ZAGREB – Poznato je da su Hrvati među najdebljim nacijama u Europi – s Maltom po udjelu pretilih osoba dijelimo neslavno prvo mjesto, a stanje je nepromijenjeno već godinama.

Debljina se danas smatra jednim od najvećih zdravstvenih problema 21. stoljeća, a osim štete koju čini zdravlju pojedinca, predstavlja sve veći trošak za zdravstveni sustav. Samo na liječenje dijabetesa, jedne od najčešćih bolesti koje se vezuju uz pretilost, HZZO troši 4,6 milijardi kuna godišnje ili oko 20 posto ukupnog zdravstvenog proračuna. U desetgodišnjem razdoblju troškovi liječenja dijabetesa porasli su za čak 83 posto. Slično je i s kardiovaskularnim bolestima koje su vodeći uzrok smrti u Hrvatskoj, a na visokom su mjestu i po potrošnji lijekova: na skupinu lijekova za kardiovaskularne bolesti godišnje ode gotovo milijarda kuna.

Kronične bolesti

Dijabetes i kardiovaskulatne bolesti, međutim, nisu jedina posljedica debljine – pretile osobe mogu razviti i druge bolesti, od KOPB-a i astme, do bolesti probavnog trakta, žučnih kamenaca, refluksne bolesti jednjaka te nealkoholne masne jetre koja može voditi cirozi i karcinomu jetre. Novija istraživanja govore da je debljina pretekla pušenje i po bolestima i po smrtnosti, a mnogo je znanstvenih dokaza o povezanosti debljine s psihijatrijskim poremećajima.

Manje je poznato da je debljina uzrokom kronične bolesti bubrega, koja pogađa značajan dio populacije. Kronična bubrežna bolest je uzrokovana šećernom bolešću i hipertenzijom, a nažalost se prema vrhu uzročnika probija i debljina. I to ne samo u kontekstu zajedničkih uzročnika hipertenzije i uzročnika dijabetesa, nego debljina sve više postaje neovisni čimbenik rizika za razvoj kronične bubrežne bolesti, upozorava prof.dr. Nikolina Bašić Jukić, voditeljica Odjela za transplantaciju bubrega KBC-a Zagreb.

– Podaci iz SAD-a govore da se u deset godina udeseterostručio broj oboljelih od kronične bubrežne bolesti uzrokovane debljinom. Čini se da je najveći rizik upravo debljina u ranoj, u dječjoj dobi. Treba djelovati preventivno, jer 10 posto naše populacije boluje od kronične bubrežne bolesti, a značajan udio njih će doći do završnog stadija te bolesti koji zahtijeva dijalizu ili transplantciju bubrega. Problem je dijaliza, to je metoda koja omogućava preživljenje naših bolesnika, ali ono je još uvijek nezadovoljavajuće. Naime, petogodišnje preživljenje na dijalizi je oko 35 posto, upozorava Bašić Jukić.

Važno je, ističe ova liječnica, motivirati pacijente da prevencijom debljine mogu prevenirati, ali i liječiti kroničnu bubrežnu bolest.

– To je neizlječiva bolest, ali gubitkom tjelesne težine znatno usporavate njeno napredovanje, a na taj je način liječite uspješnije nego lijekovi, zaključuje.

Uloga roditelja

Statistike govore da debljina danas počinje u djetinjstvu, pa će tako 30 posto predškolaca i 50 posto učenika koji imaju višak kilograma gotovo sigurno biti pretili u odrasloj dobi. Debljini kumuju životni stil s premalo kretanja i loše prehrambene navike, a u dječjoj dobi veliku ulogu u formiranju životnih navika igraju roditelji. Nažalost, istraživanja pokazuju da roditelji najčešće uopće nisu svjesni da im dijete ima problem s prekomjernom težinom.

Percepcija roditelja o stanju uhranjenosti djeteta iznimno je važna karika u zaustavljanju ovog problema, tvrde stručnjaci. U istraživanju što su ga proveli stručnjaci HZJZ-a, 64 posto roditelja pravilno percipira stanje uhranjenosti njihove djece. Međutim, što je dijete deblje, to je manji udio roditelja koji ispravno percipiraju status uhranjenosti djeteta. Kod djece s problemom debljine, čak 90 posto roditelja ne primjećuje da njihovo dijete ima taj problem, upozorava epidemiologinja Sanja Musić Milanović.

– Pitanje je zašto se to ne primjećuje. Puno je teže primijetiti povišen šećer kod djeteta, kojeg će roditelji češće primijetiti i uočiti da se nešto zbiva, a najčešće se radi o djetetu kod kojeg je debljina prethodila porastu glukoze u krvi, ističe Musić Milanović. Ako i nemaju vagu u kući, roditelji težinu svog djeteta mogu doznati u vrtiću ili školi, jer se tamo svake godine provode mjerenja djece. »Može se na tablici vidjeti gdje stoji vaše dijete. Pitanje je zašto netko to ne vidi«, ističe epidemiologinja.

Kriva percepcija

Da Hrvatska po pitanju dječje debljine nikako ne stoji dobro, pokazuju i trendovi. Tako se u istraživanju roditeljske percepcije statusa uhranjenosti djece COSI u kojem sudjeluje 39 zemalja Hrvatska svrstava na visoko peto mjesto. I to među još šest mediteranskih država koje redom imaju problem s pretilošću djece. I unutar granica Hrvatske, problem debljine kod djece sve je zamjetniji na mediteranskom dijelu, na Jadranu, gdje je trenutačno najveći udio debele djece, i djevojčica i dječaka, upozorava Musić Milanović. Iako se roditelje često smatra glavnim »krivcima« za pretilost djeteta, ona odriče njihovu individualnu odgovornost i poručuje kako je »okoliš taj koji se treba mijenjati, pa će se posljedično mijenjati i percepcija roditelja i životne navike«.

Zanimljivo je da unatoč činjenici da se debljina danas i službeno tretira kao bolest, a u Hrvatskoj je debelo 23 posto populacije, u otpusnim pismima koje naši pacijenti dobiju kad odlaze iz bolnice, svega jedan do dva posto ima upisanu i tu dijagnozu.