Komentar

Sučeljavanje umjesto urlanja

Dražen Katalinić

Ivo Cagalj/PIXSELL

Ivo Cagalj/PIXSELL

Puno se žuči izlilo, a tek smo na početku inače kratke kampanje

placeholder


Sukob između dva brda – Pantovčaka i Gornjeg grada – početkom izborne kampanje dobio je novu dimenziju, ali stare prozivke. Nije to više samo »tvrda kohabitacija« između premijera i predsjednika, sada je to već postalo ozbiljno jer se radi o borbi za ponovno osvajanje vlasti. A u takvim nadmetanjima, povijest je pokazala da se – osim iznošenja prljavog rublja, što nas tek očekuje – ne biraju riječi i često se ide ispod pojasa. Onaj tko ne bira riječi je onaj čije ime lijeva koalicija ne smije izgovoriti, a koji je članove Ustavnog suda nazvao gangsterima, Vladu bandom lopovskom, a HDZ kriminalnom organizacijom i da dalje ne nabrajamo. Puno se žuči izlilo, a tek smo na početku inače kratke kampanje. A upravo iz razloga da se neugodnim podmetanjima ne truje javni prostor, u civiliziranim društvima postoji sučeljavanje kandidata, i to ono televizijsko u izravnom prijenosu, u kojima ne prolazi argument sile, dernjava i omalovažavanje protivnika.


Na jedno takvo sučeljavanje jučer je Andrej Plenković pozvao Zorana Milanovića, ali uz uvjet da dotični podnese ostavku, što nalaže Ustav i izborno natjecanje u parlamentarnim demokracijama u kojima je nezamislivo da se predsjednik odluči kandidirati za parlamentarnog zastupnika dok još obavlja dužnost predsjednika. Milanovićevom ostavkom na dužnost predsjednika Republike, izborni proces bi se vratio u korito, a SDP bi konačno mogao izgovarati Milanovićevo ime i zvati ga na svoje skupove. Jer sve ovo urlanje koje slušamo otkako su nam raspisani izbori nastalo je isključivo i jedino zbog Milanovićeve kandidature usred predsjedničkog mu mandata. I poigravanja Ustavom kao posljedice toga.


Milanovića stoga nitko ne treba pozivati da podnese ostavku jer to od njega očekuju i vlastiti birači, a kamoli oni iz suprotnog ideološkog tabora, jer on više nije predsjednik svih građana s obzirom na to da je odabrao stranu. Dakle, ispunjeni su svi uvjeti za ostavku, ali i za sučeljavanje najljućih protivnika. No, Milanović jučer poručuje da neće dati ostavku, uz obrazloženje da Hrvatsku ne želi »prepustiti Plenkoviću i njegovoj kriminalnoj organizaciji«. A izgleda da bježi i od izravnog sučeljevanja – bogomdane prilike da protivniku sve saspe u lice, promovira svoj program i pokuša steći simpatije neodlučnih birača. A sučeljavanje s aktualnim premjerom se ne propušta, pogotovo ako ste iz najveće oporbene stranke. I Bernardić se za prošle izbore po svaku cijenu htio sukobiti s Plenkovićem, pa se pogubio u silnim papirima i grafikonima kojima je mahao u studiju. Nakon čega se pogubio i SDP.




Malo je neuobičajeno u kampanjama da onaj tko želi zadržati vlast zove konkurenta na sučeljavanje, a još je čudnije što Milanović, rječit i načitan, to isto izbjegava. No, Plenkoviću i HDZ-u vjetar u leđa dali su prosvjedni skupovi lijeve koalicije, održani u pet gradova proteklog vikenda, koji nisu privukli željeni broj ljudi ili se takav dojam stekao gledajući televizijska izvješća, posebno ona iz Splita, gdje je skup izgledao kao da kasni gradska autobusna linija pa se, eto, malo više ljudi skupilo na autobusnom stajalištu. Što je HDZ iskoristio da poentira, poručivši kako su »jako zadovoljni odazivom« na skupove lijeve oporbe.


Jasno je da je Milanovićevo eksperimentiranje s ustavom gotovo prepolovilo lijevu koaliciju, no izgleda da je rastjeralo i potencijalne birače. Dva problema kojima se lijevo-ideološki blok nije nadao, a HDZ-u došli k’o naručeni pa ne treba čuditi Plenkovićeva samouovjerenost da izađe na megdan s Milanovićem, koji je uvijek spreman za debate i nadmudrivanja. I koji je to, začudo, odbio jer ne želi dati Plenkoviću da poentira sa slabo posjećenim oporbenim skupovima.


No, nisu samo skupovi Milanovićev problem u potencijalnim sučeljavanjima. Prema makroekonomskim i ostalim statističkim pokazateljima, Milanovićeva Vlada bila je najgora od svih koje je samostalna Hrvatska imala, dok Plenkovićevi ekonomski pokazatelji ruše rekorde. S druge strane, lijeva oporba viče da je dosta i ponavlja mantru o korupciji, što izgleda ne privlači birače. Do sučeljavanja u kampanji će svakako doći, samo da opet ne bude silnih papira i grafikona.