Društvene mreže pokazuju prirodu današnje komunikacije ali mogu nanijeti štetu osobito djeci jer život s virtualnim ''ja'' ima i zamke
Facebook je prošle godine prešao broj od milijardu korisnika,a 500 milijuna njime se služi svaki dan.Važan je oblik izražavanja, promoviranja, prezentiranja osobnosti, poslovnosti, političkih ambicija i svega ostalog. Premda nemam profil (kakvog li grijeha?), Facebook postaje dio mog posla i života. Veliki stres može biti blokiranje i micanje s liste, ili velika gratifikacija, komentiranje i lajkanje. Želite li živjeti i raditi s ljudima, važno je znati što se događa na njihovom Fejsu, a ne samo na njihovom licu, u njihovom tonu, kretnjama i svemu što i nesvjesno doživljavamo razgovarajući s nekim.
Fejs je mjesto zavisti i isticanja, samohvale i okrutnog kriticizma, ružnih dosjetki i neukusnih dobacivanja.Sve se rjeđe gledamo u oči, a sve češće se smsamo ili chatamo.Tako smo zajedno, a zapravo sami, kako je o temi sjajno govorila Sherry Turkle, profesorica psihologije koju vam toplo preporučam. Sigurno ste vidjeli mlade koji sjede za jednim stolom, svatko zagledan u svoj mobitel. Fejs im je uzeo face. Razgovor je nepotreban, ionako će se opet naćina Fejsu. Ali, neće se gledati oči u oči, pa kontrola emocija, izgleda, vanjskih spontanih okolnosti može biti ostvarena. Kao u virtualnoj igri, na Fejsu mogu „kreirati“ sebe i druge te ispunjavati društvene potrebe bez da se obuku, operu i pokrenu iz stolice ili s WC školjke ako roditelji ograničavaju komunikaciju. Možda generacije na Facebooku uče univerzalan jezik koji razumiju svi, bez obzira na razlike i granice. Možda iz toga nastanu nova umijeća i svjetovi, kultura u kojoj se ljubav, ali i nasilje, izražavaju i stvaraju na posve nove načine. Dok imate mobitel u džepu, niste sami. Ipak ne zaboravite, u virtualnom prostoru lako se udaljiti od sebe, a kad se vratite, opet će vas čekati vaše istinsko ja.
Poigravanje projekcijama
Davno izgubljeni odnosi odjednom se nađu pred očima kao veselo ukazanje. Obogaćivanje socijalnog života može biti koristan aspekt bilo koje društvene mreže. Katkad usamljenost, čeznutljivost i potreba za romansom pretvaraju prijatelje u sjajna platna za pozitivne projekcije. No, razmišljate li kako se sjajno društvene mreže poigravaju baš projekcijama? Koliko je onih koji ih zlorabe?
Kada mobitel postane jedino sredstvo komunikacije dijeteta. Ako se ponašanje djeteta promijenilo u smislu povučenosti, skrivanja pogleda, povremenog praskavog ponašanja koje prije nije postojalo tada probajte doći na njegov Fejs i vidjeti što se tamo događa. Kada do kasno u noći bivaju budni i ne obaziru se na vaše upute za spavanje onda traje komunikacija koju ne smije nikako prekinuti jer ima osjećaj da mu “ovisi život o njoj”. Kada izbiva iz kuće, a na Fejsu je stalno aktivan onda znate da nije u društvu ili ne komunicira u društvu nego se povukao u virtualni svijet.U virtualnom svijetu postoje emocije koje se u njega prebacuju ali dijete dosta teško vraća prave emocije, ljudsku empatiju, razumijevanje i toplinu.Kada odjednom nestane topline iz komunikacije treba se posebno zabrinuti i tražiti pomoć. Boravak na računalu duži od 3 sata u kumuliranom smislu teži ka ovisnosti! Podočnjaci, često treptanje očima, šutljivost i stalno zatvaranje u sobu na računalo mogu dovesti do ozbiljnih tegoba koje treba prevenirati. Predlažem blagu i smirenu reakciju sa puno razgovora i ponude razgovora. Nije važno s kim priča nego je važno da priča i da prepriča sve što misli i osjeća i što je doživio na Fejsu jer tu može biti ključ mnogočega. Naravno, nisu znaci uvijek tako jasni i treba biti pažljiv i precizan u promatranju. Uvijek je bolje više tražiti razgovor nego postupati represivno.
