Dio ljudi ne želi vjerovati da su ovogodišnje vremenske katastrofe potaknute klimatskim promjenama. Kažu da se nedavne poplave u Kini, Njemačkoj i Belgiji, strašni šumski požari u Turskoj, Grčkoj, Sibiru i na zapadnoj obali SAD-a, primjerice, ne moraju pripisati klimatskim promjenama jer je tih nepogoda bilo i prije.

Međutim, katastrofalne poplave, suše i orkani osobito su se zaredali u posljednjih pet godina, kada se primjećuje brži rast prosječne temperature, brže topljenje ledenjaka i podizanje razine mora. To ukazuje na to da su današnje nepogode samo nagovještaj budućih posljedica klimatskih promjena, vjerojatno još češćih i težih.

Na to već godinama upozoravaju deseci tisuća znanstvenika u svijetu, a jučer su zvono na uzbunu povukli i Ujedinjeni narodi. U dosad najdramatičnijem nastupu, glavni tajnik UN-a Antonio Guterres pozvao je na hitan prekid proizvodnje energije iz fosilnih goriva »prije nego što unište naš planet«.

Znanstvenici kažu da su neke štete koje su ljudi dosad napravili prirodi neće moći lako popraviti. No oni ipak ostavljaju prostora za optimizam pod uvjetom da se drastično smanje emisije ugljikova dioksida, odgovornog za zagrijavanje atmosfere i klimatske promjene. Njihov apel pod okriljem UN-a tempiran je ususret međunarodnoj konferenciji o klimatskim promjenama koja će se u studenom održati u Glasgowu. Apel je smišljen da pokrene svijet na daleko snažniju klimatsku akciju jer su dosadašnji napori dali mršave rezultate.

Neke bi se države, poduzeća, institucije i pojedinci najradije ponašali po starom, kao da se klimatska kriza njih ne tiče – slično kao i u slučaju pandemije COVID-19, koju mnogi stručnjaci također smatraju posljedicom klimatskih promjena. Međutim, izvanredne situacije koje su izazvane sve češćim elementarnim nepogodama traže ne samo promjenu ponašanja ljudi nego i drukčiju organizaciju društava.

Usto, za ublažanje klimatskih promjena nije dovoljan samo odgovorniji odnos prema prirodi nego i prema drugim ljudima. To zahtijeva solidarnost među ljudima i zajednicama, a ne izdvajanje. Otrcana je istina da je Zemlja zajedničko dobro i da se jedino kolektivnom akcijom može očuvati kao mjesto pogodno za život ljudske vrste.

Nema sumnje da klimatska kriza iziskuje pojačanu ulogu država, počevši od toga da vlade moraju više trošiti za otklanjanje šteta prouzročenih vremenskim nepogodama, više ulagati u regulaciju rijeka, u nasipe, navodnjavanje i odvodnjavanje zemljišta, sadnju šuma, zbrinjavanje otpada i slično.

Oni koji su nas godinama zasipali bajkama o tome da će slobodno tržište riješiti naše nevolje danas ostaju bez teksta jer nemaju odgovora ne samo na klimatske promjene nego i na zdravstvenu i ekonomsku krizu s kojom se svijet suočava. Vlade su prisiljene da okreću leđa interesima kapitala, banaka i korporacija te da se stavljaju u službu svojih naroda.

Državna intervencija posvuda se vraća na velika vrata. Teško je zamisliti kako će se svijet uhvatiti u koštac s klimatskim promjenama ako se na scenu ne vrati i državno planiranje u gospodarstvu i životu.

Ciljevi o klimatski neutralnoj Europi, primjerice, neostvarivi su bez planiranja i bez promišljenih mjera za proizvodnju čiste energije, za preusmjeravanje prometa na vozila koja ne onečišćuju okoliš, za nova pravila u zgradarstvu, za preobrazbu poljoprivrede i industrije tako da budu održive.

Guterres kaže da jučerašnje UN-ovo izvješće treba biti »posmrtno zvono za ugljen i fosilna goriva«. Dodali bismo da ubrzane klimatske promjene najvešćuju i posmrtno zvono liberalnom kapitalizmu te njegovoj ideologiji slobodnog tržišta, prema kojoj je dopušteno neograničeno iskorištavanje prirodnih izvora i ljudi radi stvaranja profita.

Uravnoteženje odnosa s prirodom oko nas nije moguće bez uravnoteženja odnosa među ljudima, bez obuzdavanja kapitala, smanjenja socijalnih nejednakosti i pravednije raspodjele rezultata gospodarskog rasta.