UVODNIK

Porezna pila okreće se naopako

Branko Podgornik

REUTERS

REUTERS

Pandemijska kriza potaknula je političare na dosad nezamislive poteze, na široku intervenciju država u gospodarstvo, pa i na povijesni zaokret u oporezivanju. Porezni teret prebacuje se sa siromašnih na bogate.

placeholder


Zbog borbe protiv pandemije državama se naglo prazne proračuni, ali su vlasti našle rješenje kako rastuće troškove barem djelomice pokriti. Prošlog vikenda skupina 20 zemalja s najvećim gospodarstvima (G20) dogovorila se u Veneciji da će najkasnije 2023. godine uvesti minimalni porez od 15 posto na dobit velikih multinacionalnih kompanija. Od tog poreza očekuju više od 150 milijardi dolara novih proračunskih prihoda godišnje, za rješavanje zdravstvene, ekonomske i klimatske krize.
To je revolucionaran potez u svijetu, jer će uvođenje minimalnog poreza odvratiti multinacionalne kompanije od stalnog traženja država s najnižim nametima kako bi u njih preselile svoja sjedišta. Istodobno, morat će plaćati poreze u svim zemljama u kojima stvaraju prihode, a ne samo u zemlji svog sjedišta.


Očito, države planiraju međusobno raspodjeljivati poreze od profita kompanija kao što su američki Amazon, Alfabet (Google), Facebook i Microsoft, kao što su kineski divovi ili njemačke kompanije poput Volkswagena. O načinu raspodjele poreza i o olakšicama vlade se još trebaju dogovoriti do listopada, ali prvi i najvažniji korak već su učinile. Dogovor 20 velikih podržalo je više od 130 zemalja koje čine 90 posto svjetskoga gospodarstva.


Građani se mogu radovati jer će se polako ispraviti velika nepravda koja traje tri-četiri desetljeća. Usporedno s globalizacijom gospodarstva velike korporacije slobodno su prelazile granice, pa posluju po cijelom svijetu. Kako bi ih privukle, države su se međusobno natjecale neprekidnim snižavanjem poreza, »utrkom prema dnu«, zbog koje su izgubile goleme proračunske prihode. Da bi to nadoknadile, vlasti su porezni teret sve više prebacivale na leđa stanovništva, putem rastućeg PDV-a, ali i na male i srednje tvrtke koje posluju na domaćem terenu i ne koriste se međunarodnim poreznim rupama.




Primjerice, samo prošle godine Amazonu je prodaja u Njemačkoj skočila više od 30 posto, ali toj zemlji nije platio ni centa poreza, objavila je televizija Deutsche Welle. Amazon na poslove u Europskoj uniji plaća porez u Luksemburgu, poreznoj oazi s niskim nametima, gdje prebacuje profite iz ostalih članica EU-a. Potom ih prebacuje u Sjedinjene Države. Ubuduće, Amazon bi trebao plaćati najmanje 15 posto poreza u Njemačkoj, Luksemburgu, SAD-u, u Francuskoj, Austriji, Hrvatskoj i ostalim zemljama.
Neki kažu da 15 posto nije visok porez na dobit jer se u većini zemalja danas kreće između 20 i 30 posto.


Međutim, varaju se. Međunarodne kompanije danas plaćaju namete samo u zemljama u kojima imaju sjedište. Budući da ih ostale zemlje ne oporezuju, stvarni porez na dobit koji te kompanije plaćaju praktični iznosi samo jedan, dva ili pet posto, prema procjeni Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj, koja već godinama želi tome stati na kraj.


Taj će međunarodni dogovor potkopati modele razvoja Irske, Estonije, Mađarske, Luksemburga i ostalih zemalja koje su privlačnost za investitore stekle porezima osjetno nižim od 15 posto. Te se zemlje najčešće protive uvođenju minimalne stope, ali ti se porezi mogu uvesti i bez njihova pristanka. Janet Yellen, ministrica financija SAD-a, koji danas najviše inzistira na pravednijem načinu oporezivanja, rekla je da će veliki »ohrabriti« porezne oaze da im se pridruže u zajedničkom naporu.


Pandemijska kriza potaknula je političare na dosad nezamislive poteze, na široku intervenciju država u gospodarstvo, pa i na povijesni zaokret u oporezivanju. Pila se okreće naopako. Porezni teret prebacuje se sa siromašnih na bogate. Velikim međunarodnim kompanijama najvažniji je vlastiti profit, ali države ih sada prisiljavaju da postanu odgovorne za ljude i narode, za zajednice u kojima zarađuju. Na putu uvođenja minimalnog poreza bit će još velikih otpora, počevši od američkih republikanaca. No, kako je stvoren široki konsenzus vlada u svijetu – od Amerike i Europe do Kine i Indije – taj je put, očito, nepovratan. To znači postupni kraj poreznih oaza, pravedniju raspodjelu bogatstva i početak velikog remonta liberalnog kapitalizma.