Pred izumiranjem

Kakav je to uskršnji stol s janjetinom iz Novog Zelanda? Hrvatska ni svoje ovce nije u stanju sačuvati

Edi Prodan

Ilustracija / Foto arhiva NL

Ilustracija / Foto arhiva NL

I dok s reklama supermarketa galame pozivi na kupnju janjetine, Cres, Krk, Pag i dalmatinski otoci broje nikad manje janjaca

U gastronomsko-tradicijskom smislu: kakav je to Uskrs nije li na blagdanskom stolu – janjetina. Najskuplje mlado meso u Hrvatskoj oduvijek je bilo dio značajnih svečanosti, davanja si posebnih odušaka, nekad, prije izgradnje autoceste, ritual u goranskim restoranima koji su obožavali putnici što su se iz Zagreba vraćali u Rijeku ili Istru.


Zašto baš janjetina? Zato što su krte ovce i jednaki takvi janjci dio povijesti, dio održivog razvoja, obilježja ekstenzivnog stočarstva jedino mogućeg na raslinjem škrtim mediteranskim i submediteranskim područjima Hrvatske.


Jeftina kopija


Na žalost, unatoč povijesti i stoljećima opstanka, hrvatska janjetina je pred izumiranjem.



Ono što danas, za Uskrs ili u nekim drugim svečanim prigodama konzumiramo, u najvećoj je mjeri tek – jeftina kopija. Dio masovke što dolazi iz Rumunjske, Bugarske, Makedonije ili smrznuto s Novog Zelanda.


Nevjerojatno s koliko se nebrige uništava domaće ovčarstvo. Proces je to koji svoje posebno izobličeno lice pokazuje na Cresu.



Kao u praskozorje civilizacije, taj se otok bori s divljim zvijerima ne bi li sačuvao ono malo ovaca i janjadi koliko im je još preostalo.


I dok s reklama supermarketa galame pozivi na kupnju janjetine, Cres, Krk, Pag i dalmatinski otoci broje nikad manje janjaca.


Kolika glupost


Koliku glupost Hrvatska nečinjenjem čini sebi samoj, pokazuje i znanost koja kaže kako su upravo otočni janjci najkvalitetnije i najosebujnije meso koje se može konzumirati u Hrvatskoj.



Ekstenzivna ispaša im omogućava maksimalni udio proteina te minimalno masnoća, zbog stalnog kretanja udio loja je minimalan.


Također, ispaša s obiljem mediteranskih mirisnih pa i ljekovitih trava mesu daje aromatičnost bez začinjavanja. Malo paške soli i ujednačeni izvor topline sasvim su dovoljni da bio se dobilo istinsku poslasticu.



Ono što bi svaka normalna, posebno ako je riječ o naglašeno turističkoj, država poticala, čuvala i isticala u svojim gastro-turističkim promo materijalima, Hrvatska sustavno, ne čineći ništa po pitanju zaštite, uništava.


Miliji od janjaca


Na Cresu to dodatno čine alohtone divlje svinje i jeleni lopatari koji su očigledno vlastodršcima miliji od janjaca. Valjda će se na njihovom blagdanskom stolu naći veprići ili gulaš od mesa divljači.



Zakonski ovlašteni i obvezani za vraćanje balansa i razvoj upravo takvog, ekstenzivnog stočarstva okreću glavu i šutke gledaju creske stočare pred čijim očima izumire ono što ih je u velikoj mjeri othranilo, školovalo, naprosto odgojilo.


Održivi razvoj? Prehrana na bazi autohtonih namirnica? Meso najviše nutritivne vrijednosti? Janjetina na blagdanskom stolu? Totalni “fake”. Mazohistička, samouništavajuća zemlja koja čak ni svoje ovce nije u stanju sačuvati.



Sretan vam Uskrs i dobar vam blagdanski tek. Uz agneško ili miel, ovisno je li obrok na vašem tanjuru prije dolaska u pećnicu blejao u Bugarskoj ili Rumunjskoj.