Photo/Pixabay
Cigla se obično dobiva iz mješavine gline ili betonskih materijala. Znanstvenici tvrde da bi korištenje ostataka iz kanalizacije smanjilo emisiju ugljičnog dioksida u proizvodnji opeke.
Prema istraživačima s Australskog sveučilišta RMIT, korištenje “biokrutina” u ciglama mogao bi biti iznenađujuće učinkovit način prenamjene bivšeg mulja. Pretvaranje biokrutina u cigle
Prema istraživačima, 1,5 trilijuna cigli proizvedenih u svijetu zahtijeva oko 3,13 milijardi kubičnih metara zemljanog tla. To je jednako otprilike tisući nogometnih igrališta, iskopanih do 440 metara. Istraživački je tim uprljao ruke i izmjerio količinu biokrutina koja bi se mogla upotrijebiti za izradu cigle – bez da cigle u tom slučaju izgube strukturni integritet ili se raspadnu.
Sve u svemu, mješavina s izmetom je prošla testiranje. Kada se koristilo između 10 i 25% biokrutina, opeke su prošle testove čvrstoće, a teški metali unutar biokrutina ostali su sačuvani unutar opeke. Znanstvenici suu otkrili da su biokrutične opeke poroznije od standardnih opeka, što znači da su bolji izolatori jer omogućuju manje topline.
No, prije nego sadržaj kanalizacije postane sastavni dio cigle, trebat će još istraživanja. Biokrutine s različitih mjesta mogu predstavljati velike promjene u kemijskom sastavu i karakteristikama. Potrebno je napraviti još testiranja prije nego što se ovakve cigle pronađu na policama i zidovima, zaključuju u Science Alertu.