Taj je porez zamijenio dosadašnju komunalnu naknadu i možda je pripremanje terena
Na pomisao uvođenja novog poreza svakom se normalnom čovjeku diže kosa na glavi. Na sreću, ne uvodi nam se novi porez, a i ministar financija Marko Primorac nedavno je kategorički poručio da ove godine uvođenja novih poreza biti neće. Ali potkrao se jedan namet koji je prošao ispod radara, a to je porez na kuće za odmor. Dosad ovaj porez gotovo da i nismo primjećivali jer je bio prihod središnje države, odnosno državnog proračuna, a ni središnja država nije pokazivala veliki interes da ga ubire.
No, izmjenama zakona koje su na snagu stupile početkom godine država je taj porez u potpunosti prepustila jedinicama lokalne samouprave, a mnoge od njih su već odlučile njime kompenzirati nedostatak prihoda zbog ukidanja prireza, što je također na snazi od početka godine. I ne samo to, općinama i gradovima je izmjenama zakona povećan maksimalni iznos poreza koji mogu naplatiti po metru četvornom s 1,99 na pet eura.
U ubiranje poreza na kuće za odmor sada kreću gradovi i općine, no bit će problem ući u trag vlasnicima takvih kuća, jer ih mnogi ne prijavljuju upravo zbog plaćanja poreza. S druge strane, ako želite izbjeći porez, odnosno dokazati da u toj kući stanujete i da vam to nije kuća za odmor, morat ćete donijeti potvrdu o prebivalištu na toj adresi, račune komunalnih poduzeća koji dolaze na vaše ime pa čak i potvrdu lokalnog liječnika! Zakonodavac je bio maštovit!
Ipak, ovdje nije riječ o porezu koji će opteretiti kućne budžete niti će zbog njega poskupjeti kruh i mlijeko. Riječ je o uvođenju reda na tržištu i aktiviranju napuštenih i praznih kuća i stanova. U Gradu Zagrebu su već izračunali da bi od tog poreza mogli uprihoditi 20 milijuna eura godišnje jer prema riječima potpredsjednika Vlade i ministra graditeljstva Branka Bačića, samo u Zagrebu zjapi 54 tisuće praznih stanova! No, u Zagrebu, kao i u ostalim gradovima, bit će teško utvrditi vlasništvo jer ne postoji ni registar takvih stanova ni sustav razmjene informacija između resornih ministarstava, poput podataka o prebivalištu kojima raspolaže MUP ili tipu građevine koje ima Ministarstvo graditeljstva, a koje bi olakšale utvrđivanje vlasništva. Budući da je ulaženje u trag vlasnicima mukotrpan i skup posao, mali gradovi i općine na kontinentu i nisu previše zainteresirani za ubiranje poreza na vikendice jer im se ne isplati, ali zato gradovi i općine na moru zadovoljno trljaju rukama, kao i ovi u Zagrebu. Porezom na kuće za odmor nikoga se ne želi »opaliti« po džepu, nego samo natjerati da odluči što će s nekretninom koju ne koristi; možda će je netko drugi kupiti i renovirati je, prodati ili iznajmljivati, a to će sve rezultirati stavljanjem nekretnine u promet, od čega će korist imati svi, i općina i turisti i sam bivši vlasnik koji ju je prodao. Jer kao što agenti za nekretnine vole reći – najskuplja nekrentnina na tržitu je prazna nekretnina, koja se ne koristi. U Njemačkoj, primjerice, čak naplaćuju porez na višak stambenog prostora čime su izbjegli situacije – kojima stalno svjedočimo u Hrvatskoj – da u stanu od 120 kvadrata živi jedan umirovljenik, dok se mlada obitelj s djecom mora »stiskati« u 30-ak kvadrata. Porez na kuće za odmor, kao moguća priprema poreza na nekretnine, tako u konačnici ne bi bio represivan, nego poticajan, u cilju aktiviranja praznih stanova.
Možda će porez na kuće za odmor nekome izgledati kao uvođenje poreza na nekretnine na mala vrata, što on u neku ruku i jest. Naime, taj je porez zamijenio dosadašnju komunalnu naknadu i možda je pripremanje terena za uvođenje puno obuhvatnijeg poreza na nekretnine. Poreza koji imaju sve uređene zemlje zapada i koji bi ukinuo anomalije na tržištu nekretnina. Poput paradoksa da imamo gotovo 600 tisuća praznih stanova, a ljudi si ne mogu priuštiti stan. O državnim stanovima za najam da i ne govorimo. Sve te anomalije trebale bi se riješiti Nacionalnom stambenom strategijom do 2030., čije se donošenje očekuje u prvom tromjesečju ove godine. Ona bi trebala naći razloge i odgovore na iznimno visoke cijene stanova za kupnju i najam u Hrvatskoj, a država za to ima učinkovite poluge – poreznu, financijsku, zemljišnu i ekološko-energetsku.
