Kad netko njeguje zanimanje za umjetnost, nerijetko se to odražava i na njegovom stilu odijevanja. Umjetnici njeguju osebujni, prepoznatljivi stil, no ima i onih koji se ne ističu posebno, već svojim djelima.

Upravo tom temom, modnim stilom, pozabavio se britanski modni novinar i kustos Charlie Porter u knjizi naslovljenoj »What Artists Wear« što bi u prijevodu bilo »Kako se umjetnici odijevaju«. Da se pozabavi modom u svijetu slikara i umjetnika, inspirirao ga je događaj kojem je nazočio.

Stav prema životu

Naime, bio je dobio poziv za cocktail party upriličen u Galeriji Tate u Veneciji, u tjednu Biennalea. Na pozivu je bio istaknut dress code: večernje odijelo za muškarca i večernja toaleta za dame. Stigavši na spomenuti događaj zamijetio je kako su pojedine umjetnice prekršile bonton u pogledu odijevanja.

Dobitnica nagrade Turner Charlotte Prodger došla je odjevena u bijelu majicu dugih rukava u kombinaciji s hlačama. Također nagrađivana likovnjakinja, Helen Marten, na sebi je pak imala crni trenč, a ispod bijelu košulju i radne hlače. Njezina partnerica, kiparica Magali Reus, odjenula je svilenu bluzu, traperice i tenisice.

Anthea Hamilton za ovu je svečanu prigodu odjenula haljinu na šljokice koje je sljubila s tenisicama. Drugo ime iz suvremene umjetničke scene, Helen Cammock, došla je odijevena u sivi t-shirt, tenisice i donji dio trenerke. Spomenuti party iz 2015. godine tako je postao inspiracija Porteru te ga je naveo da se pozabavi odnosom koji umjetnici imaju s modom.

Pomno je promislio o pitanjima poput onog koliko odijelo čini čovjeka, odnosno umjetnika, u kojoj mjeri određeni modni stil odražava umjetnikov stav spram umjetnosti, životu općenito, hrabrosti i izazovu da se pokaže drukčijim i originalnijim te koliko je sklon konformizmu.

Generalno, misao vodilja, što odjeća koju nosimo otkriva o nama samima, urodila je knjigom »What Artists Wear« u izdanju Penguin Booksa s potpisom Charlieja Portera.

Knjiga objedinjuje brojne primjere autora, umjetnike za koje je stil odijevanja bio temeljni izraz njihovog načina promišljanja. U nekim slučajevima značajno do te mjere da bi određeni modni stil postao dio njihovih umjetničkih performansa, odnosno dio umjetničkoga rada. Kao što je recimo slučaj s radom fotografkinje Cindy Sherman čija se umjetnička karijera temelji na snimkama na kojima se transformirala odjećom, perikom i šminkom.

Porter se zapitao i zašto se umjetnici »odijevaju na umjetnički način«. To je naglasio i u intervjuu u kojem je podcrtao važnost mode u njegovom miljeu.

– Odjeća igra iznimno veliku ulogu u mom poslu jer ujedno otkriva, upućuje i daje indicije o osobnosti određenog subjekta. Smatram da je to važno u svim sektorima, a ne samo u mom pozivu, istaknuo je pritom Porter.

Kad je riječ o odjeći i stilu odijevanja, poseban naglasak stavio je na performans naslovljen »Rest Energy« iz 1980. godine u kojem umjetnici Marina Abramović i Ulay na sebi imaju odjeću koja je uobičajena za uredske poslove. Abramović uz unisex gornji dio ima suknju, a Ulay hlače. Porter u svojoj knjizi navodi kako je za mnoge umjetnike moda mediji kojim se kreativno izražavaju.

Marina Abramović i Ulay

Izraz bunta

Umjetnici Gilbert & George u svojim tipičnim engleskim odijelima od tvida krajem šezdesetih godina prošloga stoljeća postajali su žive skulpture.

– Shvatili smo da su mnogi umjetnici njegovali ekscentrični stil odijevanja kojim su naglašavali činjenicu da su umjetnici, kazao je jednom prilikom George i dodao:

– Mi smo željeli istaknuti da smo normalni.

