Paralelni univerzum

SUBSPACE Posjetili smo neobični zagrebački hostel koji je dobio prestižnu europsku nagradu

Siniša Pavić

Hrvoje Krlić veli kako je za spavanje, a da u pitanju nije hotelska soba, ovo način koji garantira najviši stupanj privatnosti / Foto Denis LOVROVIĆ

Hrvoje Krlić veli kako je za spavanje, a da u pitanju nije hotelska soba, ovo način koji garantira najviši stupanj privatnosti / Foto Denis LOVROVIĆ

Spavanje u Subspace hostelu odvest će putnika namjernika put zvijezda i svemira, ili barem do one svemirske kapsule u kojoj u filmovima spavaju astronauti dok nebom plove. U ovom hostelu, naime, nema klasičnih kreveta i soba, ovdje se spava u kapsuli



Zagreb, strogi centar, Teslina ulica, ulica restorana, kafića, objekata brze hrane, šetnica. Svega je u njoj da putniku namjerniku, Zagrepčanima i Zagrepčankama pogotovo, vjerojatno i nije upalo u oko kako na dnevnoj bazi prolaze kraj najboljeg hostela u istočnoj i centralnoj Europi. Hostelu je ime Subspace, a priznanje zvano International Hospitality Award stiglo je prije koji dan iz Kijeva. O kakvoj se nagradi radi, svjedoči i činjenica da se za ovu prestižnu nagradu kandidiralo 315 hostela iz 21 europske zemlje, da bi u finalu sudjelovao 101 hostel. Pri tom valja znati da su hosteli ocijenjeni i na temelju stručnog mišljenja, i na osnovi ocjene korisnika.


Tuš-kabine su stopostotno domaći izum Krlića i suradnika / Foto Denis LOVROVIĆ


Tuš-kabine su stopostotno domaći izum Krlića i suradnika / Foto Denis LOVROVIĆ





No da bi najboljem hostelu u Europi prišli bliže, valja zakoračiti u vežu na broju 12. I već tu počinje čarolija. Već tu vam je nad glavom oslikan svod, a mrvu podno njega na uvid je dana definicija onog što gosta u ovom hostelu čeka.


Kapsule su došle iz Kine / Foto Denis LOVROVIĆ


Kapsule su došle iz Kine / Foto Denis LOVROVIĆ



– Subspace definition by Wikipedia – »a fictional parallel universe«, that’s what we are – piše u »predvorju« Subpspacea.


Ajme meni, što je ovo!?!


Paralelni univerzum! Već tu priča počinje. Već tu je putniku namjerniku jasno da će ga spavanje u ovom hostelu odvesti put zvijezda i svemira, ili barem do one svemirske kapsule u kojoj u filmovima spavaju astronauti dok plove nebom. U ovom hostelu, naime, nema klasičnih kreveta i soba, ovdje se spava u kapsuli poviše kojih je vazda vedro zvjezdano nebo!


Neobičan toalet od kanalizacijskih cijevi / Foto Denis LOVROVIĆ


Neobičan toalet od kanalizacijskih cijevi / Foto Denis LOVROVIĆ



Za našeg posjeta hostel je bio pun – novinarskih ekipa. Vlasnik Hrvoje Krlić nema s tim problem, dapače. Tek nas na tren ostavlja da pričekamo dok nam društvo radi zaposlenica Tea Pavišić. Njen posao, baš kao i posao svih šest njenih kolega, je sve: od dočeka gostiju, preko rada na šanku, pa do čišćenja kapsula.


Zidove i stropove oslikao je profesor na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti Tomislav Buntak / Foto Denis LOVROVIĆ


Zidove i stropove oslikao je profesor na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti Tomislav Buntak / Foto Denis LOVROVIĆ



Čišćenje, ili mijenjanje posteljine na ležaju u kapsuli, ne čini se lako. Odnosno, lako je vretenastoj Tei zavlačiti se unutra. Smije se Tea, priznaje kako se treba zavući, promijeniti posteljinu, dezinficirati sve posebnim sredstvom…


Prva zaposlenica Tea Pavišić / Foto Denis LOVROVIĆ


Prva zaposlenica Tea Pavišić / Foto Denis LOVROVIĆ



Tea je tu od početka, već 14 mjeseci. Pitamo je pamti li prve goste, odnosno pamti li što se njoj rojilo u glavi kad je došla i vidjela da tu gosti spavaju i borave u kapsulama.


