Poznati hrvatski kuhar

Melkior Bašić o novoj sezoni Masterchefa: ‘U strasti prema kuhanju, neki ponekad izgore. Hladna glava je presudna’

Siniša Pavić

Foto: NOVA TV

Foto: NOVA TV

Zaštitno lice hrvatskog Masterchefa, koji je kulinarske vještine brusio u nekim od ponajboljih restorana svijeta, uoči nove sezone kulinarskog showa Nove TV

Bio je rujan 2021. kada je Nova TV pozvala novinare pa im predstavila novi žiri planetarno popularnog kulinarskog showa Masterchef. Prvi put pred novinare, prvi put pred objektive fotoreporterskih aparata stali su Stjepan Vukadin, Damir Tomljanović i Melkior Bašić.


I bome, odradili su vatreno krštenje junački, premda fotografije s tog eventa, kad ih danas gledate, pokazuju lica koja nisu mogla skriti koliko je stresno baciti se iz kuhinje naglavačke u posve novi neki svijet.


Godina je 2023., ista trojica majstora iz žirija krenula su sa snimanjem treće sezone. Prve dvije bile su taman takve da gledatelji dignu palac gore. Melkior Bašić, onaj koji je onomad u rujnu apelirao na javnost da prema njima »početnicima« bude blaga, ne krije svoj širok, iskren i šarmantan osmijeh.


Nije da brige za uspjeh nove sezone nema, ali druga je to vrsta brige. Nakon dvije odrađene sezone, i u treću se ulazi s veseljem. No, nije ovaj širok osmijeh samo zbog Masterchefa.


Ulovili smo mi Melkiora taman usred jedne velike i važne operacije, pred jedan veliki i važan trenutak u životu njegove male zajednice.


– Odlučili smo moja supruga i ja kupiti psa. Lagotticu – veli nam Melkior.


Eto ti ga na! Tko je kriv!? Smije se Melkior, ako je itko kriv onda je to Maša, lagottica što je ima sestra njegove supruge.


– Nisam nikada bio nešto previše zagrijan za pse, ali znali smo Mašu čuvati vikendom, prošetati je kad bi nam bilo dosadno. I malo pomalo skužili smo koliko su psi super, da ti ispune dan, da su uvijek dobre volje kakve god da si ti volje. Kad si tužan, pas te razumije. Pa smo odlučili da moramo jednog nabaviti – priča Melkior.


Ulovili smo Melkiora pred put do uzgajivača Tomislava i Vande Posavac i legla u mjesto Bertelovci pokraj Jakšića, taman da uzbuđenje bude veliko. Šalimo se pa velimo Melkioru da će taj ljubimac, ili ljubimica, garant imati privilegij da se hrani gospodski u kući jednog Mastrechefa.


– Gospodski, ali ćemo je i istrenirati da traži tartufe. Hahaha – smije se Melkior.


Logično je to, jer radi se o vrsti koja ima jako dobar njuh i sjajan je tragač za tartufima. A ‘gazda’ chef. Idealna kombinacija.


– Ali, što ako odbije lagottica suradnju, ako ne voli tartufe kao što ima djece koja, recimo, ne vole zeleno ili voće – provociramo.


– A ništa, reći ćemo dobro je i tako. I voljet ga – smješka se Melkior.


Masterchefovski trio – Stjepan Vukadin, Melkior Bašić i Damir Tomljanović, Foto: Nova TV


Život s Hashimotom

Teško je zamisliti da je Melkior onomad imao jedno 30 kila više. Teško je i naslutiti da ga je poveliki stres dotjerao do kronične autoimune upale štitnjače, znane kao Hashimotov sindrom.


– I dalje sam na terapiji. Jednostavno moraš s tim naučiti živjeti -– kaže Melkior.


Pa kad osjeti da se ne osjeća dobro, malo stane, povuče se na tren, odradi sve što odraditi treba da Hashimoto ne proradi i vrati se poslu. A kilogrami!? Koji manje ljeti, koji više zimi, sve u okvirima, što bi se reklo, podnošljivog.