– Bili smo toliko normalni i klasični da smo postali čudni, nadovezao se Gilbert istaknuvši tu pojedinost o njihovom javnom umjetničkom djelovanju, u kojem su se koristili modnim jezikom.

Gilbert & George, Foto: Arhiva NL

No, moda je i izraz bunta. Recimo, kad je kontroverzni slikar David Hockney stigao u London, a bilo je to davne 1959. godine, kad je u Velikoj Britaniji homoseksualnost još bila tretirana kao kazneno djelo, svojim stilom odijevanja u kojem je zgužvana odjeća bila naglašena, kao i kravate i kardigani koje je nosio uparivši ih s iznošenim hlačama, tako je naglasio svoj queer identitet, odnosno sklonost istospolnoj ljubavi.

Činio je to buntovno, modom i stilom odijevanja. Američka slikarica Georgia O’Keeffe njegovala je poseban stil odijevanja u kojem je glavnu riječ imalo muško odijelo, skrojeno po mjeri, a koje je nosila i u svojoj 96. godini života. Njime je naglašavala feminizam i borbu za ženska prava.

Njezina muška odijela skrojena po mjeri bila su izraz borbenosti spram hegemonije muške moći. Osim svojim slikarstvom i političkim aktivizmom, umjetnica koja je ostavila veliki trag u svijetu mode i koja je nerijetko inspiracija brojnim ženama diljem svijeta je Frida Kahlo. Ona je kombinirala faze kad je odijevala muška odijela s razdobljima u kojima je popularizirala tradicionalnu meksičku etnonošnju.

U Francuskoj je davne 1937. godine pozirala za naslovnicu renomiranog modnog časopisa Vogue. Bila je to značajna stvar za svijet mode i umjetnosti. Od Pabla Picassa na dar je dobila osebujne naušnice koje je rado nosila, a modna kreatorica Elsa Schiaparelli njoj u čast kreirala je haljinu koju je nazvala Madame Rivera. Frida je bila i ostala modna ikona.

Pablo Picasso, Foto: culturagenial.com

Frida Kahlo, Foto: Vogue

Krađe stilova

Njujorška glazbenica Laurie Anderson svoj stav spram muške moći također iskazuje modom tako što preferira muška odijela i naglašava žensku moć u glazbenoj industriji.

Jean-Michel Basquiat svojim je radovima digao na noge umjetničku scenu osamdesetih godina 20. stoljeća, a to je činio i svojim stilom odijevanja i boemskim načinom života. Odijevali su ga Comme des Garçons čije je revije nosio, a bio je prepoznatljiv i po tome što je volio nositi papuče.

– Moramo razviti personalizirani modni stil koji će biti inspirativan nama samima, pisala je svojevremeno kiparica Barbara Hepworth, u dugom pismu upućenom prijateljici Margaret Gardin er.

Barbara Hepworth, Foto: hepworthwakefield.org

Ne bi li realizirala svoje monumentalne skulpture, voljela je nositi udobne kombinezone koji su joj omogućavali nesmetani rad, pisao je Porter o spomenutim kreativcima.

Modne kuće redovito »kradu« modni stil poznatih umjetnika, bilo da je riječ o slikarici ili slikaru, poput recimo Picassa koji je popularizirao mornarsku majicu na pruge, ili Andyja Warhola koji je volio nositi traperice ili Josepha Beuysa koji je njegovao »lovački« modni stil srodan onom filmskom liku Indiane Jonesa, navodi Porter i ističe:

– Ono što odijevaju ili su odijevali jest svjedočanstvo njihovog nedostatka straha da budu drukčiji i originalni u svakom pogledu pa tako i modnom smislu.

Andy Warhol, Foto: Reuters

Trag u povijesti

Porter je svjestan moći umjetnika i u svojoj knjizi bilježi najveća imena koja su svojim umjetničkim stvaralaštvom, ali i modnim izričajem, ostavila trag u povijesti umjetnosti i mode, poput recimo japanske avangardne umjetnice Yayoi Kusama čiji je život u svijetu točkica bio prekretnica za modnu kuću Louis Vuitton koja je s njom uspostavila kreativni dijalog. Moda je, željeli mi to priznati ili ne, ipak najvažnija sporedna stvar na svijetu, a za mnoge modus vivendi.