Foto Vedran Karuza
U servisnim radionicama osjećaju se posljedice dvogodišnjeg zastoja u prodaji i proizvodnji novih automobila
povezane vijesti
- Dolazili na javna parkirališta te na, za sada, nepoznati način otuđili 15 automobila. Uz pomoć vučnog vozila još dva
- Razbio stakla na automobilima te iz pet nije otuđio ništa, dok je iz jednog uzeo navigacijski uređaj i naočale
- Europa bi na kineska vozila morala uvesti carinu od čak 50 posto da zaštiti autoindustriju. Kinezi su toliko jeftiniji
Ono što se pak događa unazad točno dvije godine, nevjerojatni je sunovrat proizvodnje i prodaje novih automobila. Dakako, uzrok je pandemija koronavirusa i njome izazvan lockdown koji je od 2020. godine učinio jednu od lošijih po prodaji automobila u ovom tisućljeću.
Posljedica toga je bio i »domino efekt« problema u tvornicama za proizvodnju automobila. Nestajala je potreba za radnicima, ali i za nabavkom repromaterijala.
Sada, kad bismo na neki način mogli istaknuti kako je pandemija prošla, tek se sastavljaju kockice prijašnjih proizvodnih lanaca što pak za posljedicu ima – nestašicu automobila i krajnje neuobičajene rokove za njihovu isporuku.
Dobiti automobil unutar pola godine prava je rijetkost, kupci se suočavaju s čekanjima koja se protežu sve do godinu dana.
Izlaz se donedavno pronalazio u kupnji rabljenih automobila, no kako su vrijeme i problemi s proizvodnjom novih automobila odmicali, i mogućnost nabavke rabljenih automobila se smanjivala.
Izvori, a riječ je primjerice o rent-a-car kompanijama kao i velikim tvrtkama što automobile nabavljaju u flotama, su skoro presahnuli.
Pomaknuti rokovi
Danas su i u takvoj strukturi korištenja automobila rokovi pomaknuti, u »rentama« nije rijetkost pronaći automobile starije od šest, sedam godina jer ni oni do novih – ne mogu.
Servisno gledano – skoro se prepolovio broj automobila pod jamstvenim rokom tako da su posljedice sve vidljivije i u ovlaštenim prodajno-servisnim radionicama.
Naprosto – nedostaje automobila koji su u logičnom slijedu nakon prodaje dolazili na redovite servise kojima bi se njihova ispravnost u tehničkom smislu preslikavala i na poštivanje odredbi iz jamstvenog roka.
Upravo stoga, nemali broj takvih objekata okreće se servisiranju automobila, ne nužno samo one marke za koju su specijalizirani čemu prilagođavaju satnicu, cijenu rada, ali i samog repromaterijala, odnosno servisnih dijelova.
Nije dakako »grijeh« servisirati automobile kod neovlaštenih servisnih radionica jer i oni podliježu baš svim propisima, koriste profesionalne alate, a i dijelovi koje ugrađuju su posjednici najstrožih certifikata.
No, baš kao i u slučaju obiteljskog liječnika, nekako je najjednostavnije nastaviti sa servisiranjem automobila tamo gdje se s time i započelo.
Najgora opcija
Mehaničar na održavanju zna za »dječje bolesti« vašeg automobila, on je provodio zamjene svih potrošnih materijala i tekućina, njemu je vaš automobil – dobar poznanik.
Prijeđe li se nakon jamstvemog roka u neovlaštene, ali verificirane, servise morati će proći proces »zbližavanja« u kojem će novi serviser morati ustanoviti što se mijenjalo na automobilu, a što tek treba učiniti.
Najgora opcija u koju se može upasti je nakon servisnog roka povjeriti održavanje automobila uličnim »sam svoj majstor« »znalcima« ili pak nadriservisima koji od znanja i alata imaju tek one najelementarnije stvari.
Nešto je bolja slika sa sivom zonom, s »fuš majstorima« koji istina sa svog radnog mjesta donose zanat, ne i alate ili sotverske sustave za analizu ispravnosti.
Dolaskom sa svojim automobilom u zonu »kubanskog sindroma«, popravljanja automobila svim priručnim materijalima i alatima, jako se lako može trajno oštetiti automobil i biti sretnim ako sve na tome završi.
Odlazak s automobilima takvim mehaničarima je sličan pretužnim pričama s ilegalnim abortusima koje nerijetko završavaju užasom smrti.
U slučaju naše priče još je i dobro završi li se sve samo na smrti automobila, ne i onih koji se u njemu nalaze ili onih koji bi mu se u takvoj situaciji našli na putu.
Nikako »uradi sam«
Što je dakle činiti?
Po prestanku jamstvenog roka mnogi prodajno-servisni saloni nude povoljnije cijene nastavka održavanja.
To bi bio najbolji i najuputniji smjer jer će se znanjem i materijalima nastaviti prijašnji, jamstveni put.
Moguće isprava je i odlazak u neovlaštene specijalizirane i maksimalno profesionalne servise, dok se ni za živu glavu ne smije srljati nadrimajstorima, u procese poput »kubanskog sindroma«.
Taj je karipski otok lijep i poetičan, na žalost ne i po sigurnost njihovih »uradi sam« automobila.