UVODNIK

Tko je bliže vatri, taj se ogrije

Branko Podgornik

Reuters

Reuters

Razvoj događaja pokazuje da nestašica cjepiva prisiljava zapadne zemlje na veću međunarodnu suradnju, ponajprije s Moskvom i Pekingom. Borbu protiv pandemije, uostalom, nemoguće je zamisliti bez suradnje s Kinom, koja ima najveće kapacitete za proizvodnju cjepiva u svijetu.

placeholder


Masovna proizvodnja cjepiva protiv korone još je u povojima jer potražnja daleko nadilazi ponudu. Nestašica cjepiva stoga je zaoštrila odnose među nekim zemljama, a izazvala nemile scene u drugima. U mnogim državama javnost proziva političare ako se cijepe preko reda, a u nekima poput Rusije, zamjeraju predsjedniku države zato što se još nije cijepio.


Činjenica da su zapadne kompanije poput Pfizera, Moderne i AstraZenece prednost dale opskrbi Sjedinjenih Država i Ujedinjene Kraljevine, a da će Europska unija morati čekati na red, izazvala je u Europi nezadovoljstvo koje se pretvorilo u oštro kritiziranje Europske komisije i njezine predsjednice Ursule von der Leyen.


Komisija je lani preuzela obvezu zajedničke nabave cjepiva za Uniju kako bi popravila loše dojmove o paraliziranosti europskih institucija i sebičnosti članica EU-a, iskazane na početku pandemije. Međutim, Komisijina sporost u nabavi i odobravanju cjepiva zasad nije dovela do jačanja zajedništva, već do novih pukotina u Uniji. Primjer za to je odluka mađarske vlade da se za cjepivo obrati Rusiji i Kini, kao i činjenica da su zemlje koje nisu u EU-u, poput Srbije, daleko više napredovale u procjepljivanju, zahvaljujući suradnji s Pekingom i Moskvom. Doduše, lakše je osigurati cjepivo za zemlju sa sedam ili deset milijuna stanovnika nego za članice EU-a s 450 milijuna.




Svijest da će kašnjenje u procjepljivanju otežati turističku sezonu i izvlačenje gospodarstva iz krize, ponukala je i hrvatsku Vladu da se obrati Moskvi za pomoć u cjepivu. Međutim, da se Bruxelles ne bi naljutio, Vlada je rekla da se rusko cjepivo neće u Hrvatskoj koristiti dok ga ne odobri Europska agencija za lijekove. A to odobravanje moglo bi potrajati mjesecima.


Pogođena kritikama, Ursula von der Leyen pita kako to da Rusija ima dovoljno cjepiva za izvoz, iako u procijepljenosti vlastita stanovništva nije odmaknula bitno dalje od EU-a. Budući da kvaliteta ruskog cjepiva nije u pitanju – jer je dobilo povoljne ocjene i u najuglednijem medicinskom časopisu u svijetu, Lancetu – šefica Komisije očito cilja na nešto drugo. Vjerojatno misli na to da Rusija koristi Sputnik V kao diplomatsko sredstvo za širenje svog utjecaja u svijetu, pa i u Uniji. Slično misle američki mediji, upozoravajući da i Kinezi koriste cjepivo za povećanje globalnog utjecaja, osobito u Africi, Latinskoj Americi i Aziji.


To je francuskog predsjednika Emmanuela Macrona ponukalo da početkom prošlog tjedna pozove razvijene zemlje da pet posto svog cjepiva pošalju zemljama Afrike, u kojima vakcinacija nije ni počela. Naime, razvijene zemlje s 10 posto svjetskog stanovništva unaprijed su zakupile 70 posto proizvodnje cjepiva. Imaju više novca, a i razvikani proizvođači dolaze iz njihovih zemalja. Tko je bliže vatri, očito, taj se i ogrije. Međutim, viši američki dužnosnici odbili su Macronov prijedlog, poručivši da će najprije cijepiti svoje stanovništvo, a drugima će pomoći kada steknu viškove. Tu neugodnu poruku popravio je na kraju prošlog tjedna predsjednik Joe Biden, obećavši da će SAD u idućim godinama izdvojiti četiri milijarde dolara za Svjetsku zdravstvenu organizaciju za program Covax, kojim se cjepivo želi osigurati za siromašne zemlje.


Razvoj događaja pokazuje da nestašica cjepiva prisiljava zapadne zemlje na veću međunarodnu suradnju, ponajprije s Moskvom i Pekingom. Borbu protiv pandemije, uostalom, nemoguće je zamisliti bez suradnje s Kinom, koja ima najveće kapacitete za proizvodnju cjepiva u svijetu. Činjenica jest da su Kina i Rusija dugo nudili Zapadu suradnju u borbi protiv pandemije, dok su europske zemlje, osobito SAD, gledali ponajprije sebe. Logično je što Zapad proizvodnju lijekova, koju su njegove kompanije nekoć prebacile u Kinu i Indiju, danas želi vratiti kući. Međutim, to neće ići tako brzo. Očito je da se EU i SAD u borbi protiv virusa trebaju osvrnuti na svijet oko sebe te probiti ideološke prepreke za suradnju s Moskvom i Pekingom, prepreke koje su sami nametnuli. Globalni virus ne može se pobijediti u jednoj zemlji ili regiji.