Gosti imaju android monitor kojim surfaju po internetu kao mobitelom, imaju četiri razine rasvjete, imaju ventilaciju, imaju sef za dragocjenosti i ogledalo za šminkanje / Foto Denis LOVROVIĆ


Gosti imaju android monitor kojim surfaju po internetu kao mobitelom, imaju četiri razine rasvjete, imaju ventilaciju, imaju sef za dragocjenosti i ogledalo za šminkanje / Foto Denis LOVROVIĆ



– Kad sam prvi put došla, bilo mi je: ajme meni, što je ovo!?! U životu takvo što nisam vidjela i bilo mi je super! Mislim da je i s gostima bilo slično. Prvo je bilo: Isuse Bože, kako to radi, hoćemo li se ugušiti unutra, ima li dovoljno zraka… A onda su se u tri minute navikli. Sad imamo stalne goste koji nam se vraćaju. Super im je jer imaju privatnost. Zatvore se u kapsulu, nitko ih ne vidi, nitko ih ne čuje, nitko ne gnjavi. Pogotovo su žene oduševljene. Komentari su super. Svi su zadovoljni – referira Tea.


Rastavljene do zadnjeg vijka


Kapsule su došle iz Kine. Kažu, bile su rastavljene do zadnjeg vijka. Hrvoje Krlić znao je za njih i koju godinu prije nego se odlučio krenuti u poslovni pothvat. Kako su ga i kad definitivno osvojile!?



Čast tehnologiji, no teško da bi ona vrijedila toliko da ovaj hostel nema vrijedno i ljubazno osoblje. »Svi zajedno smo zaslužili nagrade i priznanja«, vali nam Tea Pavišić. Pritom posebice treba pohvaliti kolegicu Emmu Gaunt kojoj, kako kaže, baš ništa teško nije, koja diže atmosferu, koja je opuštena i spontana i onaj dobar duh Subspace hostela.


– Ja volim ljude i nije mi ništa problem. Lijepo mi je upoznavati nove kulture, čuti kako žive, zašto putuju. Zabavno mi je to – skromno će Emma.


Čini joj se kako su najbrojniji gosti Britanci i Korejci. Demantira sve koji tvrde da su Francuzi šutljivi i svojeglavi, baš naprotiv, same je brbljavce upoznala. Dolazi, veli, mlađi ali i stariji svijet, a posebice vole dolaziti žene. I da, u ovih 14 mjeseci zaljubila se u ovaj posao, u turizam i ugostiteljstvo.



– Otišao sam u Kinu i u njima spavao. Tvornički hotel u Kini ima 180 kapsula na šest katova. Došli smo sin i ja, i kad se ujutro probudio, rekao mi je da neće ići kući, da mu je u kapsuli super – priča Krlić.


Veli kako je za spavanje, a da u pitanju nije hotelska soba, ovo način koji garantira najviši stupanj privatnosti.


– Gosti unutra imaju android monitor kojim surfaju internetom kao mobitelom, imaju četiri razine rasvjete, imaju ventilaciju, imaju sef za dragocjenosti i ogledalo za šminkanje. Kapsula je kao mali vremenski stroj u kojem, kad se zatvorite, imate svu privatnost – pojašnjava Krlić.


Vaš novinar ga svejedno malo sumnjičavo pogledava. Em mu je na pameti vlastita majka koja bi garant vapila za zrakom koliko god da ga u zatvorenoj kapsuli ima, em se plaši kako će se u kapsuli snaći čovjek malo većih gabarita.


– Ma vi biste bili jedan od manjih gostiju. Spavao je tu sa sinom i moj prijatelj visok oko 2.05 i težak nekih 120 kilograma. Ova jedna konstrukcija ima 520 kila. Čvrste su, teške, otporne, vatrootporne – na to će Krlić.


I već se tu nametnulo logično pitanje – kako se toga nitko prije njega nije sjetio, već je Subspace prvi!?


– Prvi smo, da. Čujemo da se nešto slično tek planira otvoriti. U trenutku kada smo otvarali hostel, smo bili prvi u EU-u. Zašto nisu drugi? Možda zbog nekakve letargije. Mi smo htjeli napraviti kvalitativan pomak u odnosu na ostalih 50 hostela, koliko ih je tada bilo i u Zagrebu. Nije gostu svejedno. Vidimo to po onima koji nam se vraćaju, jer ovdje dobiju nešto što na drugim mjestima ne mogu. Dobiju, u najmanju ruku, privatnost hotelske sobe po cijeni hostela – veli Krlić.


