Posljednjih godina, konzervirana tuna postala je glavna namirnica u kuhinjama diljem svijeta, zahvaljujući svojoj praktičnosti, svestranosti i nutritivnom profilu.

Međutim, pretjerana konzumacija konzervirane tune može imati značajne zdravstvene učinke:

1. Živa i teški metali

Jedan od glavnih nedostataka čestog konzumiranja konzervirane tune je prisutnost žive u ovoj ribi.

Ovisno o tome koliko i prije svega o vrsti tune koju jedete, moguće je unositi više ili manje velike količine ove tvari, što dovodi do potencijalnih zdravstvenih rizika.

Ovaj se metal može nakupiti u ljudskom tijelu, što dovodi do potencijalnih neuroloških i razvojnih problema.

Istraživanje iz 2020. objavljeno u časopisu “Environmental Research” pokazalo je da visoka konzumacija ribe s visokim sadržajem žive, poput tune, može povećati rizik od neuroloških poremećaja.

Živa, koja dospije u okoliš zbog različitih vrsta proizvodnih aktivnosti, taloži se u jezerima, rijekama i oceanima.

Odavde očito ulazi u životni ciklus vodenih organizama.

No, živa u oceanima također je proizvod razgradnje prirodnog organskog ugljika, objavili su znanstvenici u časopisu Global Biological Cycles.

Kada živa uđe u vodu, u oba slučaja mikroorganizmi je pretvaraju u vrlo otrovni oblik nazvan metil živa koji se nakuplja u mesu ribe koju jedemo.

Metil živa se posebno nakuplja kod većih grabežljivaca, zbog čega je veća riba, poput tune, riskantnija za konzumaciju od, primjerice, srdele.

Ribe stoga imaju različite razine žive. Konzervirana tuna ima relativno visoku razinu žive, pa bi njezina konzumacija potencijalno mogla postati štetna iznad tri porcije tjedno.

Prema podacima američkih centara za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), gotovo svatko ima malu količinu metil žive u krvi (ali ispod razine koja može izazvati zdravstvene posljedice).

Ali metil živa je moćan neurotoksin, pa jedenje previše ribe zapravo može uzrokovati trovanje živom.

Simptomi uključuju svrbež ili trnce u prstima na nogama i rukama, slabost mišića, probleme s koordinacijom, poremećaje govora i sluha te smanjen periferni vid.

Također treba napomenuti da su visoke razine žive kod trudnica izuzetno opasne i mogu uzrokovati poremećaje središnjeg živčanog sustava kod njihove djece.

2. Bisfenol A (BPA)

Prisutnost žive svakako nije jedini dobar razlog za ograničavanje konzumacije tune.

Neke konzerve tune mogu sadržavati BPA, spoj koji se koristi u pakiranju i može poremetiti endokrini sustav.

Istraživanje objavljeno u “Journal of Endocrinological Investigation” 2021. povezalo je izloženost BPA s hormonalnim promjenama.

Kao što je pokazalo nedavno istraživanje koje je proveo časopis “Il Salvagente”, sve konzerve tune koje su analizirali od strane laboratorijskih tehničara grupe Maurizi sadržavale su tragove bisfenola A, tvari za koju je EFSA također podigla pragove dopuštene ograničenja migracije za čak 100 puta.

Da biste to prevladali, preporuča se odabir staklene ambalaže, koja je s ove točke gledišta najsigurnija.

3. Natrij i konzervansi

Konzervirana tuna često sadrži velike količine natrija i konzervansa, što može biti štetno za zdravlje srca i krvni tlak.

Istraživanje iz 2019. istaknulo je vezu između prekomjerne konzumacije natrija i hipertenzije.

Iz tog razloga pokušajte uvijek čitati etikete i odlučiti se za verzije s niskim udjelom natrija i bez dodanih konzervansa.