Plave hlače koje magično pašu na sve, iliti traperice, komad su koji definira klasičnu garderobu, a o kojem ne razmišljamo baš puno, pogotovo o materijalu od kojeg su napravljene – traperu. Zapravo, malo nas bi znalo odgovoriti na pitanje kako i kada je nastao traper…

Brzinska školica: radi se o čvrstoj pamučnoj tkanini izrađenoj u kepernom vezu ispreplitanjem bijelih i indigo plavih niti. Traper je unatoč svoj sili inovativnih i dostupnih materijala do danas jedna od najdominantnijih tkanina na tržištu koja svoju namjenu pronalazi ne samo u izradi popularnih hlača već i u mnogo drugih stvari.

Od odjeće, obuće, modnih dodataka, namještaja, ukrasnih detalja – nema te sfere u kojoj se traper nije barem okušao, a zbog činjenice da je i dalje jedan od najsvestranijih, ali i najizdržljivijih materijala, realnost je da nikada niti neće biti »out«.

Marilyn Monroe u »Rijeci bez povratka«

Denim iz »de Nimesa«

Još u 17. stoljeću jeans je označavao vrstu tkanine namijenjene radnicima sjeverne Italije, a naziv potječe iz izraza »le bleu de Genes« (u prijevodu »plava tkanina iz Genove«) koji je kasnije postao popularan kao »blue jeans«. No da ne skačemo pred rudo s pričom o traperu, pogotovo s pretpostavkom da je traper američki proizvod, potrebno je kompas usmjeriti u pravo mjesto rođenja jedne od najpopularnijih tkanina na svijetu – u Francusku, točnije, Nîmes.

Priča kaže da su tkalci iz Nîmesa, u doduše neuspješnom pokušaju replikacije jeansa krajem 17. stoljeća, slučajno razvili jedinstveni materijal koji se razlikovao od bilo kojeg drugog koji je onda postojao.

To su učinili već spomenutim keper tkanjem gdje su niti osnove obojali u plavo, dok su niti potke (one poprečne) ostavili u prirodnoj bijeloj boji. Tako je nastala tkanina koja je na površini bila plava, a na naličju bijela.

Dali su joj ime »Serge de Nîmes«, što je u prijevodu značilo »Nîmesov keper«, a dio »’de ‘Nîmes« s vremenom se pretvorio u riječ koja je postala sinonim za traper – denim.

Levisice ove godine slave 150. rođendan

Rođenje prvih traperica

Govoreći o traperu bio bi grijeh preskočiti povijesni paragraf o levisicama i Leviju Straussu. Vrijeme radnje je sredina 19. stoljeća kada je Strauss s 18 godina emigrirao u Ameriku gdje se etablirao kao proizvođač tekstila, među ostalim i trapera.

Tijekom »zlatne groznice« krojač Jacob W. Davis od Straussa je kupovao traper od kojeg je za kopače zlata izrađivao potrepštine poput šatorskih krila, pokrivača za konje i slično.

Jednog dana dobio je narudžbu da za rudare izradi jake i čvrste hlače koje će moći izdržati težak rad, pa se Davis dosjetio izraditi ih upravo od Straussovog trapera, no dodatno ih ojačati uz pomoć metalnih zakovica.

Rezultat je bio pun pogodak, a iz njega se rodilo partnerstvo Straussa i Davisa koje je 1873. dovelo do službenog patentiranja traperica: hlača od trapera koje su pojačane bakrenim zakovicama.

Na krilima pobune i Hollywooda

Dugo su traperice tako bile radničke hlače koje su nosili farmeri, težaci i kauboji. Tek nakon Drugog svjetskog rata traperice su polako ali sigurno počele prelaziti iz sfere radne u sferu svakodnevne odjeće.

Zanimljivost je da su 1954. dobile patentni zatvarač, a upravo u tom razdoblju postale su sve popularnije među mladima koji su ujedno popularizirali naziv za traperice – jeans. Industrija trapera je eksplodirala te je bilo evidentno da su traperice na ozbiljnom putu k službenoj tranziciji u svijet svakodnevne mode.

S jedne strane, u razdoblju 1950-ih traperice su postale svojevrstan simbol pobune mladih te su ih mnogi počeli nositi u znak protesta protiv Vijetnamskog rata i establišmenta.

S druge pak strane, oni koji ih nisu nosili u znak ekspresije protiv političkog stanja stvari, nosili su ih inspirirani velikim filmskim ikonama Hollywooda poput Jamesa Deana u »Buntovniku bez razloga«, Marlona Branda u »Divljaku« i Marilyn Monroe u »Rijeci bez povratka«.

Upravo je buntovništvo postalo zajednički nazivnik svih zaljubljenika u traperice koje su postale posebno popularne među »nevaljancima« na motorima – do te mjere da su mnoge škole u Americi 60-ih uvodile zabranu nošenja traperica.

Čak je u jednim novinama svojedobno objavljen navod: »Devedeset posto američke mladeži nosi traperice posvuda, osim u krevetu ili crkvi.«

Zvijezde »Briljantina« u traperu

Od kulturnog označitelja do visoke mode

Ništa nije moglo zaustaviti lavinu njihove popularnosti, kako u Americi, tako i izvan njenih granica. Da je njihov zamah sezao i izvan SAD-a, svjedoči činjenica da su američki vojnici u Europi i Japanu često nosili traperice kad nisu bili na dužnosti kako bi pokazali da su Amerikanci.

Traperice su postale svojevrstan kulturni označitelj te su sve do kasnih 70-ih bile označitelj protesta, pobune i jasnog stava.

James Dean u filmu »Buntovnik bez razloga«

No kao što to biva s mnogim stvarima, niti traperice nisu preživjele masovni »toksin« zvan popularna kultura te su se 80-ih pronašle u garderobama gotovo svih uzrasta – od djece do baki i djedova.

Zanimljivo je da je ta dekada posebno značajna za traperice i zbog toga što su modni dizajneri tada prvi put pokazali zanimanje za traper te su ga počeli koristiti u svojim kolekcijama.

Calvin Klein je bio prvi dizajner čije su traperice prošetale modnom pistom, a u nadolazećim godinama pratili su ga i Armani, Guess, Versace, Dolce&Gabbana, Dior…

Zajednički nazivnik

U dekadama koje su uslijedile dogodio se modno-kulturni moment kada su se određene društvene skupine počele međusobno razlikovati upravo prema modelima traperica, poput hip-hopera, koji su 90-ih nosili široke, »viseće« traperice.

S druge strane, era 2000-ih je, barem što se mode i traperica tiče, obilježena onima niskog struka kakve su nosile pop zvijezde poput Britney Spears, Christine Aguilera, Paris Hilton…

Victoria Beckham 2005. na predstavljanju svoje kolekcije trapera Rock and Republic

Otad se počela razvijati čitava paleta modela koji su se u popularnosti izmjenjivali iz godine u godinu. Baggy, mom, boot cut, skinny…

Danas na tržištu postoji čitav dijapazon modela i vrsta jeansa, no zajednički nazivnik uvijek je ostao isti – traper.

Jedino što se promijenilo u kontekstu današnjice je, osim još veće »tiranije izbora«, jest uvođenje ekološki prihvatljivijih tehnologija u proizvodnji trapera.

Traper je od svog takoreći slučajnog nastanka pa do danas bio sastavnica brojnih kulturnih promjena te se i dalje nakon svih godina postojanja otima zamjeni. Doista, možemo li uopće zamisliti neke druge hlače osim traperica?