Bračne kapsule


Nisu sve kapsule, a ima ih u hostelu 20, iste. Razlikuju se u veličini ulaza, nešto sitno u opremi.



Posebnost hostela su tuš kabine napravljene od kanalizacijskih cijevi, stopostotno naš, domaći izum Krlića i suradnika!


– Tražili smo nešto što bi slijedilo tu ideju SF-a. Krug matematički ima najmanju i najiskoristiviju površinu. Kanalizacijske cijevi su izolirane, imaju duple stjenke, napravljene su od materijala otpornog na kemikalije… Izrezali smo ih i dobili funkcionalne sanitarije oblikom idealne za spavaonicu jednog svemirskog broda. Tuš sa svlačionicom – pojašnjava Krlić.


A kako je tvrtka i zastupnik za prodaju kapsule na europskom tlu, ideja je ponuditi pametna rješenja recimo sveučilištima u inozemstvu. Kapsule plus inovativno rješenje za tuševe i eto s malo ulaganja montažno-demontažnih spavaonica, recimo za one koji imaju razmjenu studenata.



– U trenutku kada smo naručivali kapsule, tvornica još nije proizvodila dvokrevetnu kapsulu koja ima prekrasan krevet velik četiri četvorna metra – sa smiješkom će Krlić.


Pitamo, da nisu bračne kapsule onaj sljedeći korak? Priznaje da bi i moglo tako biti. A kada smo već spomenuli cijenu noćenja, ono varira od 100 do 170 kuna što je, smatra, prihvatljiva cijena, posebice za strogi centar grada. Pitamo i je li se isplatilo ulaziti u ovakav posao.


– Radi se o iznimno velikoj investiciji. Bila bi fantazija da se u godinu dana isplatilo. Ali, apsolutno vjerujemo da je ovo budućnost hotelskog biznisa – smatra Krlić.


Nebeska providnost


Nego, vratimo se mi malo SF ozračju u kojem gosti borave, ozračju koje je u velikoj mjeri tako i zbog zidova i stropova što ih je oslikao profesor na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti Tomislav Buntak i onoga što je uradio i osmislio arhitekt Dražen Plevko. Buntaka i Krlića spojila je, može se komotno reći, nebeska providnost. Spojio ih je, zapravo, ovaj prostor u kojem je Krlić onomad želio, i uspijevao jedno vrijeme, svake prve subote u mjesecu dati priliku profesorima s ALU-a i njihovim studentima da izlažu. Red je došao i na Buntaka. No, kako je prostor bio pun starog namještaja i stvari, Buntak je ocijenio kako se s tim nema smisla natjecati u prostoru.


– »Ja ću napraviti plafon«, rekao je. I napravio je svoje zvjezdano nebo, sjajno djelo na 100 kvadrata plafona, djelo koje se vidi samo pod UV rasvjetom. I dan danas kada gosti dođu po danu, to je ‘samo’ bijeli plafon. A kada se noću vrate, iznad kapsula ih čeka zvjezdano nebo! – priča Krlić.


Stoga je i bilo posve logično da se Buntaka uključi kada su u prostor došle kapsule. Inače, da subotom i dalje ne izlažu umjetnici i ne svira mali jazz orkestar, krivi su oni susjed kojima je sve to bilo bučno. To je na koncu i bio onaj inicijalni poticaj da se od ‘buke’ krene u posve suprotnom pravcu, do spavaonice! Spavaonice podno Buntakova zvjezdana neba i sa zidovima po kojima jezde likovi nalik onima iz SF stripova.


– Odlučili smo iscrtati koliko god je moguće toga više, da to bude kontinuirana priča, da nije samo ukras na zidu, već da gost osjeti da je ušao u nekakav kontinuitet. I da onaj tko je tu tri, četiri dana ne može sagledati sve što je oko njega. Crtež počinje s ulice. To je kontinuitet različitih događanja. Nadam se da smo likovno dosta kvalitetno odradili posao, da istovremeno sve ima i likovnu, umjetničku kvalitetu i kvalitetu utilitarnosti – kazuje nam Buntak.



Hostel je u podrumu, a na katu je 1996. Krlić imao, kako kaže, prvi cyber cafe otvoren u Hrvatskoj i jedan od prvih 200 otvorenih u svijetu. I onda i sada vodila ga je, veli, ista ideja.


