Ako se Hrvatska, dok čeka na europsku pomoć, ne osloni na vlastite snage i ako sama ne osigura više novca za investicije, izvlačenje naše zemlje iz krize neće trajati dvije godine, nego puno, puno dulje.
Kašnjenje cjepiva nije jedina neugodnost s kojom se suočavaju Hrvatska i ostale članice Europske unije. Jučer smo doznali da će znatno kasniti i priljev europskog novca za oporavak zemalja od pandemije, iz glasovitog Plana EU-a koji sadrži 750 milijardi eura. Premijer Andrej Plenković je u razgovoru za portal Politico rekao da bi ta sredstva mogla početi u Hrvatsku pristizati tek početkom sljedeće godine.
Radi se o izvanrednom paketu od 10,3 milijarde eura – u obliku nepovratnog novca ili kredita – koji su Hrvatskoj na raspolaganju negdje do 2006. godine, putem Nacionalnog plana za oporavak i otpornost.
Taj novac nije namijenjen za spašavanje poduzeća, nego za investicije koje će pridonijeti da nacionalna gospodarstva nakon pandemije promijene svoj sastav, u skladu s klimatskim promjenama i s potrebama ubrzane digitalizacije proizvodnje i usluga.
Problem je u tome što se rokovi stalno pomiču. Prošlog proljeća, dok su čelnici država Unije počeli dogovarati izvanredni Plan za oporavak, vjerovalo se da će novac poteći početkom ove godine. Zbog dugotrajnosti političkih pregovora taj je termin pomaknut, pa se od početka ove godine najavljivalo da će sredstva biti na raspolaganju nakon ovoga ljeta.
Sada premijer – nakon što se prošlog tjedna prvi put nakon pet mjeseci susreo s najvišim dužnosnicima Europske komisije – kaže kako »ima osjećaj« da će taj novac stići tek početkom iduće godine. »Da to ide brže, rado bismo ga potrošili, ali ja sam realističan«, kazao je premijer novinaru Politica. Obrazložio je to složenom europskom procedurom, podsjećajući da su za korištenje novca potrebni »(nacionalni) plan, projekt, odobravanje, natječaj, primjena, dokumentacija« i ostalo.
Da ne bi bilo zabune, Hrvatska će nastaviti po uhodanom redu vožnje dobivati novac iz europskih strukturnih fondova, koji zajedno s tim izvanrednim planom za oporavak našoj zemlji daju na raspolaganje više od 23 milijarde eura, u sedmogodišnjem proračunu EU-a koji je stupio na snagu početkom ove godine.
Kašnjenje europskog novca nije ohrabrujuća vijest, jer je izvjesno da će to usporiti oporavak Hrvatske od najveće krize nakon Domovinskog rata, kao i oporavak ostalih članica EU-a. Vlada je dosad potrošila gotovo 10 milijardi kuna za spašavanje radnih mjesta i poduzeća od propasti, velikim dijelom uz pomoć sredstava EU-a. No, usporedno s cijepljenjem stanovništva i obuzdavanjem pandemije, treba otići korak dalje i potaknuti investicije za oporavak gospodarstva.
A tih investicija nema dovoljno. U cijeloj Europskoj uniji ulaganja u gospodarstvo lani su osjetno pala. Poduzeća u privatnom sektoru vape za novcem, ali banke im ga uskraćuju, jer se stanje u njima pogoršava. Njihova se dobit smanjuje, a nenaplativi krediti povećavaju. Posvuda prijeti kreditni slom, kao i nakon krize iz 2008. godine.
Zbog toga je i Hrvatska udruga poslodavaca podigla buku tražeći da se barem 50 posto od nepovratnih europskih sredstava iz Nacionalnog plana za oporavak preusmjeri u privatni sektor – iako je uobičajeno da se novac iz EU-fondova troši ponajprije za javnu infrastrukturu. Izgledi za tu preraspodjelu EU-novca u korist privatnog sektora nisu veliki. Očito je da su privatna poduzeća velikim dijelom ostavljena na cjedilu. Banke im zatvaraju slavine i pitanje je gdje će naći novac za prilagodbu novim gospodarskim okolnostima.
Očito je da će Vlada morati razmisliti kako da poduzećima omogući više novca za investicije, bilo putem proračuna, ili Hrvatske banke za obnovu i razvitak, kao i središnje banke – ili u kombinaciji svih triju faktora. Ako se Hrvatska, dok čeka na europsku pomoć, ne osloni na vlastite snage i ako sama ne osigura više novca za investicije, izvlačenje naše zemlje iz krize neće trajati dvije godine, nego puno, puno dulje. Ukratko, nije važna samo količina (europskog) novca koji ćemo imati na raspolaganju. Važna je i brzina njegova ulaganja. Dok čekaju na novac, mnogi bi mogli propasti.