Ljudi izbjegavaju istinu pišući svoje profile na mrežama mnogo češće nego predstavljajući se na druge načine. Pa i djeca podržana roditeljima koji im nekritično otvaraju profile prije njihove 13. godine uče da se može lagati na Fejsu. Najčešće bez posljedica istraživanja kazuju kako čitanje vlastitog profila podiže samopoštovanje i raspoloženje kod značajnog postotka ispitanika.
Skromnost i popularnost
Ali, kome se to laže? Kakva je to pomoć samima sebi čitanje laži o sebi? Koliko dugo traje to “bolje stanje” i ima li posljedica? U jednoj se psihoanalitičkoj teoriji takav proces uvrštava u tzv. narcistične obrane koje nesvjesno koristimo da bismo kompenzirali teškupovrijeđenost. Kada pomogne, počinjemo graditi sliku o sebikao o mnogo boljoj, pametnijoj, ljepšoj, jačoj itd. osobi i sukladno tome se i ponašamo. Zadivljuju nas poznate javne osobei rado smo im blizu, makar i u mašti. Skromnost je vrlina samo ako je sveta, savršena i popularna. Poput one koju su postigli isposnici koji su postali sveci.Tako se identificiramo, poistovjećujemo, gotovo urastamo u neka nova “ja”.
Neke od posljedica su i to da su Facebook, Twitter i ostale 204 društene mreže, platforme za izražavanje i stoga mjesta gdje se svi oni znaci narcističnog poremećaja ličnosti jasno vide. Tako je već sama učestalost pojavljivanja dosta znakovita. Jedno istraživanje kaže da su studenti koji se češće oglase na Twitteru narcističniji od onih koji to manje čine, dok se isto može reći za skupinu odraslih i to na Fb-u. Na Twitteru se ističe tzv. superiornost, a na Facebooku egzibicionizam kao komponente narcističnosti.
Lažnost i važnost
Lažnost predstavljanja na Facebooku utječe na živote i osobito je važno govoriti o djeci koja još nisu dovoljno kritična i zrela. Lažni self je termin kojim se često služimo za opis slike koju stvaramo da bismo se svidjeli roditeljima, društvu, pa na kraju i sebi jer se dogodi da ni sami ne prepoznamo da ga imamo i da iza njega čuči neka sasvim druga slika one autentične osobe. Na Fejsu je tako jednostavno prikazati se kako god želite.Tu me ne brinu oni koji bezazleno u fotošopu sužavaju struk, oduzimaju godine, povećavaju dostignuća i slično. Više me brinu oni koji znaju kako se svidjeti djeci koja imaju manje od 13 godina jer svjesno lažu da bi djecu doveli u stanja iz kojih ih poslije kvalificirani stručnjaci dugo izvlače. Tu su po mome mišljenju, sve društvene mreže svojom liberalnošću i demokratskim pristupom zakazale. Poznavajući funkcioniranje osoba sa psihopatskim crtama, toplo preporučam roditeljima djece na Fejsu da kontroliraju komunikaciju.U dječjim je godinama vrlo lako nekoga povrijediti riječima i slikama, videom i povremeno cijelom kampanjom protiv osobe. Nužno je uključiti stručnjake i pomoći i žrtvi i napadačima, iako je opće društveno mišljenje drugačije. Znam za slučajeve kad su komentari slika na Fejsu ili micanje s liste prijatelja izazvali kaskadu negativnih reakcija koje idu prema anoreksiji, depresiji, bijegu od kuće, pa čak suicidu. Iznimno je važno da roditelj poznaje adaptabilne mehanizme djeteta. Što je dijete slabije, opasnost je veća.