 


Otac kao uzor


Bit će psu lagodno kako god okreneš, ma kako će biti natjecateljima nove sezone Masterchefa, treće u kojoj je Melkior u žiriju!? I koliko se on sam u ove tri sezone promijenio?! Pada nam na pamet kako smo ga onomad, kad se tek pojavio u Mastrechefu, predstavljali i kao velikog ljubimca samoniklog bilja. Traži li ga još uvijek?


– U međuvremenu život mi se okrenuo naglavačke. Vremena je puno manje, ušao sam u neke projekte tako da je sada većinom kompjutor, auto, kuhinja i studio. A vikendom supruga i ja – na to će Melkior.


Ono što se nije promijenilo je činjenica da mu je otac, ugledni chef Silvio Belužić, i dalje uzor. Je li svoj kuharski uzor uspio dostići!?


– Nikad! Nemoguća je to misija. Žao mi je što nije živ, jer bi se sada tako lijepo prepucavali. Svađali bi se stoposto i to mi fali, jer mi kuhari se volimo »pikati« međusobno – veli Melkior.


Veliki chefovi u pravilu imaju veliki ego. Gdje taj ego nestade u trojke iz Masterchefa, s obzirom na to da ga se za emisije ne da primijetiti?


– Nema ga zato što se jako dobro znamo, puno se družimo i otvoreni smo jedan prema drugom. Sve što mislimo, to jedan drugom i kažemo, nema ništa iza leđa. Otvoreno sve, i to je to – ističe Melkior.


Ne smije, veli, ega biti ni zbog natjecatelja koje prvih dana treba osloboditi treme, pomoći im da se snađu. Tih prvih dana, kaže Melkior, više su njih trojica k’o neki vodiči, neki roditelji. Nema tu egu mjesta, ponavlja Melkior.


– Dobro, nema u Masterchefu, ali kad se recimo nađete u Vukadinovu restoranu pa kuhate u istoj kuhinji, onda ga mora biti – sumnjičavi smo.


– Ne! – rezolutno će Melkior.


Smije se pritom jer kad su zajedno u kuhinji, tad kreće ono chefovsko ‘pikanje’. S jedne strane njih dvojica mlađih koji vole jutrom dulje spavati, a s druge Damir koji stiže prvi, zaposli sav personal pa prvi obavi svoje, te se dvojcu čudi zbog ‘sporosti’.


Novopečena članica obitelji Bašić


Buffet je zahtjevna stavka

Melkior Bašić nedavno je postao članom Aminess Gourmet tima gdje je zadužen za unapređenje kvalitete i standarda svih buffet stolova.


– Velika je čast što sam postao članom Aminess Gourmet tima te se pridružio kolegama čiji rad i postignuće smatram impresivnim te motivirajućim. Veseli me i činjenica što ću 18 godina svog profesionalnog radnog iskustva, ideje i stručnosti dijeliti s mladim i vrijednim kuharima koji su voljni raditi na sebi te koji žele gostima Aminessa pružiti uvijek više. Buffet je zahtjevna stavka jer moraš zadovoljiti sve goste, od male djece do odraslih gostiju.


Smatram da je disciplina prijeko potrebna u kuhinji, kako bi se uspio ostvariti kontinuitet koji je neophodan za ostvarenje zadanog cilja, a upravo projekti i razna kulinarska događanja koja se odvijaju unutar Aminessa približavaju gastronomiju širem krugu ljudi i stvaraju nove sljedbenike visokog kulinarstva. Moja vizija je da Aminess grupacija postane vodeća kada je riječ o ponudi buffet stolova u hotelijerstvu, zaključio jer Bašić.

Autogram na aerodromu


Nego, angažman u Masterchefu. Kakva su bila očekivanja!?


– Kako je bilo preko noći postati javna osoba – pitamo.


– Nisam bio svjestan u što ulazim. Pripremali su nas ljudi s Nove TV na sve, ali nemaš taj osjećaj. Sjećam se bio je početak listopada, još smo snimali. Izašli smo nas trojica jedan vikend vani, da se malo podružimo, da se odmorimo od snimanja. Hodamo, pričamo i skužimo kako se ljudi oko nas gurkaju: »Evo Masterchef! Daj slikaj!« Tad shvatiš što je televizija. Na to vas nitko ne može pripremiti – priznaje Melkior.


