Od ukupnog broja pacijenata u zagrebačkim bolnicama, naime, njih polovica ima prebivalište izvan Zagreba, pa su roditelji prisiljeni u Zagreb putovati čak i svakodnevno, prevaljujući po sto, tristo, i više kilometara.
To je skupo, i iscrpljujuće, zbog čega je zagrebačka kuća pravi spas. Osim besplatnog smještaja, međutim, ona roditeljima nudi i besplatnu hranu, higijenske potrepštine, obuću i odjeću, ali i psihološku i duhovnu pomoć, te savjetovanje. Jedini uvjet je da roditelji bolesne djece na liječenju u Zagrebu imaju prebivalište izvan Zagreba, i da ne koriste usluge nekog drugog, sličnog projekta.
Lani 6.357 noćenja
Samo tijekom prošle godine, kaže podatak Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, u kući je boravilo 68 osoba, odnosno ostvareno 6.357 noćenja, dok je unatrag 17 godina broj noćenja gotovo nemoguće i prebrojati. Odjednom, u kući boraviti može 20 osoba, i to onoliko dugo koliko potrebe liječenja djeteta traže.
Među brojnim roditeljima kojima je Caritas na ovaj način pomogao da budu uza svoju bolesnu djecu, jest i gospođa Biserka.
Ona je zbog zdravstvenih problema svoje, sada šesnaestgodišnje kćeri, prije dvije godine došla iz Baranje u Zagreb.
Razapeta između bolnice Rebro i još četvero djece koju kod kuće čuvaju djed i baka, Biserka živi u kući na Vukomercu, i prati zdravstveno stanje svoje kćeri, kojoj je kao devetogodišnjakinji dijagnosticirana akutna leukemija.
Djevojci je nedavno, uspješno, presađena koštana srž, pa će, ako se njeno zdravstveno stanje stabilizira, uskoro biti otpuštena iz bolnice, no majci će opet kuća na Vukomercu biti jedini dostupni dom kad će, zajedno s kćeri, morati dolaziti na česte kontrole u Zagreb.
Majka Marica u Zagreb je pak sa svojim petogodišnjim sinom, oboljelim također od leukemije, došla iz Bjelovarsko-bilogorske županije. Dječaku je bolest otkrivena iznenada, a Caritasov smještaj ovoj je majci, kako sama kaže, doslovno »darovan s neba«. Ne zna kako bi, napominje, drugačije mogla biti pored svog djeteta.
»Iznenadilo me koliko dobrote postoji u ljudima, iskreno, nisam to očekivala«, ističe majka Marica, koja je u početku dječakova liječenja bila smještena kod prijatelja i poznanika, a onda su je na Caritasov smještaj uputili iz udruge roditelja oboljele djece, »Krijesnica«. Ovaj smještaj, priča majka, roditeljima itekako puno znači – bitno im je da imaju gdje, na suhom, prespavati, budući da život ionako provode u bolnicama, s djecom.
Dobrodošle donacije
Oni koji u kuću na Vukomercu dolaze, mahom su ljudi slabijeg imovinskog statusa, koji si smještaj u Zagrebu, osim ako ih ne prime prijatelji ili rodbina, ne mogu priuštiti.
Kako napominju u Caritasu, projekt je pokrenut, i toliko važan, upravo iz razloga što je za oporavak teško bolesnog djeteta, uz odgovarajuću liječničku skrb, jednako presudna i stabilna i mirna obiteljska situacija.Osobito je teška situacija kad bolesno dijete svakoga dana mora dolaziti u bolnicu, a za to treba prevaliti put od stotinu, ili čak nekoliko stotina kilometara, napominju u Caritasu, dodajući kako studije pokazuju da trećina djece brže ozdravi ako se liječi uz svakodnevnu prisutnost roditelja, a da bolničko osoblje učinkovitije radi sa smirenom djecom.
Budući da je kuća na raspolaganju roditeljima već 17 punih godina, od 1993. godine, i da je kroz nju do danas prošlo 1.268 osoba, potrebno ju je urediti i opremiti novim namještajem.
Kako poručuju iz Caritasa, treba im nova kuhinja, kuhinjsko posuđe, stol i stolice, novi štednjak, hladnjak i televizor, namještaj za dnevni boravak (trosjed i dvije fotelje), sobni namještaj (ormari, kreveti, noćni ormarići), posteljina (popluni, jastuci, deke, navlake), kao i nove zavjese.Dobrodošle su, zaključuju, sve donacije, financijske i materijalne, koje će doprinijeti kvaliteti njihove usluge. Više informacija o potrebama ovog projekta i njegovih korisnika zainteresirani mogu doznati od gospođe Jadranke Bosnar, dipl. soc. radnice, na broj mobitela 098/408-536.
