UVODNIK

Hrvatski kreditni rejting poput izoliranog otoka

Branko Podgornik

Nema sumnje da je hrvatska Vlada dosad, u usporedbi s ostalim zemljama, sasvim dobro upravljala krizom - što primjećuju i agencije. Međutim, one upozoravaju da bi Hrvatskoj mogle i sniziti rejting ako joj se uspori gospodarski oporavak

placeholder


Vijest da je agencija Fitch na kraju prošlog tjedna odlučila Hrvatskoj zadržati postojeći kreditni rejting odjeknula je u stručnim krugovima kao pozitivno iznenađenje. To što je Hrvatska ostala zemlja kojoj se kreditni status u očima vjerovnika ne pogoršava, već ima »stabilne izglede« da ga održi, zaista je neobično. Od početka pandemije u svijetu kreditni rejtinzi država padaju kao zrele kruške sa stabla.
Imati dobar kreditni rejting želja je svake države.


One bez zaduživanja ne mogu. Što je rejting viši, to će vlade lakše posuđivati novac, s nižim kamatama, a lakše će i otplaćivati dugove. Međutim, pandemija je poremetila planove i sve vlade nagnala na bjesomučno zaduživanje kako bi gospodarstvu i građanima pomogle preživjeti krizu. Taj rekordni skok državnih dugova u Europi i svijetu izazvao je u trima glavnim svjetskim kreditnim agencijama – Standard & Poor’s, Fitch i Moody’s – nezapamćenu zabrinutost.


Pitanje je kako će države vraćati te silne kredite.




Primjerice, spomenuti Fitch, koji je Hrvatskoj zadržao dosadašnji status, samo u prvoj polovini godine srezao je kreditne rejtinge čak 33 države, među njima Italije, Velike Britanije i Meksika. Nikada u povijesti Fitch nije snizio toliko rejtinga odjednom, ali njegovi dužnosnici kažu da je to tek početak. Financijski položaji svih 119 država, koje Fitch promatra, neprekidno se pogoršavaju, jer korona stalno stvara nove i nepredviđene troškove. Agencija Standard & Poor’s, koja Hrvatskoj pripisuje isti investicijski status kao i Fitch, do jeseni je pogoršala kreditne rejtinge čak 60 zemalja, uglavnom onih u razvoju. Za iduće mjesece najavljuje novi val preispitivanja rejtinga, što bi moglo pogoditi najbogatije države, odnosno dužnike s najvišim povjerenjem vjerovnika.


Iz te poplave loših vijesti odskočio je i podatak da je agencija Moody’s nedavno Hrvatskoj čak unaprijedila kreditni rejting za jedan stupanj, iako ga i dalje smatra neinvesticijskim. Pitanje je, naravno, čime je to Hrvatska zaslužila, budući da ju je kriza pogodila teže nego mnoge druge zemlje.
Iz izvješća agencija Moody’s i Fitch jasno je kako je glavni razlog za njihove pozitivne procjene o našoj zemlji u tome što su hrvatske vlasti odlučile uvesti euro i što je zemlja polovinom godine formalno ušla u čekaonicu za preuzimanje zajedničke europske valute.


Budući da se kreditne agencije uvijek brinu za interese kreditora, očito je kako vjeruju da će uvođenje eura u Hrvatsku vjerovnicima povećati sigurnost za povratak njihovih pozajmica. Uvođenjem eura nestala bi mogućnost devalvacije kune, a s druge strane, Hrvatska u slučaju nevolja može dobiti financijsku podršku Europske središnje banke i eurosustava. Da je tako, očito je iz najave Fitcha da bi Hrvatskoj za nekoliko godina mogao zbog puta u eurozonu dodijeliti dva stupnja viši kreditni status, ako se njezin financijski položaj bitno ne pogorša.


Ipak, vjerovati da se stanje u državnoj blagajni idućih godina neće znatno pogoršati ne čini se utemeljenim. Očekivanja da će Hrvatska poboljšati kreditni rejting, poput izoliranog otoka u moru nevolja, na klimavim su nogama. Nema sumnje da je hrvatska Vlada dosad, u usporedbi s ostalim zemljama, sasvim dobro upravljala krizom – što primjećuju i agencije. Međutim, one upozoravaju da bi Hrvatskoj mogle i sniziti rejting ako joj se uspori gospodarski oporavak, koji će znatno otežati i financiranje državnog proračuna.


Neovisno o tome što će se kratkoročno dogoditi s rejtingom Hrvatske, ostaje činjenica da za njezine javne financije to i nije najvažnija stvar.


Daleko je važnija činjenica da kamate na javni dug Hrvatske neprekidno padaju već sedam-osam godina i da na tržištu iznose manje od jedan posto. Slično je s ostalim zemljama. Iako im rejtinzi padaju, njihove kamate ne rastu, nego također padaju i prelaze u negativne. Kamate su pale na najniže razine u povijesti, jer središnje banke u Europi i SAD-u i dalje bjesomučno tiskaju eure i dolare, štiteći tako države od rasta troškova zaduživanja. Slobodnog kapitala danas ima kao blata.