Svakom psu treba pristupiti individualno, a vlasnici ne bi smjeli zaboraviti promatrati svog psa, družiti se s drugim vlasnicima i razmjenjivati iskustva. Važno je ne ostati na istoj razini jer je i za psa i za čovjeka svakodnevno nadilaženje postavljenih granica sreća i zadovoljstvo
Riječanin Denis Prtenjača prema nečijim mjerilima zasigurno ima posao snova. Već dvadesetak godina profesionalno se bavi obukom i odgojem svih pasmina pasa te tako radni vijek provodi u društvu četveronožnih ljubimaca, tuđih i svojih, a nešto manje s ljudima.
Iako su zakonom zabranjene u većem dijelu svijeta, borbe pasa održavaju se i dalje u pomno odabranim, napuštenim prostorima daleko od očiju javnosti. Scenarij je uvijek isti, uz iznimno stroga pravila dva se psa sučeljavaju u ringu, boreći se sve dok jedan ne posustane. U tom slučaju njegov vlasnik mora javno priznati kako je protivnikov pas bolji od njegovog, a ne učini li to, borba se nastavlja i završava smrću jednog od pasa. Oklade koje se ugovaraju prije mečeva donose zaradu pobjedniku, no u očima moralnih ljudi pobjednika u tom slučaju nema.
– Borbe pasa su zabranjene zakonom, ali pitanje je koliko se zakon poštuje. To je užasno, necivilizacijski i u tome nema zaista ništa pozitivno, iznosi Denis Prtenjača svoje mišljenje o borbi pasa.
Iako će mu mnogi pripisati populistički naziv šaptača psima, po uzoru na Cesara Milana koji je pridobio simpatije televizijskih gledatelja u seriji identičnog naziva, Prtenjačin se rad odnosi prije svega na »šaptanje« ljudima o psima. Gazda psa taj je koji bi svojim autoritetom trebao određivati granicu ne/odgoja svog životnog suputnika. Radi toga se nerijetko može čuti svojesvrsna uzrečica »kakav vlasnik, takav pas«.
– Danas postoji jako puno literature sa savjetima za vlasnike ljubimaca o tome kako dovesti svog psa u red. Tehnike i metode treninga znatno su humanije nego ranije pa zaista svatko može naučiti željeno uz jako puno truda i rada. Svakom psu treba pristupiti individualno, a vlasnici ne bi smjeli zaboraviti promatrati svog psa, družiti se s drugim vlasnicima i razmjenjivati iskustva. Važno je ne ostati na istoj razini jer je i za psa i za čovjeka svakodnevno nadilaženje postavljenih granica sreća i zadovoljstvo, poručuje Denis Prtenjača koji se nakon pansiona za pse i specijalizirane trgovine za kućne ljubimce, odlučio okušati u vlastitoj školi za pse i njihove vlasnike.
Trening strogoće
Iako je već započeo tečajeve i trenutno ima četiri »učenika«, Klub za obuku pasa je u fazi osnivanja te je potrebno riješiti gorući problem – poligon kakav u Rijeci trenutno ne postoji.
– Dvije godine sam proveo u Nizozemskoj radeći sa psima u ponajboljim svjetskim klubovima. Ondje su uvjeti bolji nego u Hrvatskoj, primjerice u krugu od deset kilometara je čak sedam poligona za rad s psima. S vrhunskim trenerima sam svakodnevno obilazio natjecanja, trenirao pse i mogu reći da sam puno naučio, naglašava Prtenjača, koji u programu obuke i odgoja pasa najčešće radi na socijalizaciji pasa i poslušnosti, ali vrlo je bitna i edukacija vlasnika koji mora primjećivati što se događa s njegovim psom te u skladu s time i reagirati. Psi koji pohađaju tečaj napreduju brzinom kojom vlasnici s njima rade ono što nauče na tečaju. Prema tome, i trajanje tečaja ovisi o psu, ali i o zalaganju i željama vlasnika.
– Neki se zadovolje s jako malo stvari, da pas ide uz nogu, da sjedne i da nikoga ne grize, dok neki pak žele i dalje razvijati samog psa i sebe što je jako pohvalno. Pas je najbolji lijek za nervozu i depresiju jer čim se uzme psa u ruke, čovjek mora zaboraviti na sve probleme, a pas nesebično vraća svu ljubav koja mu se pruži, ističe Prtenjača koji za sat vremena rada uzima 100 kuna.
Kojeg bi psa trebala odabrati prosječna četveročlana obitelj koja živi u gradu, k tome u stanu?
– Najbitnije je uzeti što manjeg psa, možda najbolje čak kujicu i sterilizirati ju. Time vlasnik bude miran, nema sačekivanja po uglovima niti borbi s drugim psima. Najbolja je varijanta pas koji ne pušta dlaku, a koji ima izvrstan kontakt s vlasnicima. To bi bile srednje pudle koje su same po sebi jako dobri psi, ističe Prtenjača.
Prije nego li čovjek poželi kupiti ljubimca, osim čvrste želje za istim i svjesnosti o brojnim obavezama koje držanje psa u stanu ili kući sa sobom nosi, vlasnik bi trebao obratiti pozornost na svoje osobine i tek prema njima pronaći slične u nekoj od rasi pasa koju namjerava kupiti. No, situacija je nerijetko drugačija. Neki čak biraju ljubimca prema trenutnoj modi koju diktiraju zvijezde i zvijezdice određenog životnog područja, na primjer estradnog, pa kada primjerice Paris Hilton pronese svoju čivavu crvenim tepihom, trenutak kasnije slična čivava stiže (greškom) u brojne domove na zahtjev pomodnih djevojčica.
Kuja na haubi
Da prepreka zamislima ljudskog uma nema, svjedoči i Prtenjača govoreći o najneobičnijem zahtjevu kojeg je dobio:
– Jedni su ljudi zahtjevali da se kuja njemačkog ovčara vozi na haubi automobila tijekom karnevalske povorke. Osim toga, primjetio sam i skupinu ljudi koja dolazi naučiti svog psa neke osnove poslušnosti samo kako bi mogli pred susjedima sto puta naređivati psu sjedni-lezi i glumiti potpuni autoritet nad psom. Srećom, većina ipak traži normalne i primjerene zahtjeve, ističe Prtenjača, napominjući što ga se najviše dojmi u njegovu životnu pozivu:
– Osobni gušt mi je trenirati radne pse iz razloga što je potrebno najviše raditi s njima, učiniti velike pomake. Uče o napadu i poslušnosti, a za izvedbe takvih naredbi moraju funkcionirati savršeno. Potrebno je imati izvrsnog, čvrstog i tvrdog psa za takvo nešto i treba jako puno raditi. Ti psi na poslijetku vraćaju puno više od, nazovimo ih, prosječnih, kaže Prtenjača koji trenutno svo slobodno vrijeme provodi u društvu dvogodišnje kujice Ami, koja je nabavljena u Kutini od uzgajivača Roberta Grgića. Munjevito brza i bezgrešno poslušna, Ami je već sad potvrda kvalitetnog rada svog vlasnika, ali i odlika klase iz koje dolazi. Ona je naime iz KNPV linije, odnosno radne linije nizozemske policije.
– Takva vrsta psa nije za neiskusne vlasnike jer treba znati ovladati mnoštvom energije koju posjeduje. To su dualni psi, tragači i napadači, ali i demonstracijski psi za poslušnost, rekao je o svojoj ljubimici Prtenjača, dok je ona izvršenjem zadatka već čekala naredbu novog.
