Javnost se prošlog tjedna iznenadila kada je Vlada privremeno ograničila cijene benzina i dizela na 11,10, odnosno 11 kuna. Većina je očekivala da će Vlada mjerama za zaštitu građana i poduzeća od poskupljenja energenata ići na smanjenje trošarina i PDV-a. Naime, kada su posrijedi goriva, već godinama se isključivo govori o visokim nametima države koji u cijeni litre benzina čine oko 60 posto.

Manje se, međutim, govori da i privatni sektor ima svoju računicu i namete. Prošlog je tjedna izašlo na vidjelo da su marže na benzinskim crpkama u posljednja dva desetljeća skočile nekoliko puta. Primjerice, nekoć su bile oko 20 lipa, dok danas marža po litri bezina iznosi 1,4 kune, a dizela 2,18 kuna.
Poznato je da Vlada ne može narediti privatnim opskrbljivačima koliko će zaraditi na litri goriva. Vlade ne mogu određivati cijene proizvoda, jer se one formiraju na tržištu. Zbog tržišnih poremećaja, cijena nafte se u godinu dana udvostručila, a plin i ugljen poskupjeli su daleko više.
Puno je jednostavnije, barem na prvi pogled, benzin pojeftiniti tako da se Vlada odrekne dijela svojih prihoda – trošarina i PDV-a. Međutim, problem je što to nije jamstvo da će crpke smanjiti cijene benzina. Hrvatska je već imala plivajuće trošarine, prije nekoliko desetljeća, ali je bilo vrlo teško inspekcijski kontrolirati jesu li trgovci pojeftinili naftne derivate u mjeri u kojoj su pale trošarine. Uostalom, Vlada je smanjila PDV na kruh, voće, povrće, meso, ali je upitno jesu li trgovci za taj postotak smanjili svoje cijene. Ono čega se Vlada odrekne u korist građana, trgovci i proizvođači mogu djelomice preusmjeriti u svoje prihode. Proizvođači, primjerice, ne moraju izravno poskupiti kruh, ali mogu smanjiti njegovu težinu i uvoditi nove pekarske proizvode s novim cijenama.

Ograničavanje cijena na račun trgovaca ili proizvođača, kada dođe do tržišnih poremećaja, mora biti privremeno. Ako se to produlji, prije ili kasnije doći će do nestašica proizvoda jer će gospodarstvo ostati bez zarade. Primjerice, Ina, a potom i Tifon su odmah upozorili da bi crpke zbog ograničenja cijena mogle s vremenom ostati bez kvalitetnijih vrsta goriva.

Međutim, ako se Vlada odrekne dijela trošarina i PDV-a, ostat će prikraćeni prihodi državnog proračuna. To može dodatno ugroziti funkcioniranje javnih servisa, poput zdravstva, obrazovanja i ostalih djelatnosti s najvećim potrebama. Vlada bi se u tom slučaju morala dodatno zadužiti ili nedostajući novac nadoknaditi podizanjem nekih drugih poreza.

Njemačke vlasti, primjerice, prošlog su tjedna odlučile trošarine za poticanje proizvodnje čiste energije skresati za više od 40 posto, što će pojeftiniti električnu energiju za krajnje potrošače. Međutim, istodobno je Berlin odlučio manje prihode iz spomenutih trošarina namaknuti iz nameta poduzećima na emisije ugljikova dioksida. Španjolska je najavila da će skok cijena energije za kućanstva obuzdati smanjenjem državnih nameta, ali i privremenim porezom na »ekstraprofit« energetskih kompanija. I ostale države uvode slične mjere.

Banski su dvori u ovom trenutku odlučili dio tereta poskupljenja goriva prebaciti s kućanstava na opskrbljivače gorivima. Stegnuli su remen trgovcima. Prema svemu sudeći, takva je odluka opravdana jer opskrbljivači sada mogu podnijeti taj teret.

Međutim, ako cijene nafte ove zime nastave divljati, i država će se u sljedećoj fazi morati odreći dijela trošarina ili PDV-a kako bi ublažila poskupljenja goriva i ostale robe. Vlada takvu mogućnost nije isključila. Na kraju, teret energetskih poremećaja morat će podnijeti država – ali ne samo ona. Morat će ga podnositi svi, poduzeća i građani, u većoj ili manjoj mjeri. Sudeći prema mišljenju stručnjaka, cijene nafte, plina i ugljena mogle bi se smiriti na proljeće, kada zatopli. No, zbog energetske krize u svijetu, cijene energenata – i kada se smire – mogle bi ostati više nego prije pandemije.