Vijest o tome da su ukrajinske vlasti zatvorile jedan od dvaju glavnih cjevovoda kojima ruski plin dolazi u Europu pokazuje da energetski rat između Europske unije i Rusije – koja je napala Ukrajinu – poprima sve šire razmjere. Očito je da nas čekaju neizvjesna jesen i zima, još više cijene proizvoda i usluga, počevši od goriva i hrane, uz opasnost od gospodarskog kolapsa.
Analitičari su se mjesecima pitali tko će prvi učiniti nerazuman korak i zaustaviti Europskoj uniji dotok plina. Hoće li to učiniti ona sama, ili će prvi korak poduzeti Rusija? Najoštriji europski kritičari ruske agresije na Ukrajinu tražili su da se Unija odmah odrekne plina iz te zemlje. Naravno, ta je priča (zasad) skinuta s dnevnog reda europskih institucija, jer većina zemalja nema za to mogućnosti. Europska unija oko 40 posto plina osigurava iz Rusije, a potrebne su godine da bi ga nadomjestila iz drugih izvora.

Uzgred, lakše je riješiti se ovisnosti o ruskoj nafti, budući da EU iz Rusije zadovoljava 25 posto potreba za tim energentom. No, vidjeli smo proteklog tjedna da je mnogima i to pretežak zadatak, pa je prijedlog Europske komisije o postupnom embargu na rusku naftu naišao na velike otpore. Ako ne dobiju izuzeća od embarga, neke će se srednjoeuropske zemlje ekonomski slomiti, pa će od kažnjavanja Moskve zbog napada na Ukrajinu imati veće štete od Rusije.

U međuvremenu je obustavom plina zaprijetila Moskva – svima u EU-u koji ga ne žele (indirektno) plaćati u rubljima i otvoriti rubaljski račun u Gazprombanku. Poljska i Bugarska odbile su taj uvjet, pa im je plin zatvoren. S druge strane, prema Bloombergu, barem deset glavnih uvoznika ruskog plina, poput njemačkog Unipera i austrijskog OMV-a, otvorilo je račun u Gazprombanku ili »razmatra tu mogućnost«. Ukratko, većina europskih uvoznika je pristala na uvjete Moskve. Da nije, već bismo vjerojatno čuli da Moskva još nekome obustavlja dotok.

Sada se djelomičnoj obustavi ruskog plina Europi pridružila Ukrajina – obrazlažući to tehničkim teškoćama na plinovodu koji prolazi okupiranim područjima te zemlje – što mnogi u Europi nisu očekivali. Istina, ima i onih koji na to jedva čekaju. Britanski analitičar Timothy Ash rekao je jučer da je iznenađen time što to Ukrajina nije i prije učinila, kao odgovor na rusko uništavanje infrastrukture u toj zemlji.

Nema sumnje da će potez ukrajinskih vlasti, nakon ruskog zatvaranja slavina Bugarskoj i Poljskoj, dodatno otežati opskrbu Europe plinom. Nevolje se neće osjetiti odmah. To će članicama EU-a otežati punjenje skladišta za iduću ogrjevnu sezonu. Ako se prekidi u isporuci ruskog plina nastave i prošire, pravi problemi nastupit će iduće zime. Europske zemlje neće imati dovoljno plina da bi do studenoga napunile skladišta i osigurale redovitu opskrbu.

Njemačka već sada priprema izvanredne mjere za slučaj prekida ili smanjenja dotoka ruskog plina – od štednje energije u kućanstvima, do mogućnosti nacionalizacije energetskih kompanija. Prema procjenama iz Berlina, obustava ruskog plina izazvala bi pad njemačkog gospodarstva od barem 12 posto. Izazvalo bi to najveću recesiju nakon Drugog svjetskog rata, koja bi se proširila na druge zemlje. Stručnjaci instituta Bruegel iz Bruxellesa kažu da bi »vlade trebale smoći hrabrosti reći građanima da je Europa usred nečega što može predstavljati najveću energetsku krizu u njezinoj povijesti« te odmah poduzeti mjere za štednju energije.

Hrvatskoj je utjeha to što je osigurala dodatne izvore plina, putem terminala u Omišlju. Ali to ne rješava energetsku krizu koja ima globalni karakter i globalne posljedice. Nije pitanje hoće li biti plina i nafte, nego po kojoj cijeni i kakve će posljedice skupi energenti ostaviti na gospodarstvo i građane. Dosad najveća energetska kriza u Europi još nije pokazala svoje pravo lice. Nevolje s inflacijom koje nas sada pogađaju samo su početak. Veći je problem u tome što nas čeka iza ugla.