Ako se činjenice ne slažu s našom idejom o tome kako svijet funkcionira, to gore po činjenice. Nije kriva naša ideja, nego su krivi ljudi koji su je nedostojni. Tako bi se mogao sažeti zagrebački skup od nekoliko tisuća ljudi koji su u ime ljudskih prava i sloboda nijekali dramatične razmjere pandemije, tražeći ukidanje strogih mjera te povratak života na staro.

Tako je Hrvatska dobila repliku kontroverznih prosvjeda koji su već zahvatili francuske, njemačke, američke i ostale gradove. Zajedničko im je da umanjuju opasnost od korone i čak negiraju njezino postojanje, kako su to na svoj način isprva radili američki predsjednik Trump, brazilski Bolsonaro i bjeloruski Lukašenko.

Prema prosvjednicima, ako korona i postoji, problem nije u njoj, nego u oštrim mjerama vlasti za zaštitu zdravlja i života ljudi. Oni ispravno kažu da su stroge mjere potaknule blokadu i propadanje gospodarstva, kao i mnoštvo nezaposlenih. To je izazvalo nove zdravstvene tegobe ljudi, na psihološkoj i emotivnoj razini, kao i povećanje nasilja u obiteljima.

Sporno je, međutim, to što iz libertijanskih zahtjeva prosvjednika proizlazi da svi oni trebaju imati slobodu kretanja i ponašanja, kao i ljudsko pravo na zarazu. To podrazumijeva i pravo na prenošenje virusa na druge ljude, čak u domove za starije, putem slobodnih posjeta najugroženijoj populaciji.

Dok se ne nađe cjepivo, društva bi – prema prosvjednicima – trebala postići imunitet krda, što znači da sam virus treba odlučiti tko će preživjeti, a tko umrijeti. Pitanje je jesu li vlasti, koje su odgovorne za sve građane, imale takvu slobodu izbora, kakvu traže prosvjednici.

Da nisu ograničile kretanje ljudi i rad gospodarstva, širenje zaraze dovelo bi do povećanja bolovanja, smrti, do većeg opterećenja zdravstva i još gore ekonomske blokade. Ako se rupa ne krpa dok je mala, poslije će to biti nemoguće.

Primjerice, hrvatske zdravstvene vlasti, nakon proljetnog uspjeha u obuzdavanju korone, ljetos su počele gubiti kriterije i odupirale se zabrani rada noćnih klubova i ostalih okupljanja. To je pridonijelo širenju korone i naglom okončanju turističke sezone, zbog koje su i olabavljene mjere. Nepažnja može ove zime dovesti do nove blokade ekonomije u Hrvatskoj i svijetu.

Osobne slobode uvijek su ograničene, više ili manje. Vozači, primjerice, mogu na cestama postići brzinu od 250 kilometara na sat. Ali, propisi vlasti ograničavaju je na nekih 130 kilometara. Naplaćuje se i kazna od 1.000 kuna jer netko nije vezao pojas, iako time ugrožava samo sebe.

To je logično, jer nesavjesni vozači mogu stvoriti ljudske tragedije, invalide i druge nevolje koje na kraju plaća cijela zajednica. Pitanje je, zapravo, zašto vlasti ne bi češće naplaćivale kazne i za kršenje zdravstvenih propisa te za nenošenje maski.

Malo je vjerojatno da će libertijanski prosvjednici postići ono što žele. Vjerojatnije je, nažalost, da pridonose kompromitaciji ideologije individualizma, ljudskih prava i sloboda. Žalosno je da nekome treba objašnjavati kako pojedinac ne može raditi što hoće i da nije slobodan ugrožavati sigurnost drugih ljudi, zajednice.

Ideologija ljudskih prava najčešće štiti ono po čemu se ljudi razlikuju jedni od drugih. Međutim, pitanje je tko će štititi zdravlje, ekonomsku i socijalnu sigurnost, ono što je svim ljudima zajedničko – posebice u ovoj zdravstvenoj, gospodarskoj i klimatskoj krizi, koja je zahvatila cijeli svijet i cijelu ljudsku vrstu.

Iz tog propadanja ljudi ne može se izaći na individualan način, već kolektivnom akcijom i afirmacijom zanemarenih ljudskih vrijednosti, poput solidarnosti među pojedincima i narodima.

Bilo bi razumljivije kada bi provjednici, poput zagrebačkih, danas tražili remont cijelog sustava, tako da počne raditi u korist svih ljudi, a ne samo privilegirane manjine te da ekonomski sustav ne uništava okoliš u kojem živimo.

Očito, za takve je zahtjeve još prerano. Mnogi još vjeruju da se stvari mogu vratiti na staro, prije izbijanja krize. A to nije moguće.