Mizeran broj stranih izdavača, nedostatak pisaca iz svijeta, traganje za koncepcijom... pa se na kraju Interliber nije uspio profilirati ni kao autorski, ni kao istinski nakladnički sajam, ocjena je i ovog izdanja međunarodnog sajma knjiga i učila
Interliber najviše kritiziraju oni koji ga najviše vole. Stalni posjetitelji, kulturnjaci, štreberi, novinari kulture, neafirmirani pisci, studenti – namršteno se guraju kroz rijeke ljudi i gunđaju kako zvučnici na proglašenju pobjednika natječaja za najbolji neobjavljeni roman na štandu V.B.Z.-a tako nepodnošljivo krče, kako je »Školska knjiga« zauzela čudovišno velik prostor, kako u »Profilu« opet nema važnih pisaca, kako je među svim tim knjigama najzanimljiviji štand na kojemu svijaju duguljaste šarene balone u žirafe i mačeve, i najgore od svega, kako nema onog kafića u petom paviljonu u kojemu su prijašnjih godina visjeli svih šest dana sajma.
Ovogodišnji Interliber, međunarodni sajam knjiga i učila koji je, velikim izborom i povoljnim ponudama knjiga dvjestotinjak izdavača iz Hrvatske i inozemstva, u proteklih šest dana privukao oko sto tisuća posjetitelja, zatvara se u nedjelju na Zagrebačkom velesajmu.
Na istom prostoru kao i prošle godine, u paviljonima 5 i 6, ove je godine bilo nešto više izlagača nego ranijih godina, izjavio je voditelj Sajma Zoran Ušurić, izrazivši zadovoljstvo 34. izdanjem Interlibera. Dodao je kako je više izlagača bilo i pod šatorima izvan paviljona, gdje su se nudile najjeftinije knjige na sajmu.
Sajam je i ove godine ispunio svoju svrhu, otkad je ulaz besplatan bilježimo sve veći broj posjetitelja, ali i znatniju prodaju ponuđenih izdanja, istaknuo je Ušurić, procijenivši kako je štandove Interlibera obišlo oko sto tisuća ljubitelja knjige.
Uz predstavljanja najnovijih izdanja i aktualne produkcije hrvatskih izdavača, u okviru sajma bili su organizirani brojni susreti s autorima, okrugli stolovi, radionice za djecu, izložbe, među kojima i ona posvećena starim hrvatskim slikovnicama iz prošlog stoljeća, ali i prezentacije o budućnosti knjiga i novim medijima putem kojih će one stići do svojih čitatelja.
Kao jednu od najboljih strana sajma izdavači ističu velik broj posjetitelja koji ni u doba recesije nisu izgubili zanimanje za knjigu, no smatraju kako bi se sajam u budućnosti trebao okrenuti novim izazovima.
No iako gunđaju, i to s opravdanim razlogom, opet će potrošiti na knjige više novca nego što su planirali, pa će opet doći sutra, i prekosutra, sve dok ta razbarušena, dinamična manifestacija na Zagrebačkom velesajmu ne zatvori vrata za ovu godinu. A onda će čekati iduće, 35. izdanje.
Veliki popusti
Ustvari, ljubav i daje legitimitet kritikama. A kritike se ponavljaju iz godine u godinu. Prostor velesajma ne pristaje dobro međunarodnom sajmu kakav bi Interliber želio biti, mizeran broj stranih izdavača i nedostatak pisaca iz svijeta uopće mu i ne dopušta da se dalje kiti epitetom međunarodnog sajma, traganje za koncepcijom i smislom predugo traje, a na kraju se Interliber nije uspio profilirati ni kao autorski, ni kao nakladnički sajam nego kao puka, velika, socijalistički neglamurozna mega-rasprodaja zaliha sa skladišta.
Popisu prigovora može se pridodati i onaj o nepostojanju tiskanog sajamskog kataloga, kao i onaj o općem nedostatku komunikacije među izdavačima, nedostatku tematskih programa, nedostatku fokusa. Kao što je rekao jedan prodavač na štandu u petom paviljonu, »kad ti se u skladištu nakupi previše knjiga, Interliber dobro dođe da rasteretiš zalihe«. Na to se, zapravo, sve svodi.
