negdje 2021. kada su cijene krenule ići u nebesa mi se privatno izdogađalo da sam bila u mogućnosti kupiti si nekretninu, i uspjela sam naletiti na ljude koji su bili doista fer što se cijene tiče”, ističe.


S druge strane, dio prolaznika i dalje se nalazi u situaciji gdje unatoč kreditnoj sposobnosti odgađa kupnju zbog nesrazmjera cijena.


,,Gledamo da bi kupili, ali su cijene takve kakve jesu. Imamo uvjete za kredit, ali jednostavno očekujem da će te cijene nekako pasti ili splasnuti, ali nikako da se to ostvari, samo ide prema gore. I krediti samo rastu…”, priča nam jedan mladi par, dodajući da su prije samo pet godina gledali stanove kojima je danas cijena gotovo dupla.


A za one koji trenutačno žive sami ili imaju riješeno stambeno pitanje s obitelji, obvezivanje na višedesetljećni dug čini se kao prevelik rizik u današnjem nestabilnom svijetu.


,,Sada se obvezati trideset godina plaćati nešto a ne znaš što će biti sutra u ovom nestabilnom svijetu je nešto pretjerano obvezujuće. Razmišljat ću o tome ako dođe do familije. Ovako kao sam imam djelomično riješeno stambeno pitanje, kao i većina građana Hrvatske, tako da mi se iskreno ne isplati još uvijek ulaziti u tako nešto”, tvrdi jedan sugrađanin.


Postoje i oni koji rješenje vide u daljnjem ulaganju u karijeru i financijski rast prije nego se odvaže na potragu.


,,Za sada još nisam se odlučio na to. Gledam još u karijeri neke nove korake napraviti, pa onda nadam se s većim primanjima da će biti veće i mogućnosti. Veći je izbor stanova i lokacija s većim primanjima”, govori nam.


Utrka s kreditima, potraga za kvadratima


Za većinu onih koji se odvaže na ulazak na tržište, kredit je gotovo nezaobilazna stanica. Jedan od sugovornika uspio je riješiti stambeno pitanje kupnjom nekretnine koja zahtijeva dodatna ulaganja.


,,Jesam, ove godine sam uspio riješiti. Kupio sam kuću, ali treba je adaptirati, treba raditi na njoj još i tako”, priča nam, otkrivši da je kupnju ostvario uz pomoć kredita.


Uvjeti otplate i visina rata, međutim, često donose dozu crnog humora u svakodnevicu, pa tako jedna sugrađanka slikovito objašnjava dužinu kreditne obveze.


,,Imam i kornjače, tako da sad čekamo tko će prvi otići – moje kornjače koje žive izuzetno dugo ili kredit”, kaže.


A kada smo prolaznike upitali za savjet ili ideju kako mlada osoba danas može osigurati krov nad glavom, odgovori su uglavnom bili skeptični – ili krajnje realistični. Jedan prolaznik rješenje vidi u obiteljskoj podršci ili odlasku u inozemstvo.


„Ako im netko nešto ostavi od djedova i baka… ili ako odu vani“, sažima.


Druga sugrađanka naglašava dublje strukturne probleme s kojima se mlađa populacija suočava na tržištu rada i stanovanja, ističući kako je bez sustavne politike priuštivog stanovanja teško ponuditi pametan savjet.


„Doista nemam nikakve ideje. Jer stvar je i u cijenama samih kvadrata, koje su otišle van apsolutno svih proporcija; uvjeti banaka koji su nemogući; i prekarna pozicija ljudi na tržištu rada, gdje se nešto piše, nešto daje na ruke, plaće su kontinuirano ispod nečega što bi trebalo biti standrad za pristojan život. I onda se još očekuje i da se osigura to stambeno pitanje, u državi u kojoj je nekakva politika priuštivog stanovanja misaona imenica”, objašnjava.


Krov nad glavom – nedostižan luksuz?


Anketa nam, u konačnici, jasno pokazuje da mladi u Hrvatskoj nisu nezainteresirani za rješavanje stambenog pitanja, ali su prizemljeni surovom realnošću tržišta. Dok jedni čekaju povoljniji trenutak ili napredak u karijeri, drugi spas vide u obiteljskom nasljedstvu ili odlasku u inozemstvo.


Rješavanje stambenog pitanja ostaje jedan od najvećih izazova s kojima se mlađe generacije susreću, a dok se tržište ne stabilizira, mnogima preostaje navijati za to da njihove financije – ili bar kornjače – izdrže utrku s kreditom.