Kada američko gospodarstvo zahvati kriza, njegove se nevolje prenesu u cijeli svijet. Kada najveća ekonomska sila odluči državnom intervencijom ubrzati izlazak zemlje iz krize, posljedice tog pothvata također se osjećaju u cijelom svijetu, ovaj put u pozitivnom smislu.
To što je preksinoć američki Senat većinom glasova obiju stranaka podržao opsežni plan gradnje infrastrukture vrijedan 1.200 milijardi dolara – koji administracija predsjednika Joea Bidena predlaže još od proljeća – navješćuje da će gospodarstvo SAD-a idućih godina brže napredovati te neizravno pomoći oporavku Europe i ostatka svijeta.

Svojim »povijesnim« planom Biden nastoji djelomice oponašati predsjednika Franklina D. Roosevelta koji je nakon Velike depresije iz 1929. godine opsežnom državnom ekonomskom i socijalnom intervencijom izvukao zemlju iz najveće krize u prošlom stoljeću. To je pretvorilo SAD u vodeću silu koja je u drugoj polovini prošlog stoljeća sagradila i najbolju infrastrukturu.

Međutim, SAD je posljednjih desetljeća zapustio svoje autoceste, željeznice, aerodrome, brane, mostove. Kina je istodobno napravila povijesni gospodarski skok, sagradivši i najsuvremeniju infrastrukturu. Kinezi danas u mnogim područjima prednjače pred SAD-om i Europom, osobito u telekomunikacijama, zahvaljujući golemim planskim državnim ulaganjima. SAD i Europa, pak, razvoj modernih telekomunikacija bile su prepustile uglavnom inicijativi privatnih kompanija, koje su jadikovale da im gradnja internetskih mreža pete generacije nije profitabilna.

Imajući na umu da je SAD, iako je najveće gospodarstvo, pao na 13. mjesto u svijetu po kvaliteti svoje infrastrukture, Bijela kuća sada planira da će barem 550 milijardi dolara iz proračuna idućih godina uložiti u širokopojasni internet, poboljšanje željezničkog prometa, modernizaciju elektroenergetske mreže, zračnih luka, cesta, mostova, vodovoda i u smanjenje onečišćavanja zraka.

S obzirom na zaostajanje američke infrastrukture, teško je razumjeti zašto je među zastupnicima Kongresa bilo toliko otpora njezinoj obnovi. Većina kritičara, uglavnom iz redova republikanaca, tvrdi da su Bidenovi planovi rastrošni i da će povećati proračunski deficit. Čak i bivši predsjednik Donald Trump danas dovodi u pitanje Bidenov plan, unatoč tome što je na počeku mandata 2017. godine također planirao pokrenuti opsežnu gradnju infrastrukture, ali to nije prošlo – uglavnom zbog otpora republikanaca.

Očekuje se da će taj plan, nakon prolaska u Senatu, dobiti podršku i u Zastupničkom domu Kongresa, gdje Bidenovi demokrati imaju većinu. Međutim, pred američkim predsjednikom još je jedan izazov. Uz gradnju infrastrukture, Bijela kuća predlaže Kongresu prihvaćanje dodatnog plana u vrijednosti od barem 3.000 milijardi dolara, kojim bi se – među ostalim – smanjile nejednakosti u SAD-u. Primjerice, Biden želi uvesti predškolski odgoj za svu djecu i ojačati javno visokoškolsko obrazovanje, nasuprot skupim privatnim sveučilištima. Želi ojačati i zdravstvenu te socijalnu zaštitu Amerikanaca. Taj drugi plan, kažu promatrači, proći će još teže nego prvi.

Ipak, čini se da Amerika nema puno izbora. Biden želi obnovom infrastrukture omogućiti prilagodbu američkog gospodarstva novim izazovima, posebice klimatskim promjenama, a financijski još težim, socijalnim planom, ojačati koheziju američkog društva. Nakon provale bijesnih demonstranata u Kongres početkom godine, u američkom društvu sve su očitije duboke političke, ekonomske, rasne i druge podjele koje prijete slabljenjem SAD-a i njegovog položaja u svijetu.
​

Za Ameriku i svijet pozitivno je što će gradnjom infrastrukture potaknuti jačanje gospodarstva, vlastitog i globalnog. No, usporedno s tim američke vlasti morat će osigurati pravedniju preraspodjelu gospodarskih rezultata kako bi osigurale mir u kući. Biden je toga svjestan, ali mnogi u američkim vladajućim krugovima nisu.