Popusti su zbilja veliki. Dosta je naslova sniženo za 90 posto. Dobre slikovnice mogu se kupiti za pet kuna, a za trideset kuna u džepu može se računati na debelo ukoričene klasike poput Flauberta, Dostojevskog, Krleže, Andrića… I ključna djela svježe domaće književnosti dostupna su za deset, dvadeset kuna: Perišić, Jergović, Ferić… Potonji je ponovo iznevjerio očekivanja svojih čitatelja kojima već nekoliko godina uzastopce obećava skori izlazak novog romana. »Metastaze« Alena Bovića prodaju se na štandu »Superknjižare« u šestom paviljonu također za deset kuna. Biografija Amy Winehouse kod Naklade »Ljevak« prodaje se za devet kuna.
Ipak, oni koji vrebaju jeftine nove naslove, neće dobro proći jer novija izdanja u pravilu nisu smanjena više od 20 posto, što se uklapa u princip sajma kao prigode za rasprodaju starih zaliha.
– Ne može Interliber ni biti puno bolji od ovoga što imamo. U posljednje dvije godine nakladništvo je gotovo umrlo i to se ovdje osjeća na svakom koraku, kao što se osjeća u kulturnoj javnosti tijekom cijele godine – ističe Branko Čegec iz »Meandra«.
Doticaj s kulturom
Najveći hrvatski sajam knjiga došla je iz Pule posjetiti i Mirjana Vodopija, direktorica srodne, ali ipak u mnogočemu drugačije manifestacije »Sa(n)jam knjige u Puli«. Iako su je prvi izvještaji s Interlibera pripremili da očekuje depresivnu atmosferu, u petak se uvjerila da neki optimizam kola Velesajmom i da stvari ipak ne izgledaju loše.
– Uz toliko rasprodaja knjiga koje se stalno priređuju po nekim šatorima i malim sajmovima, pa i kroz stalne akcije u knjižarama, Zagrepčani ne doživljavaju Interliber kao jedinstvenu priliku da jeftino kupe knjigu. Sajam ipak najviše znači školarcima koji organizirano dolaze iz drugih gradova, iz mjesta u kojima više i ne postoje knjižare. Za njih je posjet Interliberu doticaj s kulturom – kaže Vodopija. U trenutku dok to govori, autobus nakrcan bučnim osnovnoškolcima klizi kroz gužvu ispred šestog paviljona.
Veliki i mali
Suša u izdavaštvu, o kojoj govori i direktor Igor Rađenović, odražava se u malom broju friških naslova čije je objavljivanje tempirano za Interliber: »Profil« ima prijevod Pulitzerom nagrađenog romana američke spisateljice Jennifer Egan »Vrijeme je opak igrač«, roman »Đavli od papira« Zorana Pilića i trodimenzionalno izdanje »Malog princa«; mladi filozof Srećko Horvat uspio je kod Naklade »Ljevak« ukoričiti još jedan u pozamašnom nizu svojih publicističkih projekata, onaj »Pažnja! Neprijatelj prisluškuje: Razgovori s vodećim intelektualcima današnjice«, u »Ljevaku« je i Ivica Đikić objavio roman »Sanjao sam slonove«; »OceanMore« ima novog Edu Popovića (roman »Lomljenje vjetra«), a »Meandar« »Filmske lekcije« Laurenta Tirarda.
Od publicistike najambiciozniji je projekt izdavačke kuće »Sandorf«, monumentalna »Povijest gej i lezbijskog života i kulture« (uredio Robert Aldrich), nagrađena na nedavnom sajmu u Beogradu.
Od izdavača iz susjednih zemalja, pažnju nam je privukla beogradska izdavačka kuća »Lom« koja po razumnim cijenama nudi bujno ilustrirane biografije kultnih ex-yu bendova, primjerice »Partibrejkersa«, i prijevode Hamsunovih djela koja u Hrvatskoj još nisu objavljena.
