Piše Branko Podgornik

Jalovi pokušaji pojeftinjenja nafte

Branko Podgornik

Foto Reuters

Foto Reuters

Sjedinjene Države i Europska unija ulažu silne napore kako bi ubili dvije muhe jednim udarcem, ali to se dosad pokazalo jalovim poslom

placeholder


Sjedinjene Države i Europska unija ulažu silne napore kako bi ubili dvije muhe jednim udarcem, ali to se dosad pokazalo jalovim poslom. S jedne strane žele kazniti Rusiju embargom na uvoz njezinih energenata da bi joj smanjili prihode za vođenje agresije na Ukrajinu. No, te sankcije Moskvi istodobno smanjuju ponudu ruskih energenata na tržištu, što djelomično potiče njihovo poskupljenje. Stoga zapadne zemlje, s druge strane, nastoje nametnuti Rusiji pojeftinjenje nafte te potaknuti ostale izvoznike »crnog zlata« u svijetu na povećanje proizvodnje.


U tom je sklopu Europska unija prošli tjedan donijela osmi paket sankcija Rusiji. U lipnju je odlučeno da će članice EU-a od 5. prosinca prestati uvoziti rusku naftu tankerima. Od zabrane su izuzete Mađarska, Slovačka i Češka, jer te zemlje bez mora ne mogu opstati bez ruske nafte koja im dolazi cjevovodom Družba. Izuzeće je dobila i Srbija, kao zemlja na putu u EU, koja je mogla nastaviti uvoz ruske nafte putem Janafa kroz Hrvatsku.


Međutim, pod pritiskom Washingtona, EU je prošli tjedan otišao korak dalje i najavio ograničenje cijena ruske nafte. Time se pridružio odluci skupine zemalja G7, koja uz SAD i najveća europska gospodarstva obuhvaća Japan i Kanadu. Prema objašnjenjima američke ministrice financija Janet Yellen, tako bi se Moskvi srezali prihodi za vođenje rata, ali bi Rusija mogla nastaviti izvoz nafte na svjetsko tržište, što bi smanjilo pritisak na cijene.




To znači da će članice EU-a od 5. prosinca potpuno obustaviti uvoz ruske nafte tankerima, ali da će treće zemlje poput Srbije, koje nisu u Uniji, moći dobivati rusku naftu samo po cijeni nižoj od one koju odrede SAD i EU. Tu (nisku) cijenu oni tek trebaju dogovoriti. Praktički to znači da Srbija više neće moći putem Janafa uvoziti rusku naftu jer je Moskva najavila prestanak isporuka zemljama koje budu provodile takvu odluku zapadnih zemalja. Poput većine EU-a, Srbija će morati kupovati skuplju naftu iz drugih država.


Sudeći prema najavi bojkota Moskve ako joj Zapad ograniči cijene, nafte na tržištu idućih mjeseci moglo bi biti manje, a bila bi i skuplja. Inicijativa zapadnih zemalja za prisilno pojeftinjenje ruske nafte može uspjeti ako joj se pridruže najveći uvoznici »crnog zlata« u svijetu, Indija i Kina. Međutim, one su to odbile tvrdeći da im nitko neće određivati od koga će kupovati naftu i po kojoj cijeni. Zna se da Indija i Kina već dobivaju rusku naftu s popustom od 20 do 30 dolara po barelu u odnosu na tržišnu cijenu.


Međutim, prošlog tjedna dogodio se novi šok koji Zapadu kvari račune. Organizacija zemalja izvoznica nafte (OPEC+) na čelu sa Saudijskom Arabijom najavila je od studenoga smanjenje proizvodnje za dva milijuna barela dnevno, što će svjetsku ponudu nafte smanjiti za dva posto. SAD je na to ljutito reagirao i optužio Saudijce da su se svrstali uz Rusiju, najavljujući dodatne mjere kako bi se ponuda nafte na tržištu povećala, a cijena smanjila.


Ukratko, cijena nafte nikako da se osjetno snizi. Ne pomažu tu ni strahovi od nove svjetske recesije i smanjenja potražnje za energijom, zbog kojih je cijena nafte padala cijelo ljeto, spustivši se sa 120 na 84 dolara po barelu. Ne pomažu ni najave o ograničenju cijena, jer su proizvođači nafte odlučili srezati proizvodnju kako bi očuvali visoke prihode. Stoga je prošlog tjedna nafta poskupjela 15 posto, na 98 dolara, dok Goldman Sachs za iduće mjesece prognozira cijenu veću od 100 dolara.


Nastojeći ubiti dvije muhe jednim udarcem, zapadne zemlje zasad nisu uspjele smanjiti prihode Rusiji, ni srezati cijenu nafte. Naprotiv, obje muhe u međuvremenu su se i udebljale. Rat u Ukrajini, štoviše, prijeti eskalacijom ne samo na bojištu, nego i na međunarodnom političkom polju. S obzirom na neočekivanu odluku OPEC-a i ljutitu reakciju SAD-a, kriza oko Ukrajine može se proširiti u geopolitički sukob oko toga tko će kontrolirati cijene nafte – zapadne zemlje ili njezini glavni proizvođači. Svjetskom gospodarstvu, koje je na rubu recesije, to zasigurno neće pomoći.