Onaj tko je danas nezaposlen, zaista mu nije lako, osobito ako je mlad i tek završio školovanje. Općeniti izgledi za zapošljavanje trenutačno nisu veliki, jer će apetiti poslodavaca u krizi biti slabiji.

Nakon krize, međutim, potrebe poduzeća za radnicima će se mijenjati, jer će brojna današnja radna mjesta s vremenom postati suvišna.

Hrvatska Vlada, poput ostalih u Europi, uspjela je u pandemiji spriječiti masovnu nezaposlenost isplaćujući poslodavcima potpore za zadržavanje radnika, na što je dosad potrošila oko 10 milijardi kuna. No, anketna nezaposlenost u Hrvatskoj ipak je porasla, sa 6,7 posto tijekom 2019. godine na 9,2 posto potkraj prošle. Kada počne oporavak i kada Vladina pomoć posustane – a zasad to nije izvjesno – broj zaposlenih neće se bitno povećati. Možda će i pasti.

Primjerice, Hrvatska gospodarska komora nedavno je upozorila da su poslodavci lani tražili 165 tisuća radnika, ili za četvrtinu manje nego u godini prije pandemije. Potražnja se trenutačno povećava, ali nije došla na staru razinu. Neće ni doći, jer kako procjenjuje Komora, tvrtke će najprije aktivirati postojeće radnike, koji trenutačno od države primaju plaće kako ih poslodavci ne bi otpustili, a poslije toga tražit će nove.

Izbor poslova sada nije velik, jer nezaposleni na burzama uglavnom nemaju kvalifikacije koje hrvatska poduzeća traže. Najviše se povećala potraga za građevinskim radnicima, zbog očekivanih poslova na obnovi poslije potresa i priljeva novca iz fondova Europske unije. Hrvatskoj trenutačno nedostaje barem 20 tisuća građevinaca, a neki kažu da se taj broj penje do 100 tisuća. Očito je da će tvrtke morati te radnike uvoziti iz balkanskih i azijskih zemalja. S druge strane, za onih 25 tisuća nezaposlenih ljudi s fakultetskom diplomom, među kojima ima najviše ekonomista, nema puno mogućnosti.

Dodatni je problem u tome što se usporedno s bitkom protiv virusa i klimatskih promjena mijenjaju način rada i sastav gospodarstva. Mnogi će ljudi i nakon smirivanja pandemije nastaviti raditi kod kuće i prorijediti putovanja. Primjerice, smanjuje se potreba za kongresnim turizmom i ugostiteljskim uslugama. Dok raste trgovina putem interneta, prorjeđuje se potražnja za radnicima u fizičkim prodavaonicama.

Najviše će biti pogođeni oni koji rade u djelatnostima s bliskim kontaktima, procjenjuje konzultantska kuća McKinsey, pozivajući se na opsežno istraživanje među poslodavcima u najvećim europskim i svjetskim gospodarstvima. To se, naravno, odnosi upravo na ugostiteljstvo i trgovinu. Istina, porast će zaposlenost u skladištima, otpremi, prijevozu i isporuci robe – ali će gubitak radnih mjesta ovdje biti veći od dobitka. S druge strane, skočit će potreba za »kompjutorašima«, odnosno stručnjacima za informacijsku i komunikacijsku tehnologiju. Njih već sada nedostaje posvuda, u Hrvatskoj i ostalim zemljama, od državnih do privatnih poduzeća, od proizvodnih do uslužnih djelatnosti.

Gotovo svaki deseti radnik morat će do 2030. promijeniti struku, jer ono što danas radi neće više biti potrebno, prema istraživanju McKinseya. Repetitivni i jednostavni poslovi sve će se više automatizirati. Ta će promjena najviše pogoditi manje obrazovane ljude, mladi naraštaj, žene daleko više nego muškarce, a useljenike češće nego domaće stanovništvo.

Ukratko, današnji zaposleni i nezaposleni morat će sljedećih godina više učiti, usvajati nove vještine i računati na moguću promjenu struke. U tome, međutim, ne smiju ostati sami. Njihovo učenje morat će organizirati i sama poduzeća, osobito ona veća. Najveću ulogu imat će država koja treba smisliti način kako poboljšati obrazovanje i olakšati ljudima brze prekvalifikacije za nove potrebe gospodarstva. To neće biti lako, ali ima pozitivnih stvari. Većina novih i zahtjevnijih radnih mjesta bit će bolje plaćena od sadašnjih.