Prvo fotografski dokumentirano opažanje sredozemne medvjedice istraživači Instituta načinili su 12. lipnja 2005. godine u blizini otoka Silbe. Otad Plavi svijet redovito prati opažanja ove vrste na području sjevernog Jadrana, a do danas su životinju opazili od Premanture i rta Kamenjak u Istri do Lošinja. Najveći broj dokumentiranih opažanja s obzirom na pristupačnost obale, zabilježen je upravo u području Istre. Posebno dobro opažanje koje je i dokumentirano istraživači s Instituta napravili su lani u lipnju. Tom prilikom uz zapadnu obalu Cresa podvodnom kamerom zabilježili su kretanje životinje pod morem, a kasnijim pregledom terena ustvrđeno je da životinja koristi podmorsku špilju za odmor. Pojavljivanje sredozemne medvjedice ove godine je ponovo snimljeno u cresko-lošinjskom akvatoriju. Prema dojavi i fotografijama turista koji borave na Lošinju, 30. lipnja istraživači Instituta sredozemnu medvjedicu snimili su kako se odmara na žalu male morske špilje na zapadnoj obali Cresa.

Zakon strog i jasan

   – Za mene je ovaj videosnimak šokantan. Sudeći prema broju telefonskih poziva koje smo primili u Plavom svijetu, puno je građana koji dijele isti dojam. Na snimci prvo vidimo da je životinja probuđena iz sna, a zatim da na nju bacaju kamenje i evidentno je da se osjetila ugroženom. Nakon ovog videa, osobno počinjem strahovati za sudbinu zadnje preostale jedinke sredozemne medvjedice u nas. Naime, iskustvo mi govori da pretjerana interakcija ljudi i životinja, posebno karizmatičnih i interesantnih poput sredozemne medvjedice, nikad ne završi dobro. K tomu, ako se ispostavio da se radi o zadnjoj jedinki, a prema svemu sudeći se radi, onda o budućnosti populacije sredozemne medvjedice u Jadranu ne možemo govoriti, tužno nam kazuje Nikolina Rako, voditeljica istraživanja u Plavom svijetu, udruzi koja će nastaviti podizati svijest javnosti o problemu ugroženih vrsta.

   – Ako ljudi žele dobro sredozemnoj medvjedici, onda će puno učiniti samo time što joj se neće približavati. Time se povodimo i mi u Plavom svijetu, pa sva snimanja životinje obavljamo s pristojne distance, objašnjava Nikolina Rako.

Krivnja institucija

– Nadležne institucije nisu dovoljno učinile da upoznaju građanstvo što zapravo znači ugrožena životinjska vrsta. Konkretno, Državni zavod za zaštitu prirode nije organizirao kampanju, poput dijeljenja edukativnih letaka koja će, ponajprije turistima, objasniti da je sredozemna medvjedica ugrožena i zaštićena vrsta. Stoga je neodgovorno ponašanje, očito neupućenih pojedinaca s videosnimke, dijelom krivnja i Državnog zavoda za zaštitu prirode, dodaje Nikolina Rako.

   Međutim, u Institutu iz Velog Lošinja ne žele kategorički tvrditi da se radi o njemačkim turistima jer to oni na osnovi videa s YouTubea, objašnjava nam Pleslić, ne mogu zaključivati. Na koncu, odakle grupa turista dolazi ili se pak radi o domaćima, nije bit problema, već činjenica da se sredozemna medvjedica i ljudi sve češće susreću. A sudeći prema golemom iskustvo što ga imaju u rada s dupinima, takvi susreti prije ili kasnije, ističu u Institutu, ne završe dobro za zaštićenu vrstu. Nikolina Rako podsjeća na brojne sudbine dupina koji su boravili u jadranskim lukama. Sjeća se da je loše prošao i jedan prugasti dupin u Vinodolskom kanalu kojeg su istraživači Plavog svijeta jednog dana pronašli s ranama od osti na glavi.

Kutak mira

   Prema svemu sudeći, okoliš je toliko promijenjen i devastiran da za sredozemnu medvjedicu gotovo više nema mjesta. Upravo zbog toga, za svoja obitavališta izabire izolirane i nepristupačne morske špilje i plaže, i to najčešće na zapadnoj obali Cresa te u Istri. U Plavom svijetu to pokušavaju objasniti činjenicom da je sredozemna medvjedica, unatoč snimljenom uznemiravanju, u sjevernom Jadranu ipak pronašla kutak mira.

   – Prirodna ravnoteža u ovom djelu sjevernog Jadrana očito još uvijek nije posve narušena. Međutim, snimljeni video govori da tomu tako neće biti još dugo. Naime, snimak nam također pokazuje da je životinja panično bježala od ljudi i vjerojatno će potražiti neko novo, sigurnije sklonište pa je za pretpostaviti da se na ovu istu lokaciju više nikad neće vratiti, smatra Nikolina Rako.

   S obzirom na nemogućnost studioznijeg istraživanja sredozemne medvjedice, u Plavom svijetu nemaju puno podataka o, prema svemu sudeći, zadnjoj predstavnici vrste. S obzirom na to da istraživači Instituta na osnovi dosad prikupljene foto i videodokumentacije ne mogu utvrditi spol sredozemne medvjedice koja se pojavljuje, oslanjaju se na pretpostavku da se radi o starijoj ženki, dužine oko 2,5 metara.

   – Samim time što se radi o zaštićenoj vrsti, uznemiravanje i u svrhu istraživanja zakon ne dopušta. Stoga su naše mogućnosti njezinog istraživanja vrlo ograničene. Čak ako bi postojao zakonski okvir koji bi nam dopuštao istraživanje ove zaštićene vrste, naš posao u ovom konkretnom slučaju ne bi bio ni malo jednostavan. Naime, mi sa sigurnošću ne znamo gdje sredozemna medvjedica obitava, a kad bismo je i locirali, hvatanje bi za životinju bilo stresno i rizično. Na koncu, istraživanje životinje u zatočeništvu ne bi nam dalo neke korisnije podatke, pa se za ovakva istraživanja najčešće prikuplja biološki materijal koji životinja ostavlja za sobom. Tako smo nedavno prikupili jednu manju količinu dlake koju je sredozemna medvjedica ostavila na žalu. No, kvaliteta dlake vrlo je upitne kvalitete, tako da nisam siguran hoće li se na osnovu tog uzroka u laboratoriju moći napraviti genetska analiza, odnosno ustvrditi odakle naša sredozemna medvjedica zapravo dolazi, objašnjava Grgur Pleslić.