UVODNIK
Kasnit će i EU novac za oporavak od krize
Branko Podgornik
16. ožujak 2021 15:36
Ilustracija Snimio: Vedran Karuza
Ako se Hrvatska, dok čeka na europsku pomoć, ne osloni na vlastite snage i ako sama ne osigura više novca za investicije, izvlačenje naše zemlje iz krize neće trajati dvije godine, nego puno, puno dulje.
Kašnjenje cjepiva nije jedina neugodnost s kojom se suočavaju Hrvatska i ostale članice Europske unije. Jučer smo doznali da će znatno kasniti i priljev europskog novca za oporavak zemalja od pandemije, iz glasovitog Plana EU-a koji sadrži 750 milijardi eura. Premijer Andrej Plenković je u razgovoru za portal Politico rekao da bi ta sredstva mogla početi u Hrvatsku pristizati tek početkom sljedeće godine.
Radi se o izvanrednom paketu od 10,3 milijarde eura – u obliku nepovratnog novca ili kredita – koji su Hrvatskoj na raspolaganju negdje do 2006. godine, putem Nacionalnog plana za oporavak i otpornost.
Taj novac nije namijenjen za spašavanje poduzeća, nego za investicije koje će pridonijeti da nacionalna gospodarstva nakon pandemije promijene svoj sastav, u skladu s klimatskim promjenama i s potrebama ubrzane digitalizacije proizvodnje i usluga.
Problem je u tome što se rokovi stalno pomiču. Prošlog proljeća, dok su čelnici država Unije počeli dogovarati izvanredni Plan za oporavak, vjerovalo se da će novac poteći početkom ove godine. Zbog dugotrajnosti političkih pregovora taj je termin pomaknut, pa se od početka ove godine najavljivalo da će sredstva biti na raspolaganju nakon ovoga ljeta.
Sada premijer – nakon što se prošlog tjedna prvi put nakon pet mjeseci susreo s najvišim dužnosnicima Europske komisije – kaže kako »ima osjećaj« da će taj novac stići tek početkom iduće godine. »Da to ide brže, rado bismo ga potrošili, ali ja sam realističan«, kazao je premijer novinaru Politica. Obrazložio je to složenom europskom procedurom, podsjećajući da su za korištenje novca potrebni »(nacionalni) plan, projekt, odobravanje, natječaj, primjena, dokumentacija« i ostalo.
Da ne bi bilo zabune, Hrvatska će nastaviti po uhodanom redu vožnje dobivati novac iz europskih strukturnih fondova, koji zajedno s tim izvanrednim planom za oporavak našoj zemlji daju na raspolaganje više od 23 milijarde eura, u sedmogodišnjem proračunu EU-a koji je stupio na snagu početkom ove godine.
Kašnjenje europskog novca nije ohrabrujuća vijest, jer je izvjesno da će to usporiti oporavak Hrvatske od najveće krize nakon Domovinskog rata, kao i oporavak ostalih članica EU-a. Vlada je dosad potrošila gotovo 10 milijardi kuna za spašavanje radnih mjesta i poduzeća od propasti, velikim dijelom uz pomoć sredstava EU-a. No, usporedno s cijepljenjem stanovništva i obuzdavanjem pandemije, treba otići korak dalje i potaknuti investicije za oporavak gospodarstva.
A tih investicija nema dovoljno. U cijeloj Europskoj uniji ulaganja u gospodarstvo lani su osjetno pala. Poduzeća u privatnom sektoru vape za novcem, ali banke im ga uskraćuju, jer se stanje u njima pogoršava. Njihova se dobit smanjuje, a nenaplativi krediti povećavaju. Posvuda prijeti kreditni slom, kao i nakon krize iz 2008. godine.
Zbog toga je i Hrvatska udruga poslodavaca podigla buku tražeći da se barem 50 posto od nepovratnih europskih sredstava iz Nacionalnog plana za oporavak preusmjeri u privatni sektor – iako je uobičajeno da se novac iz EU-fondova troši ponajprije za javnu infrastrukturu. Izgledi za tu preraspodjelu EU-novca u korist privatnog sektora nisu veliki. Očito je da su privatna poduzeća velikim dijelom ostavljena na cjedilu. Banke im zatvaraju slavine i pitanje je gdje će naći novac za prilagodbu novim gospodarskim okolnostima.
Očito je da će Vlada morati razmisliti kako da poduzećima omogući više novca za investicije, bilo putem proračuna, ili Hrvatske banke za obnovu i razvitak, kao i središnje banke – ili u kombinaciji svih triju faktora. Ako se Hrvatska, dok čeka na europsku pomoć, ne osloni na vlastite snage i ako sama ne osigura više novca za investicije, izvlačenje naše zemlje iz krize neće trajati dvije godine, nego puno, puno dulje. Ukratko, nije važna samo količina (europskog) novca koji ćemo imati na raspolaganju. Važna je i brzina njegova ulaganja. Dok čekaju na novac, mnogi bi mogli propasti.