– Ja vjerujem da smo kao nacija jako pametni, ali ne znam iz kojih razloga uz ovako krasnu zemlju ne napredujemo. Ideja je da se rade inovativne stvari, da ne koristimo turističke ideje koje već postoje na Mediteranu, nego da nešto napravimo sa svojom pameću. Cijelo moje poslovanje je da pokažemo da smo pametni i da znamo raditi što drugi ne znaju – pojašnjava Krlić.


Upozorava Krlić na činjenicu da je turistička sezona u nas kratka, kaže kako bi svi koji u turizmu rade morali raditi na tome da se produlji. Ne sumnja zato kako bi veliki gradovi poput Rijeke, Pule, Splita, Zadra, Šibenika, Dubrovnika, gradovi koji ipak žive turistički život cijelu godinu, definitivno mogli posegnuti za kapsulama. Poglavito je ovakva vrst smještaja, smatra, interesantna za zaštićene gradske cjeline i baštinu. Jer, kapsula ne traži nikakvu intervenciju u prostoru, samo struju!



Velik je to rad, ima ga na 450, ako ne i 500 metara četvornih. Priča na zidovima vezana je uz tradiciju SF stripova i serija iz 60-tih godina tako da, veli nam Buntak, ima mali retro moment.


– Više se naslanjam na zvjezdane staze, na tradiciju ispitivanja i čuđenja svem tom bogatstvu svemira, nego nekih ratničkih momenata – priča Buntak dok analiziramo oslikane zidove.


Ističe kako je ideja bila dati osobnu interpretaciju prostora. Uostalom, sve je radio sam.


– Moram priznati da za ništa od ovog nisu napravljene skice. Sve je nalik improvizaciji u glazbi; dođem, odredimo temu, odredimo tehniku i krenemo, pa kud god da nas vodi. Bila je sloboda improvizacije, mogao sam napraviti što god sam htio. I koliko god je opće, intimno je – kazuje Buntak.


Pitamo ga koliko se sam mijenjao za rada na ovako velikom poslu. Kaže, vjerojatno bi sve bilo drugačije da je sve mogao završiti u jedan dan.


– Ovako, u tri mjeseca i uz sve druge poslove, normalno da su se mijenjale i teme i sve. Svatko tko voli raditi na ovakav način u velikim formatima, zna da je to jedno osobno iskustvo koje vas na neki način oslobađa, posebno kada radite što želite, dodirnete teme koje su vam drage. Bilo je zabavno, moram priznati, koliko god da je zahtijevalo vremena – kazuje Buntak.


I da, na zidovima svi likovi imaju na licu izraz one neke dobre volje. Veli Buntak da je to onaj arhejski princip iz starih civilizacija kada su se uglavnom radili odmjereni ljudi, s laganim osmijehom na licu.


– To nije veselje, to je unutarnja vedrina – kaže Buntak.


Hostel Subspace najbolji je u Europi. S druge strane, u hrvatskoj se metropoli dogodio i turistički i hostelski bum. Tko će opstati, pitanje je svih pitanja.


– Ako se želite pozicionirati u bilo kojem poslu, morate odrediti koje su vaše prednosti i mane u odnosu na konkurenciju. Konkurencija vas u isto vrijeme potiče da budete još bolji, ljubazniji. Imali smo Engleza koji je ovdje živio devet i pol tjedana. Naš Finn, jako draga osoba, živio je tu, što nam pokazuje se ljudi tu osjećaju k’o doma. Nitko ih poprijeko ne gleda, uvijek su dobrodošli i sve te super ocjene su i zbog cijelog tima koji je super. Ovo je uspjeh svih nas – priznaje Krlić.


Srebrni letač


Jedino što se od Krlića nije dalo iskamčit’ jest vrsta snova što ih ovdje sanjanju gosti. Priča se da se sanja samo SF tematika. I Krlić je fan SF-a, Srebrnog letača, recimo.


– Srebreni letač, iskonska borba dobra i zla. Ja tako doživljavam SF – kaže.


Nije valjda to egida ovog prostora, ta borba, pitamo. Krlić se smješka, kaže kako vjeruje da se u svakom slučaju bore dobro i zlo.


– A vjerujem i u gospodnje puteve. Gospon koji je daleke 1912. radio ovu zgradu je već tada napisao ovo što vidite na zidu – veli nam dok pokazuje pločicu na zidu hostela.


Na njoj upisana godina 1912. i tekst: »Ovaj podrum sagradio sam pomoću onih koji su znali razlikovati dobro od zla.«


– Cijelo vrijeme me drži ideja da dam napraviti malu pločicu i postavim je ispod, pločicu na kojoj će pisati: »Ja sam nastavio!« – reče nam Krlić.