Američki investitori i domaća pamet nude nova rješenja

Do Pelješca pontonom vrijednim 36 milijuna eura ili tunelom ispod Malostonskog kanala

Bojana Mrvoš Pavić



Most dugačak 2,4 kilometra imao bi 90 pontona i dva kolnička traka, gradnja bi koštala 36 milijuna eura, a koristi bi, tvrdi američko-hrvatski konzorcij, imale hrvatske tvrtke, poput brodogradilišta, koje bi mogle sudjelovati u gradnji dijelova.  


   Brzina vožnje ovakvim mostom bila bi ograničena na 50 kilometara na sat, mostarina bi pak koštala tri eura – izračunali su u konzorciju čije je pismo ministru Hajdaš Dončiću, potvrđeno nam je u Ministarstvu, stiglo prošli tjedan. Kako napominje ministrova glasnogovornica, Renata Ivanović, pismo je, mailom, stiglo, dok će termin za razgovor kod ministra tek biti dogovoren. Dok se to ne dogodi, odnosno dok o američko-hrvatskom prijedlogu ne dobije više informacija, Ministarstvo ga ne može niti komentirati. 


Iskustva iz svijeta


    U međuvremenu, za pontonski se most založio i Marijan Banelli, predsjednik Hrvatske udruge cestovnih prijevoznika, koji napominje kako će povezivanje Hrvatske sa krajnjim jugom, nakon ulaska u EU, biti velik problem. 


    – To više nije samo problem Hrvatske, nego i EU. U postojećim uvjetima, naime, nemoguće je ispoštovati schengenski režim prelaska granice, pogotovo za prijevoz tereta, napominje Banelli, dodajući kako ne treba izmišljati »toplu vodu«, već se okrenuti učinkovitim rješenjima iz svjetske prakse.   Most u Seattleu je pomičan, što znači da kroz njega prolaziti može i pomorski promet, kojeg u našem slučaju nema, osim za male brodice.    – Bilo bi nam, također, dovoljno i rješenje sa samo jednim prometnim trakom, na kojem bi se promet regulirao semaforima. Most bi se u cijelosti mogao izgraditi u domaćim brodogradilištima, koristeći kapacitete domaće industrije. Sagradi li se jednom pak neko drugo, trajno rješenje, pontonski bi most mogao poslužiti na nekoj drugoj lokaciji, zaključuje Banelli.

Još jedna ideja  




    Polazeći od činjenice da je Malostonski kanal međunarodni je plovni put te da međunarodne pomorsko-plovidbene regule strogo propisuju da se širina plovnog puta ne smije sužavati ispod jedne nautičke milje, odnosno na manje od 1.852 metra, umirovljeni kapetan duge plovidbe i vještak za pomorski transport Ivo Rudenjak, podrijetlom Dubrovčanin, počeo je razrađivati ideju da se jug Hrvatske s maticom spoji čeličnim spojnikom ukopanim u morsko dno. Tu svoju ideju izložio je još 2007. godine u knjizi »Prometnice Jadrana«.


 Upravo u tim čeličnim tunelima vidi i eventualno dugoročno rješenje za povezivanje niza ostalih hrvatskih otoka. Izračuni kap. Rudenjaka ukazivali su da bi oko 2.000 metara dugi čelični spojnik, koji bi se izrađivao u sekcijama u domaćim brodogradilištima, zajedno s još oko 800 metara pristupnih tunela na obje strane koštali oko 40 milijuna eura. Danas, nakon što je u taj projekt dopunio sigurnosnim sustavom protupožarne zaštite, povećao kvalitetu čelika i širinu tih cijevi s 12 na 14 metara, uz sedam metara visine, vrijednost cijelog projekta penje se na oko 140 milijuna eura. To je, ističe naš sugovornik, još uvijek daleko jeftinije od cijene gradnje fiksnog ili, pak, visećegmosta, o čemu se sve bilo pričalo. Ujedno, dodaje kap. Rudenjak, duplo se skraćuje vrijeme potrebno za realizaciju, s nekad proklamiranih četiri na dvije godine. Čelični spojnik za Pelješac s kopnene strane počinjao kod dna uvale Duboka, a na poluotoku sjevernije od mjesta Brijesta. O svom projektu gradnje spojnika Rudenjak je prije nekoliko godina pisao i u Vladu, ali konkretniji interes s druge strane je izostao.