Komentar
Maštoviti zakonodavac
Dražen Katalinić
12. veljača 2024 07:30
Taj je porez zamijenio dosadašnju komunalnu naknadu i možda je pripremanje terena
Na pomisao uvođenja novog poreza svakom se normalnom čovjeku diže kosa na glavi. Na sreću, ne uvodi nam se novi porez, a i ministar financija Marko Primorac nedavno je kategorički poručio da ove godine uvođenja novih poreza biti neće. Ali potkrao se jedan namet koji je prošao ispod radara, a to je porez na kuće za odmor. Dosad ovaj porez gotovo da i nismo primjećivali jer je bio prihod središnje države, odnosno državnog proračuna, a ni središnja država nije pokazivala veliki interes da ga ubire.
No, izmjenama zakona koje su na snagu stupile početkom godine država je taj porez u potpunosti prepustila jedinicama lokalne samouprave, a mnoge od njih su već odlučile njime kompenzirati nedostatak prihoda zbog ukidanja prireza, što je također na snazi od početka godine. I ne samo to, općinama i gradovima je izmjenama zakona povećan maksimalni iznos poreza koji mogu naplatiti po metru četvornom s 1,99 na pet eura.
U ubiranje poreza na kuće za odmor sada kreću gradovi i općine, no bit će problem ući u trag vlasnicima takvih kuća, jer ih mnogi ne prijavljuju upravo zbog plaćanja poreza. S druge strane, ako želite izbjeći porez, odnosno dokazati da u toj kući stanujete i da vam to nije kuća za odmor, morat ćete donijeti potvrdu o prebivalištu na toj adresi, račune komunalnih poduzeća koji dolaze na vaše ime pa čak i potvrdu lokalnog liječnika! Zakonodavac je bio maštovit!
Ipak, ovdje nije riječ o porezu koji će opteretiti kućne budžete niti će zbog njega poskupjeti kruh i mlijeko. Riječ je o uvođenju reda na tržištu i aktiviranju napuštenih i praznih kuća i stanova. U Gradu Zagrebu su već izračunali da bi od tog poreza mogli uprihoditi 20 milijuna eura godišnje jer prema riječima potpredsjednika Vlade i ministra graditeljstva Branka Bačića, samo u Zagrebu zjapi 54 tisuće praznih stanova! No, u Zagrebu, kao i u ostalim gradovima, bit će teško utvrditi vlasništvo jer ne postoji ni registar takvih stanova ni sustav razmjene informacija između resornih ministarstava, poput podataka o prebivalištu kojima raspolaže MUP ili tipu građevine koje ima Ministarstvo graditeljstva, a koje bi olakšale utvrđivanje vlasništva. Budući da je ulaženje u trag vlasnicima mukotrpan i skup posao, mali gradovi i općine na kontinentu i nisu previše zainteresirani za ubiranje poreza na vikendice jer im se ne isplati, ali zato gradovi i općine na moru zadovoljno trljaju rukama, kao i ovi u Zagrebu. Porezom na kuće za odmor nikoga se ne želi »opaliti« po džepu, nego samo natjerati da odluči što će s nekretninom koju ne koristi; možda će je netko drugi kupiti i renovirati je, prodati ili iznajmljivati, a to će sve rezultirati stavljanjem nekretnine u promet, od čega će korist imati svi, i općina i turisti i sam bivši vlasnik koji ju je prodao. Jer kao što agenti za nekretnine vole reći – najskuplja nekrentnina na tržitu je prazna nekretnina, koja se ne koristi. U Njemačkoj, primjerice, čak naplaćuju porez na višak stambenog prostora čime su izbjegli situacije – kojima stalno svjedočimo u Hrvatskoj – da u stanu od 120 kvadrata živi jedan umirovljenik, dok se mlada obitelj s djecom mora »stiskati« u 30-ak kvadrata. Porez na kuće za odmor, kao moguća priprema poreza na nekretnine, tako u konačnici ne bi bio represivan, nego poticajan, u cilju aktiviranja praznih stanova.
Možda će porez na kuće za odmor nekome izgledati kao uvođenje poreza na nekretnine na mala vrata, što on u neku ruku i jest. Naime, taj je porez zamijenio dosadašnju komunalnu naknadu i možda je pripremanje terena za uvođenje puno obuhvatnijeg poreza na nekretnine. Poreza koji imaju sve uređene zemlje zapada i koji bi ukinuo anomalije na tržištu nekretnina. Poput paradoksa da imamo gotovo 600 tisuća praznih stanova, a ljudi si ne mogu priuštiti stan. O državnim stanovima za najam da i ne govorimo. Sve te anomalije trebale bi se riješiti Nacionalnom stambenom strategijom do 2030., čije se donošenje očekuje u prvom tromjesečju ove godine. Ona bi trebala naći razloge i odgovore na iznimno visoke cijene stanova za kupnju i najam u Hrvatskoj, a država za to ima učinkovite poluge – poreznu, financijsku, zemljišnu i ekološko-energetsku.