Franko Lukež, istinski otac moderne istarske gastronomije, osoba koja je davno prije nego što su to postali uobičajeni pojmovi hrvatske gastronomije promovirala izvornost i tradiciju kao temelje moderne kuhinje, preminuo je nakon teške bolesti u 71. godini.

– Iako je knjižica mala, silan se trud u nju moralo uložiti. Silan! Trebalo je prikupiti recepte i dati im vrhunske, privlačne fotografije.

Jako smo se Branko i ja (Branko Lovrić, suautor) potrudili kako bismo afirmirali posebitosti istarske kuhinje, kako bismo joj pridružili i gostionice u kojima se ta naša divna karakteristična jela mogu probati, tako da sam uvijek ponosan na Istarsku kuharicu koju smo izdali prije… ma stvarno je od tega pasalo već puno lit, skoro 40, zadovoljno mi je znao isticati Franko sjećanja na tu famoznu kuharicu

Riječ je o knjižici recepata koja je prethodila cjelokupnoj reafirmaciji istarskih posebitosti koje su velikom silinom na površinu izašle na samom početku devedesetih godina prošlog stoljeća.

A sjećanja je isticao i stoga što se kroz, na žalost rijetka, druženja pojavila ideja o njezinom reizdanju povodom značajne obljetnice.

Bio je Franko Lukež i fantastični, te iznimno produktivni gastrokritičar. I ma koliko god u ponekom tekstu znao biti i jako strog prema rezultatima koji bi mu se našli u pijatu, uvijek je u konačnici donosio pozitivnu, poticajnu poruku za kuhara.

Uredio je Franko još mnoge kuharice, regionalne posebno, a druga njegova velika životna i profesionalna misija započinje 2012. godine kad je postao predsjednikom Hrvatskog sommelier kluba.

Iako je taj Klub i u godinama prije njegovog predsjednikovanja odgojio mnoge vrsne sommeliere, u zadnjih deset godina zahvaljujući upravo njegovoj ustrajnosti, istinska kultura vina postala je dijelom goleme većine objekata koji se u Hrvatskoj kane baviti ugostiteljstvom.

I iako je to tek sićušna epizoda u njegovom raskošnom životu, kao fantastično enogastronomsko putovanje pamtit ću put od Rijeke do Novalje, kad sam Franka vozio na otvorenje obnovljenog gastro hrama Boškinac.

Tih nekoliko sati vožnje, u odlasku i povratku iz Novalje, zauvijek su mi u memoriju utkali čitav niz spoznaja o enogastronomiji, kao i onu najvažniju – znaj da zapravo malo što znaš i zato uvijek uči, uči i uči.

I budi ponizan, pažljiv i taktičan u tekstu. Na rastanku, darovao mi je fantastičnu knjigu Hrana i vino čije je je hrvatsko izdanje upravo on priredio i prilagodio: tu ti je, ona neka ti bude vodič u pisanju, uvijek je konzultiraj, i polako ju, onako kako se to i s Biblijom čini, čitaj. Stalno, kad god imaš vremena.

Hvala Franko na svemu, na vraćanju samopoštovanja i dostojanstva svim našim posebitostima, regionalnim i nacionalnim, i ne samo kad su hrana i vino u pitanju.

Obitelji upućujemo izraze istinske sućuti. Koliko god da je teško u ovom trenutku dok se pojavljuje spoznaja o njegovom odlasku, velika je i vječna istina da otići zapravo neće nikada.