Tko god je i ovlaš pogledao proračunske planove Vlade za iduće tri godine, objavljene prošlog tjedna, uočio je važnu novost. U izlasku iz ove nezapamćene krize, Banski dvori ne kane po svaku cijenu kresati javnu potrošnju i stezati remen građanima. Vlada Andreja Plenkovića ne želi ponavljati pogreške koje su napravile tri prethodne hrvatske vlade, nakon izbijanja krize iz 2008. godine.

Naprotiv, prema proračunskim smjernicama, Banski dvori već iduće godine planiraju povećati izdvajanja za mirovine za 1,2 milijarde kuna. Za plaće javnom sektoru izdvojit će 1,3 milijarde više nego ove godine, dok će istodobno smanjiti poreze na plaće kako bi omogućili veća primanja i zaposlenima u privatnim tvrtkama.

Vladama Ive Sanadera, Jadranke Kosor i Zorana Milanovića prioritet u krizi bio je drukčiji. Najvažnijim su smatrale srezati proračun – rastući deficit i javni dug. Željele su gospodarstvo spasiti tako da javnu potrošnju usklade sa smanjenim ekonomskim mogućnostima, jer je BDP tijekom krize pao 12 posto.

Međutim, smanjivanjem plaća, ograničavanjem rasta mirovina uz istodobno povećavanje poreza i PDV-a, spomenute su vlade izazvale učinak suprotan od očekivanja.

Pala je javna i osobna potrošnja. Zbog smanjenja broja kupaca, poduzeća su izgubila motivaciju za širenje, što je odgodilo njihov oporavak, a recesiju produljilo do 2015. Proračunski deficiti nisu bili riješeni, a državni dugovi su eksplodirali. Zbog tog pogrešnog pristupa, hrvatsko gospodarstvo i javne financije nisu bili spašeni, nego se pogoršalo stanje u jednom i drugom.

U ekonomiji je poznato da za izlazak iz krize treba odabrati suprotan put – poticanje rasta gospodarstva tako da se privremeno povećaju proračunska potrošnja, pa i deficiti. Kada ekonomija napreduje, prihodi proračuna rastu, a relativno se smanjuje i teret javnog duga, jer jačaju gospodarska »leđa« koja ga nose.

Tome je svjedočila i Plenkovićeva vlada u prošlom mandatu, jer je oporavak gospodarstva u Europi i našoj zemlji nakon 2015. presudno pridonio smanjenju hrvatskih deficita i dugova.

Stoga je dobro što Banski dvori u sadašnjoj krizi najvažnijim smatraju spašavanje gospodarstva, a ne proračuna. Samo za zadržavanje radnika u poduzećima Vlada će do kraja godine potrošiti milijardu eura – iako će to dramatično povećati proračunski manjak. Iduće godine, pak, planira više novca za plaće i mirovine, računajući da će rastuća osobna potrošnja biti glavni poticaj gospodarstvu za izlazak iz nevolja.
Pitanje je, naravno, zašto su tri prethodne vlade odabrale pogrešan smjer.

Treba otvoreno reći da su proračunsku štednju i stezanje remena stanovništvu provodile zato što je takve naputke svima u Europi davala Europska komisija, pod pritiskom najjačih članica Unije. Nije nepoznato da je zbog pogrešne politike Komisije nakon 2011. godine izbila nova europska recesija, što je otežalo i oporavak hrvatskoga gospodarstva.

Sada je na europskoj razini došlo do zaokreta. Komisija je »privremeno« suspendirala stroga pravila o proračunskoj štednji i deficitima, omogućivši državama nezapamćeno zaduživanje, kako bi stvorile proračunske financijske pakete za spašavanje tvrtki i radnih mjesta.

Predsjednica Komisije Ursula von der Leyen rekla je sredinom rujna da se protivi povratku pravila o proračunskoj štednji dok god se gospodarstvo ne oporavi. Očito, vladajuća politika danas je spašavanje gospodarstva, a o naraslim dugovima i deficitima svi će razmišljati kasnije.

Hrvatska vlada vjeruje da će se gospodarstvo oporaviti za dvije godine, a usput će se popravljati i stanje u državnim financijama. Neovisno o tome kada će se ti planovi ostvariti, građanima je jasno da im neće cvasti ruže.

Međutim, u ovom trenutku za javnost je itekako važno to što Vlada izbjegava teret ove krize strovaliti na leđa stanovništva. Od stezanja remena građanima, kako pokazuje iskustvo, vlade imaju malo koristi, a jako puno šteta – ekonomskih, socijalnih i političkih.