Da u njegovu slučaju sve bude mrvu specifičnije, uz onog kojeg su mediji u čas proglasili najzgodnijim članom žirija, fotografirati se redom žele muškarci!?


– Najprije, svim se muškarcima ispričavam što ne mogu gledati utakmice zbog Masterchefa. Razumijem vas! Prije koji dan sam bio na jednoj svadbi, prišao mi je čovjek i rekao: »Da samo znaš koliko utakmica zbog tebe nisam gledao. Zbog tebe je u kuću došao drugi televizor, samo radi mira u kući.« Ha, ha, ha. Tako da je istina to da mi većinom priđu muškarci pa slike šalju suprugama ili kćerima – smije se Melkior.


Selfie! Čini se, odavno je prošlo doba od žicanja autograma. Začudo, Melkior nas ispravlja.


– Dogodilo mi se na splitskom aerodromu. Čekam avion za Zagreb, kupujem na kiosku sladoled, kad mi dolazi cura i veli: »Mogu li vas nešto zamoliti?« Ja velim da može, a ona će: »Mogu li vas pitati autogram?« Još kaže kako zna da je malo staromodno, ali radi tu u kiosku i skuplja autograme – prisjeća se Melkior.


Nije djevojka sa splitskog aerodroma jedina. Pozvali su tako Melkiora da navrati u svoju osnovnu školu pa sedmašima i osmašima priča o svojoj struci ne bi li se lakše odlučili kamo će u srednju.


– Iznenadili su me i s mojom razrednicom. Moram priznati da sam se smrznuo kad sam je vidio, kao da sam nešto skrivio. Ha, ha, ha – šali se Melkior.


Nije Melkior pričao o kuharstvu toliko, ali jest govorio mladima zašto su im baš svi predmeti koje u školi uče potrebni i ako će biti chefovi.


– Zašto trebate hrvatski? Zato jer trebate recepte napisati razumljivo da onaj ‘ko ga čita zna napraviti jelo i da tako prenosite dalje svoje znanje. Zašto trebate matematiku!? Jer trebate izračunati cijenu koliko što košta, jer svoje jelo treba i prodati, naplatiti. Engleski? Da možete poći van stažirati, učiti od najboljih – prisjeća se gostovanja Melkior.


A da se djeci svidjelo, dokaz je, sumnje nema, i to da su svi, uz zajedničku fotografiju, tražili i njegov autogram.


– Želio sam djeci kazati da im svako znanje treba i pomaže, koje god zanimanje izabrali – poručuje Melkior.



Hladna glava


I nije to filozofija isisana iz prsta, već je plod iskustva. Današnji kuhari moraju imati široku naobrazbu. Tu se negdje nameće pomalo teoretsko pitanje što bi s Melkiorom danas bilo i kud bi mu karijera krenula da nije bilo poziva u Masterchef!? Kuhinja je, nema tu dvojbe, ‘krvav’ posao.


– Krvav posao i svatko tko ide u kuhinju mora biti spreman na odricanje. A što bi bilo sa mnom!? Iskreno, nemam pojma – priznaje Melkior.


Taman je Melkior pred poziv radio u Lošinju, volio je i tada, kao i sada, biti u kuhinji, ali voli i, kako kaže, sve više prenositi znanje.


– To je jedan od razloga zašto sam ušao u Masterchef, da mogu svoje znanje prenositi kandidatima i gledateljima. Vidio sam da to volim raditi, objasniti stvari jednostavnim jezikom – pojašnjava Melkior.


Zato Masterchef, zato i konzalting. Natjecatelji su tako neka vrsta učenika, samo što ih vodi k toj ‘učionici’?


