Dosad najveći prosvjed u Hrvatskoj protiv pooštravanja epidemioloških mjera, na kojem je više od deset tisuća ljudi u Zagrebu tražilo ukidanje COVID-potvrda, bio je zasjenjen incidentima protiv novinara. Dok su govornici na prosvjedu COVID-potvrde opisivali kao ucjene kojima vlasti pritišću necijepljene na vakcinaciju i ukidaju im slobodu, pojedinici u publici su omalovažavali novinare, gurali ih, uzimali im mikrofone iz ruku te fizički napali izvjestitelja RTL-a.

Jedini grijeh tih novinara bilo je to što su sa skupa izvještavali javnost, što čine već gotovo dvije godine u funkciji kolektivne borbe protiv pandemije koju vlasti svih zemalja provode ne zbog nečijih prohtjeva, nego zbog brige za javno zdravlje, na temelju znanstvenih spoznaja i iskustava u iskorjenjivanju zaraznih bolesti.
Cjepiva protiv dječje paralize, ospica, mumpsa, boginja i sličnih bolesti prije više od pola stoljeća posvuda su dočekivana s olakšanjem. Zabrinuti ljudi čak su organizirali prosvjede ako im vlasti nisu pravodobno osigurale odgovarajuća cjepiva, kao što se događalo u Japanu. Danas pak prosvjeduju protivnici cijepljenja, i to zato što ona ostavljaju nuspojave kod vrlo malog broja ljudi. Od muhe su napravili slona, općekorisnu vakcinaciju omalovažavaju, a odbacuju čak i preventivno nošenje maski na okupljanjima poput zagrebačkog.

Za to vrijeme korona se širi, a zbog velikog broja necijepljenih ima i širok manevarski prostor za mutacije u sve zaraznije i opasnije oblike. Cjepivo, kojeg barem u Europi ima dovoljno, često stoji neupotrijebljeno, a zbog sporog postupka vakcinacije i kolektivni imunitet stvara se sporije od željenog. Mnogi i dalje oklijevaju s cijepljenjem, što potvrđuje da zdravstvene kampanje nisu bile dovoljno učinkovite. Stoga u ovom četvrtom valu pandemije zemlje EU-a snažno pooštravaju mjere – novim zatvaranjima i uvođenjem COVID-potvrda za ulazak u sve javne institucije, kao i u Hrvatskoj, a pripremaju i nove korake.

Vlasti Austrije najavile su uvođenje obveznog cijepljena za sve stanovništvo od 1. veljače. To je prva zemlja koja je najavila takvu obvezu, ali sigurno neće biti posljednja u težnji da tako smanji rizike od obolijevanja, težih oblika bolesti i smrti, da rasteretiti zagušeni zdravstveni sustav i smanji štete za gospodarstvo. Pooštravanje mjera protiv korone je način i za poticanje dijela opuštenih ljudi da pandemiju shvate ozbiljno, kao zdravstvenu opasnost koja ne jenjava upravo zato što je mnogi omalovažavaju.
Starijim naraštajima, među kojima je i autor ovih redaka, neshvatljiv je današnji otpor velikog dijela ljudi zdravstvenoj kampanji. U djetinjstvu su bili vođeni na obvezna masovna cijepljenja, organizirana u kratkim rokovima. Tako su radile zemlje na Istoku i na Zapadu, neovisno o ideološkim predznacima, uspjevši iskorijeniti mnoge zarazne bolesti, spasiti milijune života, a djecu od invalidnosti.

Budući da sadašnje mjere protiv širenja korone očito nisu dovoljne, i u Hrvatskoj će vlasti morati otići korak dalje te razmotriti zakonsko uvođenje obveznog cijepljenja protiv korone za cijelo stanovništvo. Dosadašnje iskustvo pokazuje da će se organizirana cijepljenja u budućnosti morati provoditi što brže, upotrebom svih raspoloživih resursa, pa i vojske, kao što je napravio Portugal. U suprotnom, rastezanjem cijepljenja na godinu-dvije, opasnim virusima – a korona tu nije prva ni posljednja – ostavit će se više prostora za mutacije i za razvodnjavanje borbe protiv epidemije.

Građani i njihove vlasti ne mogu prekrižiti ruke i prepustiti se sudbini, što zagovaraju protivnici cijepljenja, COVID-potvrda i pooštravanja mjera protiv zaraze. Njihov neprihvatljivi fatalizam ne nudi rješenja za rastući broj umrlih od COVID-19, za zagušenost bolnica, ni za nove gospodarske štete od pandemije. Fatalisti ne preuzimaju odgovornost za posljedice svojih riječi, za zdravlje ljudi iz okoline, pa ni za vlastito. Njih zanima ponajprije sloboda osobnog izbora, koju je jedan od prosvjednika u Zagrebu slikovito opisao: »Pustite nas da živimo i umremo slobodno.« Mislimo da nije bio posve iskren.