Riječko Art kino Croatia

43 minute duga životna priča o 79 godina života Druga Ferlina

Slavica Mrkić Modrić

Priču o Antonu Ferlinu ispričat će sam drug Ferlin, vrsni šahist, vječni antifašist, ali i onaj koji tako dobro drži posmrtne govore, da su upravo oni, a ne ni šah, ni antifašizam inicirali nastanak ovog filma



Kad se u srijedu, 10. listopada na velikom platnu riječkog Art kina Croatia »razigraju« prvi kadrovi dokumentarca o jednom sasvim običnom, a opet tako neobičnom istarskom umirovljeniku, oni koji budu zaposjedali gledalište vrlo brzo će shvatiti kako ništa u životu nije ni jednostavno, a bogme ni složeno. Kako je život uvijek, ali baš uvijek negdje između ta dva pojma. Točno 43 minute duga filmska priča nazvana »Drug Ferlin«, što ju i scenarijem, i režijom, i kamerom potpisuje Elvis Lenić, mnogima poznat i kao osnivač te dugogodišnji član još jedne istarske posebnosti imena »Šikuti machine«, pričat će 79 godina dugu životnu priču. Pričat će o Antonu Ferlinu. Pričat će je sam drug Ferlin, vrsni šahist, vječni antifašist, ali i onaj koji tako dobro drži posmrtne govore, da su upravo oni, a ne ni šah, ni antifašizam, inicirali nastanak ovog filma.


   

Susret na groblju


– Druga Ferlina sam prvi put uočio na jednom pogrebu još 2000. dok je čitao govor i vrlo brzo sam pomislio da bi se o njemu mogao snimiti film. Međutim, godinama sam odugovlačio s realizacijom te ideje jer mi se činilo da bi lako mogao otklizati u karikaturalno, a to ne želim raditi. Nakon jednog razgovora s Ferlinom u četiri oka, shvatio sam da je iznimno emotivna osoba i da su moja strahovanja neopravdana pa smo se vrlo brzo dogovorili i počeli raditi film, kaže redatelj i dodaje kako je film sniman nešto više od godinu dana jer trebalo je obuhvatiti sve Drugove aktivnosti tijekom jednogodišnjeg ciklusa.


  O samom snimanju i odnosu s glavnim glumcem filma, Lenić kaže:   – Drug Ferlin povremeno možda ostavlja dojam autoritativne osobe koja ne trpi prigovore, ali uopće nije tako. Riječ je o čovjeku s kojim sam se vrlo lako dogovarao o svemu i koji je vrlo ugodan za suradnju. Što je najvažnije, uopće se nije miješao u moj posao i govorio mi što i kako trebam raditi, dok sam u prethodnom dokumentarcu »Lov« imao velikih problema po tom pitanju.   I upravo je u tom čar Druga Ferlina. Ni film, ni njegov akter ne miješaju se ni u što, a opet su sveprisutni i nekako, a uvjerit će se i svi oni koji film dođu pogledati, bude po njegovom. Premijerno je prikazan u pulskom kinu krajem prošle godine, a nakon toga krenuo je na turneju po gotovo svim istarskim gradovima. Krajem ovog ljeta »odvrćen« je i na Kopergroundu, festivalu koji organizira Marko Brecelj, a prikazan je i na Liburnija film festivalu u Ičićima.

  – I dalje nastojimo tim filmom čim više doći do publike, slijede prijave na još neke festivale i dogovori za projekcije izvan Istre, kaže Lenić, i sam, baš kao i onaj o kojem je snimio film – vrlo osebujna osoba. Lenić se filmom počeo baviti još u osnovnoškolskim danima kao pasionirani gledatelj. Nakon faksa počeo je pisati o filmu u Glasu Istre i zatim u filmskim časopisima, a njegov prvi redateljski uradak nastao je 2001. godine. Riječ je o kratkom dokumentarnom filmu »Cuki«, koji je nastao u produkciji tada mlade, a danas poznate udruge Šikuti Machine.


   

Šikuti potpis




– Mi Šikuti okupili smo se spontano i eto, uključujući sve uspone i padove, izdržali već punih dvanaest godina. Kad je već prilika, obavještavam čitatelje da krajem godine imamo retrospektivnu izložbu u zagrebačkom MSU, kaže »šikuti boy« i na opasku kako se i u ovom filmu osjete »Šikuti«, kaže – normalno je da smo utjecali jedni na druge tijekom dugogodišnje suradnje, iako nitko nije nametao drugome svoje mišljenje, određena razina demokratičnosti u odlukama je uvijek postojala. Osim toga, prilično smo se dobro podijelili po područjima i svatko nastoji raditi ono što mu najbolje ide.


