Američka vlada uskoro šalje forenzičare na Učku, koji će po uputama Živanovića i njegove ekipe pokušati pronaći ostatke člana posade bombardera B-24 Liberator koji se na povratku iz Austrije zbog kvara srušio 29. prosinca 1944.
Američke zrakoplovce nestale u vihoru Drugog svjetskog rata na području Klane, Učke i Lanišća stručnjacima vojske SAD-a pomaže pronaći Radovan Živanović, neumorni tragač za olupinama palih ratnih zrakoplova, koji se ovim nesvakidašnjim hobijem bavi već punih dvanaest godina.
Živanović je za svoj rad i pomoć prošle godine primio priznanje Sjedinjenih Američkih Država »Certificate of Appreciation«, na svečanosti na palubi američkog školskog broda »Empire State VI«, koji je boravio u posjetu Rijeci. Visoko američko priznanje ovaj Opatijac je zaslužio zahvaljujući nesebičnom pothvatu, jer nakon dugih šest desetljeća u vrletima Sjevernog Velebita uspio je pronaći posmrtne ostatke američkog zrakoplovca, koji su tamo ležali još od 1945. godine.
Slične povijesne misterije nestalih američkih pilota Živanović je sad pomogao razriješiti stručnjacima vojske SAD-a koji su nedavno posjetili Hrvatsku u pokušaju pronalaženja posmrtnih ostataka nestalih vojnika. Živanoviću se u potrazi za palim zrakoplovima redovito pridružuju četvorica prijatelja: Marin Iljadica, Neven Rabađija, Sanjin Tvrde i Tomislav Šnajdar, a zahvaljujući svojim istraživačkim sposobnostima uspjeli su detektirati tri moguće lokacije pada američkih zrakoplova u Drugom svjetskom ratu.
Serijski brod u šumi
Živanović je na tragu poručniku Jamesu Laceu za kojeg se vjeruje da je stradao u blizini Lanišća, te pilotu Charlesu Fabryju, jedinom još uvijek nestalom članu posade B-24 Liberatora, koji je u prosincu 1944. pao kod Klane. No, najskorije mogla bi biti otkrivena sudbina mitraljesca Kennetha Duncana, nestalog u padu američkog bombardera B-24 Liberator kod Učke 29. prosinca 1944. godine. Posadu je po povratku iz misije u Austriji zatekao mehanički kvar na zrakoplovu. Odlučili su se na iskakanje padobranima, a od devet članova posade, dvojica su poginula. Četvoricu su spasili partizani, jednog zarobili Nijemci, a još dvojica i dalje se vode kao nestali.
– Došli smo do čovjeka u Novoj Vasi, čiji je tata nosio dijelove srušenog zrakoplova i tako smo uspjeli otkriti mjesto pada, iako smo na lokaciju morali dolaziti sedam do osam puta. Na Učki smo pronašli velike komade motora i nosačemotora i mitraljez. Budući da svaki dio motora ima svoj serijski proizvodni broj, u američkoj vojnoj dokumentaciji uspjeli smo pronaći broj zrakoplova, kaže Radovan Živanović.
Missing Air Crew Report, dokument izrađen za svaki pali i nestali američki vojni zrakoplov, navodi serijske brojeve naoružanja i opreme, brojeve pločica posade i sve ostale informacije. Čitajući taj dokument, Živanović je saznao kako se kao nestali i dalje vode pilot Walter Goss i mitraljezac Kenneth Duncan.
Jaka bura i pad u more
– Imali smo sreće i uspjeli doći do dvoje nonića, koji se do u detalja sjećaju tog dana i pada ovog bombardera. Ispričali su nam da je tog dana puhala jača bura i da je vjetar nosio članove posade nakon što su iskočili padobranima. Prema njihovim pričama, jedan član posade, pilot Walter Goss, pronađen je u moru između Brseča i Cresa, a Nijemci su ga kasnije navodno pokopali negdje uz obalu kod Brseča, dodaje Živanović.
Drugi još uvijek nestali član posade, mitraljezac Kenneth Duncan, prema svemu sudeći ostao je u srušenom bombarderu.
– U prostoru za bombe bombardera srušenog na Učki, pronašli smo ostatke padobrana, kopče i municiju od colta, standardnog osobnog naoružanja posade bombardera. Sve to govori nam da su posmrtni ostaci tog čovjeka još uvijek tamo. Tragali smo za identitetom nestalog mitraljesca preko DPMO-a, službe Pentagona koja traga za mrtvim i nestalim američkim vojnicima, a iz američkog Veleposlanstva u Zagrebu dobili smo podatke da se radi o Kennethu Duncanu.
Prema njihovim informacijama, on je ostao popravljati neke cijevi u prostoru za bombe i očito nije uspio iskočiti zajedno s ostatkom posade. Američka vlada sljedeće će godine poslati forenzički tim na tu lokaciju i vjerujemo da će nakon gotovo 70 godina taj član posade biti pronađen, objašnjava Živanović, napominjući kako već godinama uspješno surađuje s američkom stranom, a pogotovo s Jimom McDonoughom iz Pentagona.