– Kuhanje. Svi oni imaju strast prema kuhanju, a u budućnosti se vide svak na nekom svom putu. Netko voli fine dining, neko azijsku kuhinju, netko bi se bavio samo roštiljem, nekome je cilj popraviti tehnike ne bi li im uratci bolje izgledali na Instagramu… Svatko ima svoje, ali im je svima zajedničko to da vole kuhati. I to je najbitnije – smatra Melkior.


I dobro je to, kaže, jer ako išta našoj gastronomiji treba, to je podizanje kvalitete one ‘srednje’ kategorije restorana, a ne inzistiranje na fine dining restoranima.


– Zašto je Slovenija uspjela!? Jer su digli na višu razinu ponudu u gostionicama. I ljudi su dobili naviku jesti vani, znaju što je fino, što valja. Tih srednjih kategorija treba – ne dvoji Melkior.


Lako moguće da kandidati i biraju svoje mentore jer makar intuitivno osjećaju da su im promišljanja o gastronomiji slična.


– Ja bih rekao da to koga će izabrati ovisi o tome kakav tko voli pristup. Moj je, možda, najstroži – priznaje Melkior.


– A koja je, štono bi se reklo, najveća greška u natjecatelja, ona koja se provlači kroz sve sezone, ili ona presudna kvaliteta koji im ponajviše fali – pitamo.


– Hladna glava! Morate imati hladnu glavu. U toj strasti, u toj ljubavi prema kuhanju, ponekad neki izgore. Hladna glava je presudna. Hladna glava uvijek će biti presudna u Masterchefu – poručuje Melkior.


Hladna glava jamačno treba i članovima žirija. Zapravo, imaju je oni, jer da je nemaju, ne bi Melkior na pitanje koliko je show promijenio njegove kolege u odnosu na one početne postavke, kao iz topa kazao: »Isti su! Isti smo!«


– Zato što pričamo o svemu. Ništa se tu nije promijenilo. I to je najbitnije, jer da smo se promijenili, da je Masterchef na nas utjecao tako da nas mijenja kao osobe, bilo bi to jako loše – ističe Melkior.


To nas sada već vodi k onoj dobroj staroj koja kaže da iza svakog muškarca stoji uspješna žena. Ili, štono bi se pomalo ljubomorno i čeznutljivo reklo, lako je Melkioru kad ima suprugu koja sve podnijeti može, osim da u frižideru nema koji lijepi komad teletine, dobra mesa za lešati.


Usrećit će se, nema sumnje, lagotto romagnolo koji Melkioru i supruzi mu Andrei dolazi u kuću. A dok je pisan ovaj tekst, riješilo se i tko je taj mali čupavac koji im je poletio uz noge kad su došli u mjesto Bertelovci pokraj Jakšića. Baš kako je i obećao, Melkior je poslao sliku. A na njoj on i na njoj Ares! Sve da mali ljepotan zavodljivih očiju ni jedan tartuf ne locira za života, bit će on faca, i to velika.



Ne bavim se klasičnim konzaltingom

Konzalting. Priznajemo Melkioru da nam katkad pojam i nije najjasniji na svijetu. S jedne strane poslodavci koji imaju svoje neke želje i zamisli, a s druge chefovi koji imaju zadaću nekom upogoniti posao. Melkior ističe kako se on ne bavi klasičnim konzaltingom.


– Ne radim konzalting tako da uđem u restoran, napravim kartu i odem. To ne. Smatram da konzalting treba biti za dobrobit obje strane i da se unapređenje ne može odraditi u roku od mjesec dana – ističe Melkior.


Zato on radi tako da prvo s poslodavcem, odnosno sa svojim partnerima, dogovori što je cilj i da pošteno vidi je li to što se želi uopće moguće i na koji način.


Zatim se radi edukacija, ali ne mjesec dana u komadu nego 15 dana edukacija u tri mjeseca, da se silna količina informacija ima kad u ‘naučnika’ procesuirati kako valja, da znanje lakše i bolje prihvate.


I u tih godinu dana anagažmana on je stalno na raspolaganju, što god da se dogodi. Konavoski dvori i Proto, ili pak grupacija Aminess, samo su neki od klijenata. Sve je tu isplanirano do u detalja.