  Elvis, koji je do sada snimio pet filmova – najprije tri kratka dokumentarca u produkciji Šikuti Machine (Cuki, Praščina, Teza), zatim srednjometražni dokumentarac »Lov« i najzad »Drug Ferlin«, u ovom se filmu pojavljuje u višestrukoj ulozi. Kao redatelj, scenarist i snimatelj. Na upit je li to stoga što jednostavno voli »zaokružiti ideju«, tj. lakše mu je samom sebi objasniti kakav konačan proizvod želi, nego li to »crtati« nekom drugom, ili je to trojstvo zato što ga je »ponio« Drug, odgovara:   – Stvar je u tome da sam ja dosad snimao izravne dokumentarce, prateći stvarne protagoniste u njihovom svijetu bez ikakvog namještanja i posredovanja. Takav pristup je najuspješniji kad sam snimaš materijal, jer nemaš filmsku ekipu koja se mota uokolo i uznemirava protagonista, a ujedno si iznimno fleksibilan i možeš se prilagodit bez problema. Eto, to je razlog zašto sam snimam. Što se scenarija tiče, meni je teško zamislivo da mi ga netko drugi piše, iako uvijek imam ljude koji sudjeluju u tom procesu razvoja. U slučaju »Druga Ferlina« to je bio Dražen Dobrila, a kod trilogije Šikuti Machine Darko Pekica.    

Dva put Rijeka


O ekipi koja je s Lenićem načinila uistinu neobičnu filmsku priču, čiji su nastanak financijski pomogli Istarska županija, Gradovi Vodnjan i Pula te Općina Savičenta, Lenić ima samo riječi hvale. A našli su se…   – S Dobrilom se godinama nalazim na kavi pa je iz tih neobaveznih čavrljanja došla ideja o mogućoj suradnji, prvenstveno po pitanju glazbe kojom se on oduvijek bavi, a pomogao mi je i u razvoju priče. Montažer je istarski filmaš i videoumjetnik Matija Debeljuh, dok se produkcije prihvatila Dijana Mlađenović i njezina tvrtka Kinematograf. Jako sam zadovoljan suradnjom sa svima, tako da ćemo vjerojatno skupa raditi i na sljedećim projektima.


Svojoj je supruzi još sredinom pedesetih prošlog stoljeća rekao – samo mi ne diraj partiju i šah, pa ćemo dugo trajati. I traju, više od pola stoljeća. Samom sebi je još davno rekao – budi pošten i radišan, pa će biti sve u redu. I jest! Mnogima je, tijekom 79 godina života postao prijatelj, a mnoge je i na »onaj svijet« otpravio nadahnutim govorima upravo ON. Drug Ferlin! Jer Anton Ferlin, umirovljenik iz Vodnjana, sve je – i prijatelj, i savjetnik, i sportaš, i antifašist, i suprug, otac i nono, i predsjednik Saveza antifašista Vodnjana, i tajnik Društva Josip Broz Tito, i doživotni počasni predsjednik ne samo omiljenog Šahovskog kluba Vodnjan što ga je s prijateljima još davno osnovao, već i doživotni počasni predsjednik Sportskog saveza Vodnjan, sve je to i još mnogo toga Anton, ali je oduvijek i zauvijek Drug Ferlin. Što sve čini te dvije riječi, u njegovom slučaju nerazdvojive, u dokumentarcu o pomalo običnoj, a opet neobičnoj životnoj priči pokušala je ispričati družina Elvisa Lenića. Očito i uspjela, jer kako reče sam Drug – publika mi je na svakoj promociji dugo pljeskala. Mnogi su mi čestitali, a ja ću vam samo jedno reći – na snimanju je bilo zabavno. Film je prikazao srž. Elvis je to ča smo snimali i snimali, jako dobro posložija.



  A sljedeći projekti? E, od njih u Elvisovoj glavi bruji sto na sat. Spomenut ćemo onaj koji se »najžešće vrti«. Naime, osim što trenutno dovršava jedan kratki eksperimentalni film u produkciji Šikuti Machine, istodobno s Dijanom Mlađenović priprema dugometražni dokumentarac koji bi se sastojao od nekoliko priča i bavio odnosima istarskih ljudi i životinja. Tek su u fazi razvoja i prijava, a što će biti od svega pokazat će vrijeme, reče Elvis i ne zaboravi spomenuti kako se i ovaj put nadaju podršci nadležnih institucija.


  Do, tog, a i onog projekta što ga Elvis sanja, a riječ je o dugometražnom filmu, negdje između dokumentarnog i igranog ili dokumentarnog i eksperimentalnog, koji bi trebao biti snažne vizualne ekspresije i dojma koji ostavlja na gledatelja, što bi ga jednom htio snimiti, zadržimo se na »Drugu Ferlinu«. Redatelj kaže kako su na svim dosadašnjim prikazivanjima reakcije publike više nego dobre. Kakve će polučiti u Rijeci, možemo »mjeriti« dva puta. Već spomenutog 10. ali i 30. listopada. Obje projekcije počinju u 19 sati, na obje je ulaz besplatan, a hoće li se na nekoj od njih pojaviti i glavni akter, teško je reći, jer iako skoro broji 80-tu, broji još i više obaveza koje si lako nagura, a još lakše obavi u jednom danu.