Ime sela nije i lokacija
Slučaj bombardera palog kod Klane još uvijek predstavlja zagonetku za Živanovića. Zrakoplov B-24 Liberator 16. prosinca 1944. godine vraćao se iz misije u Austriji kad je posada bila prisiljena napustiti ga zbog štete na spremniku goriva. Spasili su se svi osim pilota Charlesa Fabryja.
– Izgubili smo jako puno vremena baveći se ovom pričom, a točno mjesto pada još uvijek nismo otkrili. Američki dokumenti kao mjesta iskakanja navode Ilirsku Bistricu, okolicu Klane i Delnice, a došli smo do informacija da bi približna lokacija pada mogla biti negdje iza Snežnika. Pojedine američke zrakoplovce zarobili su Nijemci, a neki su uspjeli preživjeti u partizanima. Po izjavama koje su kasnije dali preživjeli članovi posade, znamo ime prvog sela u koje su došli, ali ne i lokaciju pada. Članovi posade kazali su da su bili uvjereni da je pilot iskočio, priča Živanović.
Tijekom godina Živanović i njegov tim susreli su se s različitim pričama očevidaca o sudbini pilota Fabryja.
– Neki očevici znaju da su u jednoj rupi u šumi bile ljudske kosti. S druge strane, jedan nonić je nakon završetka rata na putu iz Klane prema Gerovu našao tijelo američkog pilota. Pozveo je šumare, ali što se kasnije dogodilo s tijelom, nije nam poznato. Sumnjamo na nekoliko lokacija na kojima je Fabry mogao skončati. Preostalo nam je ispitati još jednu lokaciju kako bi bili sigurni gdje je, kaže Živanović.
461. Bomb Group
Poručnik James Lace 15. studenog 1944. godine upravljao je bombarderom B-24 Liberator iz sastava 461. Bomb Group, koji je bio dio skupine od četiri bombardera uključenih u diverzijski napad na Innsbruck. Oštećeni zrakoplov po povratku je udario u sam vrh brda u blizini Lanišća, okrenuo se i pao.
– Mještani su nam ispričali kako su čuli dvije eksplozije. Kolika je bila silina udara o brdo, svjedoči i to što je rep zrakoplova odletio više od tri kilometra dalje. Podatke o posadi zrakoplova uspjeli smo pronaći u lokalnoj crkvi. Stanovnici su, naime, pronašli pale zrakoplovce i zapisali njihova imena i brojeve pločica. Pokopani su na lokalnom groblju, a nakon rata njihova su tijela ekshumirana. Međutim, ispalo je da tijelo poručnika Jamesa Lacea još uvijek nedostaje i Ministarstvo obrane SAD-a i dalje traga za njim. Moguće je da Lace nije ekshumiran, ili da je autopsija loše napravljena. U svakom slučaju, njegovo tijelo trebalo bi se i dalje nalaziti tamo, jer mještani su nakon pada pretražili cijelo područje i pronašli sve članove posade, priča Živanović.
Njegov tim u proteklih je 12 godina uspio pronaći čak 58 srušenih zrakoplova, a Živanović priznaje kako je oduvijek bio lud za avionima.
– U potragu uvijek odlazim zajedno s još četiri prijatelja Marinom, Nevenom, Sanjinom i Tomislavom. Skupimo se i krenemo kad god nam to obveze dopuste. Već smo prikupili toliko raznih informacija i dokumentacije da imamo i previše posla za sljedećih godinu dana. Mogli bi komotno svaka dva dana odlaziti na drugu lokaciju, koliko podataka o srušenim zrakoplovima imamo. Neke zrakoplove uspijemo brzo pronaći, naiđemo na ljude koji znaju točnu lokaciju pada. No, nije rijetkost da na pojedine lokacije otiđemo i deset pa i petnaest puta dok ne pronađemo avion. Potraga za zrakoplovom tako može potrajati i godinama. Istražujemo ondje gdje nam je to dostupno financijski, što uglavnom znači na području ove regije, od Istre preko Kvarnera do Gorskoga kotara i Like. Sad se upravo planiramo uputiti do Skrada, gdje je na području Zelenog vira navodno pao jedan Amerikanac ili Englez, objašnjava Živanović.
Istraživanje provodi tako da pretražuje svu dostupnu papirnatu dokumentaciju, knjige iz vojne povijesti, koristi se internetom, ali ističe kako su izrazito važna osobna svjedočanstva ljudi koji imaju saznanja o srušenim zrakoplovima.
– Svakoga koga sretnem odmah pitam zna li možda o padu kakvog aviona. Stariji ljudi po selima znaju za velik broj srušenih zrakoplova. Neki od njih za vrijeme Drugog svjetskog rata bili su još djeca, a drugi za ove slučajeve saznali iz priča starijih, koji su svjedočili tim događajima. Takve se priče prenose generacijama, pa i mlađi često znaju otprilike lokaciju aviona, priča Živanović.
