Na otvaranje izložbe i predstavljanje monografije »Rijeka svijeta bez photoshopa« grad je došao Tomiću baš kao što i Tomić dolazi gradu već nekoliko desetljeća, nalik pravom gradskom kroničaru koji bilježeći ljude bilježi vrijeme, bilježi grad
RIJEKA – Današnje jutro na Korzu ostat će zapamćeno kao jutro »slike i preslike«. Takvim ga je učinio Ivica Tomić, fotoreporter Novog lista koji je u Malom salonu izložio Rijeku, a na Korzo, pred Mali salon doveo tu istu Rijeku, odnosno veliku većinu gradskih hodača, onih koji Rijeku čine gradom po mjeri čovjeka – Riječane.
Učinkovit, brz i praktičan kakav Tomić uistinu jest, u jednom je danu ostvario dva sna, pa je uz izložbu »Rijeka svijeta bez photoshopa« tom istom svijetu poklonio i istoimenu monografiju u kojoj se našlo preko četiri tisuće lica, na više od 1400 fotografija. Ili – ako se u Maloj galeriji našla trećina Riječana, u knjizi se našla gotovo čitava Rijeka, jer kako je to govoreći na otvaranju izložbe kazao Vojko Obersnel – teško bi bilo naći stanovnika ovog grada koji je izbjegao objektiv Ivice Tomića.
A i zašto bi ga izbjegavali kad Ivica svakom čovjeku neovisno poznavao ga samo on ili šira zajednica, neovisno bio njegov objekt zanimanja anonimus ili svima poznata javna osoba prilazi jednako – srdačno i s obaveznim »ma ništa vi ne brinite, već ste u kutiji«. I tako godinama, što dokazuju i njegova izložba, i njegova monografija.
Dokazuju i svi oni silni ljudi koji su nazočili Tomićevu jutru na Korzu. Teško da bi koji drugi događaj okupio toliko raznovrsnog svijeta – od čistača ulica, preko sportaša, kulturnjaka, zabavnjaka, političara i s ljevice, i s desnice i iz centra, liječnika, profesora, predstavnika klera i da ne nabrajamo dalje – svih.
Grad je došao Tomiću baš kao što i Tomić dolazi gradu već nekoliko desetljeća, nalik pravom gradskom kroničaru koji bilježeći ljude bilježi vrijeme, bilježi grad.
– Ivici Tomiću su ljudi inspiracija, ali najdraže se s njima druži na Korzu. Snimao je on i Papu, i Maradonu, i Schumachera, brojne uglednike iz domaćeg i stranog javnog života, ali i obične, male ljude, no oni riječki Hodači njegova su vječna inspiracija, kazao je Ervin Dubrović, ravnatelj Muzeja Grada Rijeke.
S njim se složio i vidno ganut odazivom Rijeke sam autor zahvalivši svima na dolasku, te kazavši kako mu je oduvijek bilo lakše fotografirati nego govoriti.
Toplinu promociji fotomonografije i otvorenju izložbe »Rijeka svijeta bez photoshopa« autora Ivice Tomića, održanoj nasred Korza na jedva nekoliko stupnjeva iznad nule svakako su podarili svi oni koji su se događanju odazvali, ali i lucidnost voditelja Roberta Ferlina, te pjesma kćeri i tate, Marine i Damira Badurine. Dakako da ovaj Tomićev dar gradu na Rječini i njegovim stanovnicima nije mogao proći bez pjesme koju i grad i građani u srcu nose, a zove se »Najdraža Rijeko«.
Vidjeti I.T.-a bez aparata uistinu je nesvakidašnjost koju je uočio riječki gradonačelnik Vojko Obersnel, no i dodao kako mu u tom trenutku i ne treba jer je svojom knjigom i izložbom podastro svima riječku žilu kucavicu na dlanu.
Zaželjevši mu još mnogo jutara na Korzu, i još mnogo izložbi pozvao je Rijeku s Korza da uđe u Mali salon, te proglasio izložbu otvorenom. I bit će još neko vrijeme pa svi oni koji žele dobro »iščitati grad« na Tomićev način mogu to učiniti do 10. siječnja. Do tog datuma teći će Rijeka čiji izvor je Tomićeva »kutija«.
