Toliko se jedan u suštini za Hrvatsku solidan dokument obojao crnim bojama, kao da je stožer za medijske operacije svoje sjedište imao na Kosovu polju. Godine 1389.
Ako ništa drugo, barem smo oborili jedan rekord. Teško je, naime, da je ikad u novijoj hrvatskoj povijesti jedan događaj u stvarnosti imao toliko suprotan predznak u medijskim i javnim reakcijama kao objava jesenskih gospodarskih projekcija Europske komisije. Toliko se jedan u suštini za Hrvatsku solidan dokument obojao crnim bojama, kao da je stožer za medijske operacije svoje sjedište imao na Kosovu polju. Godine 1389. Kako su teorije zavjere uglavnom gluposti, teško je povjerovati da je ovaj put neka nevidljiva ruka uskladila sva ta medijska katastrofična izvješća: od toga da nam EU više ne vjeruje, preko toga da nas je svrstala u grupu zemalja PIIGS (oni kojima treba/je trebala debela financijski pomoć da ne bankrotiraju) pa do jednostavne, najbanalnije objave o tome da su iz Bruxellesa došle »loše vijesti«. Dakle, zavjera nije razlog toj crnom falsifikatu stvarnosti, a za dokučiti koji je pravi nije bilo dovoljno ni nekoliko dana intenzivnih mentalnih napora.
Recesija završava nakon šest godina
»Loše vijesti«, dakle? Po procjenama Europske komisije hrvatsko će gospodarstvo u narednoj godini, po prvi put od davne 2008. godine završiti u plusu. Po prvi put će, od još davnije 2007. godine, kad je Sanader po drugi put trijumfirao na izborima i onda po Hrvatskoj okupljao (ili kupovao – za što se još čeka sudski pravorijek) koalicijske partnere potrebne za formiranje Vlade, gospodarstvo završiti godinu u uzlaznom pozitivnom trendu, jer su se domina globalne krize već dobro počela rušiti u drugoj polovici 2008. godine. Dakle, Hrvatska po vrlo ozbiljnoj prognozi izlazi iz recesije dogodine. Nakon punih, predugih šest godina. Loša vijest? »Kako za koga«, komentirat će jedan sarkazmu sklon ministar. To, naravno, nije sve. Europska komisija je i u svojim proljetnim prognozama za narednu godinu prognozirala izlazak Hrvatske iz recesije u 2014. godini. Ali je rast BDP-a tad vidjela na 0.2 posto. Sada smatra da će on biti 0.5 posto. Dakle, misle da su se stvari u ovoj zemlji u posljednjih šest mjeseci ipak popravile nabolje. Za godinu poslije, 2015., EK Hrvatskoj prognozira još veći rast: 1.2 posto. I to je vjerojatno za nekog loša vijest. Ima ih još. Loših vijesti. U proljetnim prognozama EK je vidjela katastrofičan porast nezaposlenosti u Hrvatskoj. Sa 15.9 posto u 2012. postotak nezaposlenih bi u 2014. i 2015. uzletio na preko 20 posto. Jesenske progonoze, ove koje je domaća javnost predstavila kao kraj svijeta i kataklizmu, kažu ovako: 2013 – 16.9, 2014. – 16.7, 2015. – 16.1. Dakle, EK smatra da broj nezaposlenih ne da neće eksplodirati, nego će se smanjivati. U čemu je onda »loša vijest« i problem? U tome da će 2015. godine biti – izbori?
Tonaža duga i obrana vojnika Zorana
Kako je izvještaj ipak i u stvarnosti tek solidan, a ne sjajan i ohrabrujući kako bi se dalo zaključiti iz dosad napisanog, valja naglasiti i brojke čije su boje nešto zagasitije. Radi se o proračunskom deficitu (koji će rasti, pa nešto malo padati) i javnom dugu, koji raste li raste… Hrvatska će zbog toga ući u europsku proceduru prekomjernog deficita (EPD) u kojoj će se proračunske brojke, a misli se prvenstveno na rashode, morati usklađivati i s Bruxellesom kako dug ne bi poprimio nepopravljivu tonažu. Domaća javnost je u prvi plan isključivo stavila te stavke. O kojima, međutim, sve već znamo. I o dugu i o deficitu koji rastu je izvijestila odranije hrvatska Vlada i ulazak u Proceduru je stvar koja nije, barem ne bi trebala, nikog iznenaditi. Niti se radi o ičem nevjerojatnom: isti tretman su prošle SVE zemlje EU, osim Švedske i Estonije. U ovom trenutku u EPD-u je 16 zemalja Unije. A u istom ovom trenutku veći javni dug od Hrvatske (izražen u postotku BDP-a) ima ih – 17. Ovaj tekst, naravno, nije mišljen kao obrana provedbe gospodarske politike Vlade Zorana Milanovića. Ako zbog ničeg drugog, bio bi u kontradikciji s brojnim drugima objavljenim na ovom istom mjestu. I sami ministri i saborski zastupnici vladajuće većine sad već javno priznaju kako se neke stvari moraju hitno mijenjati. Reforme kasne. Investicije su tek krenule. Implementacija dogovorenog šteka. Upravljanje državnim i javnim sustavima ne znači auto sa 89 zvučnika, bonus na kraju godine i linearno rezanje svim zaposlenima, nego postavljanje sustava tako da se nagrađuju najbolji i otklanjaju beskorisni službenici. Nema jasnog pravca u mnogo zakona koji idu u javnu raspravu prije nego su raspravljeni na Vladi i koaliciji. Stvari se, međutim, sporo, ali eto ipak pokreću.
Dvjesto posto bolja vijest
Globalni makroekonomski pravac Banskih dvora o tome da nema »printanja« novca (na ovaj ili onaj način) i da nema oštrih rezova nije teško još jednom podržati: prvo bi dotuklo građane i firme zadužene u stranoj valuti, a drugo samo produbilo recesijsku spiralu na način na koji se moglo lijepo vidjeti širom Europe posljednjih šest godina. Kad se malo vratimo na jesenske prognoze EK, ipak postoji jedna vrlo stvarna mogućnost zašto bi ih se moglo klasificirati kao »lošu vijest«. Naime, prognoze za narednu godinu koje su o Hrvatskoj dali MMF (ljetos) i Svjetska banka (prošli mjesec) znatno su bolje. I jedna i druga institucija, naime, cijene hrvatski rast za narednu godinu tri puta više nego EK. Dvjesto posto! MMF i EK, naime, smatraju da će hrvatski BDP rasti po stopi od 1,5 posto u 2014. godini. Samo i isključivo iz tog kuta se izvješće EK može promatrati, ako ne baš kao »loše«, a ono kao nedovoljno dobro. Sumnjam, cijenjeni čitatelji da ste igdje, osim u gornjim recima pročitali takvo gledanje na procjene EK. A radi se o čistim, golim, nepobitnim brojkama. Hrvatska po prognozama ama baš svih relevantnih institucija definitivno izlazi iz recesije. Očito ima izvanredno velik broj onih koji se tek trebaju pomiriti s tom činjenicom.
